Danas se osjecam dobro, bilo bi odlicno da nije bilo tih nekoliko povremenih kratkotrajnih i snaznih napadica glavobolje. Sve je OK, nema tjeskobe. Imam volju za zivot, za rad, za socijalne kontakte, za sve. Jucer sam imao jos jedan napad krajnjeg ocaja ali odmah nakon njega uslijedilo je stabilno i dobro rasplozenje. Cini mi se da uspijevam prepoznavati, detektirati depresivne napade. Jos ih trebam nauciti hendlati. Zasad znam da necu ocajavati zbog tih napada, i necu donositi nikakve odluke niti generalne zalkljucke. Treba jednostavno pustiti da oluja prodje. Ne ciniti nista u takvim razdobljima (ili trenucima), osim onih akcija koje ublazavaju oluju i smiruju napetost.
Zapravo je opis depresivnog stanja kljucna stvar za razrijesavanje i uopce odredjivanje adekvatne terapije. Ja sam cesto bio pospan i bezvoljan. Medjutim izljevi velike srdzbe i bijesa, pomijesani sa ocajanjem bili su puno cesci. Upravo takav jedan mi se jucer desio. Je li to manicno-depresivni (bipolarni) poremecaj? Ne bih rekao jer u tom poremecaju manicnost se ocituje u velikoj euforiji i poduzetnistvu a ne bijesu i ocaju. Jedino ova 'mirnija' komponenta se donekle poklapa. Vrijeme ce pokazati ucinkovitost sertalina, nadam se da ce 25mg biti kljuc rjesenja za mene. Kako me doktorica prosli put docekala uzvikom da bi bilo cudno da tako mlad covjek nema smijesak na licu, vjerujem da sam dovoljno mlad da napokon preuzmem djelotvornu kontrolu nad sobom. Proslost - devedeset trecu - ionako ne mogu vratiti, jedino mi ostaje buducnost ali jos vise sadasnjost. No mislima se cesto vracam u proslost radi iscjeljivanja preostalih rana.
Post je objavljen 13.04.2007. u 11:22 sati.