Tako bi se u najkracim crtama mogao sazeti danasnji dan. Cijeli dan u prirodi i krugu sire obitelji, bilo je bas sjajno. Kako su se svi ljudi, svi odnosi promijenili nabolje, samo kad sam ja krenuo uspinjati se iz ponora depresije. Danas niti jedan jedini put, ali nimalo nisam bio ni tjeskoban ni depresivan, uspijevao sam utjesiti ljude oko sebe i podici ih, rijesiti konflikte medju djecom, zapodjenuti ugodnu konverzaciju s ljudima s kojima mi je prije zapinjalo na svakom koraku.. Jednom rjecju sjajan dan, vjerujem da me ocekuju jos i sjajniji!
Jucer sam bio na jednom individualnom razgovoru, cackanje po neugodnim temama, proslost, sadasnjost, buducnost, tako, osjecao sam se navecer vrlo uznemireno. Isfrustrirano i jadno, tjeskobno, cak pomalo ocajno. Ocekivalo me jedno drustvo ali sam osjetio da sam nesposoban za druzenje pa sam otisao doma. Ali kad se sjetim grupne psihoterapije nakon prvih dva tri puta sam se uvijek osjecao uznemireno i razdrazljivo, te kao i jucer tvrdio da vise necu ici, tako je to valjda i sa ovim. Ocekivao sam da cemo razvesti pricu, ali covjek mi je rekao nekoliko kljucnih stvari koje su mi dale razmisljati. Za mjesec dana se opet vidimo, samo ako ja to zelim. Morat cu se prisiliti.
Glavobolja mi se pojavila par puta u toku dana, vrlo blaga ali ipak neugodna.
Post je objavljen 28.04.2007. u 21:24 sati.