Danas se osjecam dobro, kontrolu nad sobom bez tjeskobe zadrzao sam sve do 5 popodne...kad sam puko totalno, urlao i vikao, umoran jadan iscrpljen i pun samosazaljenja. Nauceno ponasanje? Valjda, treba vremena nema tu pomoci. Vremena da bi se ustaljene navike pretvorile u kontroliran nacin vladanja sobom.
Jucer su druzenja prosla iznad svih ocekivanja. Na jednom mjestu nasao sam se prvi puta otkad provodim terapiju a prije toga sam bio od upisa na faks bezbroj puta...Mislim ovaj puta sam se osjecao zaista drugacije. Iako puno nepoznatih ljudi, ja sam samosvjesno koracao, do ciljanog mjesta, te upoznao neke ljude. Sve je bilo nekako kako sam si oduvijek zamisljao da bi trebalo biti, opusteno, lezerno, profesionalno, rjecju -sjajno! Vrlo vrlo sam zadovoljan, mijenjam se u najboljem smjeru.
No jos imam puno posla. Danas na praonici automobila stanem u red kad se tip iza mene pobuni da je on prije dosao. Rekoh OK, iako je stajao sa strane. Ali on se postavio kao da je u pravu, da se to podrazumijeva, i ja sam popustio. Kao sto bih i svaki puta dosad. No ovaj puta sam netom poslije u mislima konstruirao konverzaciju kako je trebala teci, i siguran sam da ce u slijedecoj takvoj situaciji tako biti. Trebao sam reci da nije bio u redu nego sa strane. Da meni nije problem njega pustiti ako mu se zuri, ali da sam ja regularno stao u red. Neverbalno mu dati do znanja da se ne dam zafrkavati ali da sam voljan izaci mu ususret. To je komunikacija koju sam ja uvijek gusio u sebi, a sada napokon realiziram, u mislima sigurno, u praksi jos klimavo ali napreduje.
Volim sebe. Stvarno sam faca. Prepun sam sjajnih ideja. I njihova primjena sve mi bolje ide od ruke. Ne osjecam se vise glupo ni blesavo u drustvu. Izlijecenje evidentno napreduje :))
Post je objavljen 21.04.2007. u 20:45 sati.