Tesko je danas nekako. Ujutro ustati, oblaciti djecu, idemo van...Nekako sam razdrazljiv od samog jutra, ali....Naravno da sam uzeo lijekove. No onda se nadjem u situaciji u kakvoj sam bio barem sto puta dosad - u centru grada trazim parking. Kasnimo, a ja kruzim ko budala. Ali ne osjecam nervozu ni tjeskobu ni paniku. Jednostavno kad mjesto najdjemo onda ce mo se sparkati. Tako je i bilo, zakasnili smo i nije svijet propao. Zivot zaista moze biti puno vise od depresije!
Navecer sam ipak dobio napad razdrazljivosti. Urlao sam i vikao, a sadrzaj mojeg govora zeni i djeci uglavnom se svodio na samosazaljenje. Krize valjda moraju doci i proci.
Post je objavljen 01.04.2007. u 12:54 sati.