Položen zadnji ispit, što dalje?



Danas sam evo, uz pomoć Božju, položio zadnji ispit diplomskog studija, kolegij se zvao Distribuirani informacijski sustavi i s njime završava moje petogodišnje klasično studiranje. Ostao mi je diplomski, tema je upravo ovi servisi na internetu kojima se vi koristite, tj. njihova pozadina, kako, zašto, zbog čega, stručno se zove to Service Oriented Architecture i SOAP protocol (tko zna, znat će).

Ne znam kako se osjećam, nisam ni radostan ni tužan, jedva sam čekao da riješim ovaj ispit, jer stvarao mi je pritisak, nisam više htio odgađati, ne bi mi se dalo učiti više, non-stop jedno te isto vrtiti u glavi. Više se sam se počeo osjećati kao papiga. Neka stvari usvojiš jednostavno, a neke moraš naučiti napamet. No, manje više sve to gradivo zaboraviš, negdje ostane u podsvijesti, pa ga kasnije ponove izvučeš i tako. Puno sam gluposti i nepotrebnih stvari učio na ovome studiju 3 + 2.



Na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu bolonjski proces je pokvario dosta toga, olakšao je samo studiranje, ali smanjio je kvalitetu. Naš mentalitet jednostavno nije za sve te zapadne sheme. Mi smo ljudi koje treba upregnuti u nešto, dobro usmjeriti i dati nam lijep motiv, a ne glumiti da smo neki svestrani intelektualci da se možemo baviti sa šest različitih materija odjednom i sve ih procesirati s jednostavnošću, a još ako nemaš dobru logistiku... Sve to se svede na "nauči gradivo koji ti je potrebno,položi i odmah uči drugo, jer nemaš vremena za razumjeti, pošto moraš polagati sve odjednom". I što onda na kraju studija dobiješ? Serijski proizvedene kvaziinženjere koji nisu u toku tehnologijom koja je danas na tržištu pošto fakultet nije u toku s tehnologijom koja je na tržištu.



Ne znam jeste li shvatili što sam htio reći, no, uglavnom drago mi je da se jedan period moga života približio kraju. Sada kada napišem diplomski, bacam se u potragu za poslom. Situacija za računalne inženjere u Splitu je doista teška, a sve opet ide po principu poznastva, ako te može netko preporučiti imaš veće šanse, a ako ti CV (životopis) šaren i ako poznaješ puno toga i ako si u tijeku sa svim softverskim procesima, agilnim metodama i slični stvarima, dobre su ti šanse. Diplomski isto utječe na posao, no ne toliko da je presudan možda 5%.
Kod mene doma u Tomislavgradu imamo jednu firmu koja se bavi mojom strukom, no ona dobro posluje, ne treba joj zaposlenika. No, namjera mi je ostati u gradu kojeg sam zavolio jako, Splitu, gdje planiram nastaviti svoj obiteljski život.

Baš sam sa blogerom Neverinom jednom raspravljao o budućnosti i zapošljavanju. Posla ima za onoga tko hoće raditi, situacija nije tako teška kako mediji nam govore, vjerujem da netko hoće da mi mislimo da smo u tolikoj krizi da aspolutno nema ništa. U prilog tome ide ovaj primjer: pričala mi je jedna prijateljica da je tražila više ljudi za stalni posao, no nije uspila zaposliti nikoga. Zašto? Zašto što su ti ljudi koji su tražili posao postavljali uvjete u kojima oni žele raditi. E sada, ako je situacija tako grozna kako govore, onda zar se prva prlika za posao u struci odmah ne grabi???? Tko je tu sad lud? Sve mi se čini da smo izmanipulirani.

Treba ustrajati u svemu. Moli i radi, kaže sv. Benedikt, a sveti Pavao kaže tko radi neka ne jede... A Isus opet, kaže vrijedan je radnik svoje plaće.



Eto, htio sam se malo odmaknuti od ovih katoličko-ateistčki sukoba i rasprava i donijeti možda malo svježine na ovaj blog...

I ako netko ima kakav posao za mene - neslužbenog magistra elektronike i računalnog inženjerstva, bilo što iz struke (više softverske) nek mi se javi na mail sa strane. Voljan sam učiti i napredovati. :)
Bog vas blagoslovio.
Defton

04.04.2011. u 22:47 · Ostavi komentar (17) · Isprintaj · #