Biser



Što li je čovjek u Božjim rukama,

Doli pjesak u školjci morskoj,

Ona ga oblikuje, preljeva s jedne strane na drugu,

Formira i daje mu smisao,

I čuva od ostatka svijeta,

Da bi ga na kraju pokazala

Kao najljepši i najsjajniji biser...

Split, 18.01.2010.

Po prijedlogu blogerice milicze da objavim Emin komentar na pretprošli post Ponekad poželim umrijeti, to sam i učinio, jer u njemu se dosta prepoznajem i lijepo upotpunjuje ovu moju pjesmu. Doista je poticajan, a Emu iznimno cijenim i njeno mišljenje i želio bih ovo podijeliti sa svima vama. Volio bih da diskutiramo o samoj temi koja se provlači kroz ovaj komentar, a to je ustrajnost.

Hvala ti Ema, prijateljice draga, drago mi je što smo se u stvarnom životu upoznali i što imamo mnogo zajedničkog iako smo skoro dva različita vremena...

Onaj koji je želio biti jednak Bogu ili veći od njega od anđela je postao đavao. A onaj tko Crkvu drži majkom a Boga ocem, ne želi se postavljati iznad ni izjednačavati, i nije zbog toga poslušna ovca duhovno izmanipulirana, nego zaštićeno dijete Božje. Poslušnošću i podložnošću Bogu i Crkvi čovjek čuva samog sebe od - sebe. Moja slobodna volja odabrala je pripadati Bogu i Njegovoj Crkvi. I svaki dan zahvaljujem Ocu na Crkvi. Neizmjerno bogatstvo primamo iz Nje.

Ljudi koji nisu još imali susret s Bogom ne mogu vidjeti na naš način, i stoga trebamo biti strpljivi i razumjeti to. Ukoliko želimo da je drugačije, tu je molitva i post. Obratimo se Bogu za njih, jer oni ne mogu primiti od nas nego samo od Boga. Dar vjere od Njega dolazi, molimo za taj dar. Ovdje samo dajmo što smo primili. Gospodin to može ako hoće upotrijebiti. Samo daj, a On će rasporediti.:)

Dok nisam sama dobila milost od Boga, bila sam izvan Crkve, i odbijala sve i svakog tko mi je pokušavao približiti,. Moja mama i sestra stoga su prestale govoriti meni, i odlazile su na Mise za mene, te molile bez da ja znam za to. Znale su da bi ih smatrala ludima i fanaticima, a Gospodin je primao te njihove molitve i Mise i vjerujem da sam po tome primila milost obraćenja. Mislim da je dobro biti svoj, i ne dopustiti da zbog reakcija ljudi prestaneš ovdje svjedočiti Isusa. U svijetu medija previše je zlih glasova , a mi možemo biti ustrajni u dobru, pa i pretrpjeti ovakve udarce poradi Krista ako nam je cilj raditi za Krista. Ako želimo tu donijeti Njega, tada ne možemo birati koji će nas udarac dopasti, niti u koji dio tijela :)

Najlakše je otići. A možda baš tada propuštaš neku dušu kojoj će tvoja riječ otvoriti neka vrata srca, do tad zakračunata, a vjeruj mi da se to događa, ne jer smo mi umni i veliki, nego jer govorimo; Gospodine, ako hoćeš, ti čak i po meni možeš doprijeti do nečijeg srca.

Stoga, samo daj što ti je dano i ne brini. Kritike i pohvale ne znače ništa, a bol koju osjećaš jer netko napušta Crkvu prikaži za obraćenje i povratak baš te osobe. Klekni umjesto nje u klupu koju ona neće, primi za Nju Tijelo Kristovo kojeg ona nije svjesna.

Bitno je da ljudi, s kojima isto misliš ili suprotno, osjete da tebe vodi Ljubav o kojoj govorimo. A to će osjetiti kroz strpljivost, kroz odlučnost, kroz snagu biti svoj, kroz poštivanje drugog i drugačijeg, i kroz ponizno prikazivanje tih ljudi Isusu. Nek On s njima čini što je najbolje i neka im da što je napotrebnije njihovim dušama. Mi sve te ljude srećemo ovdje u jednom trenutku njihova postojanja, a možda u nekom drugom trenutku baš to budu najveći zaljubljenici u Boga. Ti znaš gdje smo i sami bili. Da si me sreo u nekom trenutku ranije, sablaznio bi se. Nikad ne zaboravimo da smo i sami bili i tamo i ovamo, i pokušajmo biti strpljivi, sjetivši se što je sve od nas strpljivo podnosio Isus i koliko smo mu udaraca zadali, ni krivom ni dužnom, a on nas je ipak htio i oprostio nam sve naše krivice.

Iskoristi svoju poletnu mladost, iskoristi svoju energiju, iskoristi svoju predanost Isusu i sve što imaš izloži pred Njega, da se koristi tobom po svojoj volji. I reci mu; Nemam mnogo, nisam nešto posebno, no ti koji si od nekoliko riba nahranio tisuće, možeš i kroz moje jadne pokušaje učiniti nešto za ljude koje ti prikazujem.



Osvrt na prošli post:

Odavno mi nije pružen onakav gušt kao u prošlom post i raspravi koja se vodila. Stvarno sam uživao, na konstruktivim i agrumentiranim komentarima, velikim mislima i vašim sposobnostima, vidim da smo se (koliko se god razlikovali) našli na nekoj srednjoj humanoj razini, što se rijetko može naći na ovoj blogosferi. Iskreno zahvaljujem blogerima: Nadripjesniku, Neverinu, Tignariusu, Geomiru, Emi i ostalim koji su se dotakli dane teme.
Hvala, uljepšali ste mi bloganje i nadam se da ćemo nastaviti u tom tonu.:)

Božji blagoslov svima vama :)

21.01.2010. u 14:57 · Ostavi komentar (25) · Isprintaj · #