Lice u oblacima
U crvenim oblacima
vidjeh lice tužnog i uplakanog čovjeka
svega shrvanog od žalosti i od boli
Čuo sam o njemu priče mnoge,
da se često javi, a nitko da mu odgovori
ni da posluša što to zbori
Nitko da osluhne njegove riječi
nitko da vidi njegove boli,
nitko da mu utjehu uputi
I u sutonu, lice mu bijaše izranjeno
kristalnim suzama i krvlju preliveno
u očima pogled pun ljubavi i milosti
Čuo sam da plače nad ovim svijetom
da krvari za njega i žali duboko,
što ga nitko ne vidi i ne čuje
Čuo sam da su ga oni izranjavali,
izrugali, da su ga raspeli i usmrtili,
i da to čine svaki dan
I vidjeh, izgledao je kao da hoće nešto reći,
neki vapaj svijetu upućuje, suze su sve jače tekle
polako je nestajao.
Počela je padati kiša.
