Image Hosted by ImageShack.us


Jutro je,
Prve zrake sunca ulaze kroz balkonska vrata
Čije roletne vječito stoje poluzatvorene,
I golubovi navješćuju vrući dan
I ono ogledalo što daje slabi odsaj svijetlo
Što pada po pokrivaču,
Koji prekriva Nju,
Moj Život..

O, Bože, ljepota je utjelovljenja u snivanju djevojke..
oduzima dah, srce mi zaigrava i duša mi se raduje

Glavo joj naslonjena na moje rame,
Rukama mi obgrilila tijelo,
I osmijeh se pojavljiva na mekom licu
Kao da zna da je promatram

Osjećam kako diše, kako joj srce kuca...
Pomislih:
O,Bože da li samo zna koliko je ljubav moja?

I rukama me još čvršće zagrli...
Sniva...
I zna..


Divno je biti zaljubljen.. :)

30.05.2008. u 22:19 · Ostavi komentar (22) · Isprintaj · #

Riječ - Pjesma za Mirjanu Marković

Image Hosted by ImageShack.us


Riječi su Tvoje uronjene u kristalne suze
što niz prljava lica naša teku
i čiste pore, dubinski i snažno..

Riječi su Tvoje svijeće
što nam svijetlo daju i put osvjetljuju
jer izgubljeni smo mi bez njih

Riječi su Tvoje cvijeće
u čijem se mirisu kupamo
da otklonimo trulež...

Riječi su Tvoje voda
Živa Voda, što teče iz Srca Tvoga
i život nam njome napajaš..

Riječi su Tvoje stopljene u pjesmu
Prožeta Duhom Tvojim
naša je poezija duše....



Pjesma je posveta Mirjani Marković.

Riječ iz Evanđelja. Teško je netkome pokazati i dokazati da ta Riječ upotpunjuje život, daje Nadu i Inspiraciju. Neću puno razglabati. 15 minuta dnevno za Nju je dovoljno.
Hvala Ti.

PS.
Sve sam položio. :)

25.05.2008. u 00:27 · Ostavi komentar (20) · Isprintaj · #

Ruke prijatelja

Image Hosted by ImageShack.us


Na putu neznanom, bez karte i putokaza, u što se uzdati?
A nisu me naučili gledati, niti sam znao slušati,
riječ ni jednu nisam poznavao; propast neizbježna
I nijem, gluh i slijep, tražio sam pomoć,
Naivan, lakovjeran, srca iskrenog i plašljivog
I jedino sam znao osjećati

I pružali su mi tolike ruke, ruke iz mraka, ruke iz svijetla
Ruke bogatstva i siromaštva, ljubavi prave i lažne,
Ruke rata i mira, ruke sreće i tuge, prijateljstva i neprijateljstva
Ruke života i smrti;
Nudile su mi se prljave, bez prstiju, bez noktiju, gubave,
Lakirane, dlakave...

Izabrao sam tvoje, prijatelju, tvoje,
Obične ruke, kao i moje, mršave i slabe
Ruke izgubljenog, malog i neshvaćenog
I vodio si me i ja sam vodio tebe..
I jačali smo skupa, naučili pričati i slušati
I vidjeli smo ono što drugi ne mogu...

Zašto si pustio ruke moje?
Uzeo si ruke tuđe, one bahate i one lažne
Ostao sam opet bez putokaza...


Čudno je to prijateljstvo, prijatelji, ti ljudi fascinatni nam uvijek, za njih osjećamo da su Bogom dani, da su uz nas s razlogom, da nas dižu i ohrabruju... Upoznajemo ljude te cijeli život i gledamo ih najbolji očima i ne vidimo one mane koji ostali vide jer ne želimo jer smo zatvorili oči nad njima i prihvaćamo ih takve. Ali što se desi kad se oči otvore jer druga strana tako hoće i kad vidiš ono što nisi htio i počneš se zgrožavati nad prijateljem koji ti je tako drag?
... prijateljstvu dođe kraj, a bio mi je poput brata.....zamjenio me jer nisam mu više potreban.... tužno.
Life goes on!
---------------------------
Dragi moji Blogeri, evo me nazad! Malo sam bio odsutan ali eto, štaš fax je prioritet i dalje će biti!
Pozdrav svima vama! :)

Pjesmu nad pjesmama možete čitati na posebnom blogu pjesmanadpjesmama.blog.hr

17.05.2008. u 21:10 · Ostavi komentar (19) · Isprintaj · #