Moji stihovi

Dragi moji Blogeri, pozdravljam vas sve, nekolicinu sam vas obišao, ne mogu sve, vidio sam bili ste aktivni, sljedeći vikend sam s vama, s novim postom. Neke su se promijene desile kod nekih blogera što se tiče mene, ali negativne, što mi je užasno krivo, no kako god.. Život ide dalje. Komentari su odlični i svi pozitvni što mi se sviđa.
Ja učim i pripremam se za sljedeći tjedan. Još jedan srdačan pozdrav vam ostavljam.

PS. Imama neku ludu ideju za post i tražit ću pomoć nekih od vas blogera, neki ludi projekt, pa nemojte se iznenaditi ako vam se javim na mail. :)


Image Hosted by ImageShack.us


U ove stihove svemir ću smjestiti
U ove riječi sve zvijezde nebeske ću poslagati
Sve mjesece sjajne i sve planete ću pokrasti
U ova slova sve ću njihove tajne smjestiti

I u ove stihove zarobit ću vrijeme
Razdjeljena u njima bit će prošlost
I bit će prorečena sva budućnost
I ovjekoviječiti ću ovu sadašnjost

za ove stihove ću proći pakao i raj
Samo da kažem da su vječni
Da nikad neće doživjeti kraj
Ni jedno slovo neće biti izbrisano

u njima ću utjeloviti sve misli svoga svijeta
uskrsnut ću sve ono umrlo i zaboravljeno
sablazno, nezamislivo, nepojmljivo i ono
što nikad nigdje nije bilo spomenuto

Samo zbog tebe čitatelju moj
Svaki ovaj stih je tvoj
svaka riječi,svako slovo je tvoje
Cijeni poeziju duše moje...


Pjesma za vas, dragi blogeri, zbog vašeg učestalog čitanja i praćenja, vama je posvjećujem. Mislim da vam to dugujem, jer da nije vas ne bih imao volje ni pisati. I kroz vaše blogeve i vaša djela i pisanja, upoznao sam vas na neki čudan način i drago mi je. Mnogo toga čovjek nauči od drugih, a pogotovo od onih starijih od sebe, onih iskusnijih. Ovaj blog je na neki način postao dio moga života i osjećam se prihvaćen u ovoj blogosferi, pišem evo već 4 mjeseca i objavio sam 73 posta, nisam htio čekati nikakve obljetnice i jednostavno imam vam tu potrebu zahvale. I htio bih među vama istaknuti neke blogere koji su mi najzanimljiviji najintrigatniji, pa krenimo od:

Pametni zub – prati me već skoro od početka, njegova poezija je utjecala na mene i čak sam se malo oblikovao po njemu i njegove priče su fascinirajuće, odlično miješa fikciju i stvarnost i sve iznosi na svoj pomalo bizaran način, mislim da se iza ovog pseudonima krije jedan jako inteligentan čovjek koji je poznat u širim krugovima, frustriran je okolinom, i vidi stvari koji obični ljudi nisu u stanju vidjeti, ne znam, takav osjećaj imam

Simona – fenomenalna blogerica, isto jedna od onih koji me prati od početka, odlična osoba i sviđa mi se njezin način razmišljanja, postovi su joj ultrainteresantni i uvijek spremi nešto posebno, u stvarnom životu je zanimšljam kao jednu blistavu osobu koja je čvrsto stoji na svojim nogama, nekad je u problemima ali uspjeva izaći iz njih bez nekih poteškoća

Mala sirena – djevojka zbog koje sam uopće otvorio ovaj blog, mala je strašna i ima potencijala za postignuti veliku slavu, osobno je poznajem i glumili smo zajedno u jednoj predstavi, talentirana je za dosta stvari, piše odlične priče i pjesme, šteta što odrasta u malograđanskoj sredini, gdje nije baš shvaćena, no bit će jednog dana

Poezija duše – kao što samo ime kaže, utjelovljuje pjesme izrečene iz duše, isto jedna od mojih blogerski uzora, očaravajuće pjesme piše, inače najdraža mi je zbog svojih komentara jer uvijek ima dosta toga za reći, ali prvestveno njezina mi je poezija inspirativna i hvala joj za to, a u stvarnom životu je zamišljam po onom što sam saznao do sada iz komentara i pjesama, kao pravu obiteljsku ženu, brižnu majku i voljenu suprugu i onu koja se uzda u Boga i zbog svega mu je zahvalna

Nachtfresser (NF) – čudan bloger, postovi su poprilično jednostvani, par slikica i nešto teksta, ali u tome je i čar, zna lijepo prcnuti sa svojim komentarima, ali ne voli rasparavljati što mi jako krivo, imam osjećaj da je hedonist i skeptik, ali to je moja procjena,no cijenim ga dosta zbog toga što je stariji od mene dosta i iskusio je život, a jednom sam naletio i na njegov poezijski blog i njemački blog, dosta je svestran

Martonus – najzaljubljeniji bloger kojeg znam, njegova ljubavna poezija je toliko iskrena i pojmljiva, uvijek mi je dobro došla bila, a sada pogotovo, u svakoj njegovoj pjesmi mogu naći nešto što opisuje moja stanja, trenutna i prijašnja.. brižan otac, ima prelijepu kćerkicu , ako se ne varam, smatram ga čovjekom zaljubljenim ne samo u svoju djevojku/suprugu nego zaljubljenim u ljubav i u život..


Trill – struka joj ima veze s mojim fax, piše o najobičnijim stvarima, počeo sam je čitati kad je imala post o stavovima, tu su nam se stavovi složili.. mislim da je jako uspješna žena i da će mi jednog dana naći posao u struci :D

Dražen – učitelj života, uči nas mnogi stvarima, zen kako kaže Genijalni Ud, piše o malim i velik stvarima, o onom što je najvrijednije i čovjeku najpotrebnije i o duhovnim vrijednostima, prije svega ljubavi...hvala mu, promijenio mi je neka razmišljanja na bolje što mi je izuzetno drago.. vidim ga kao brižnog čovjeka, zanesim životom i koji život istraživa do najsitnijih detalja, hvala mu što nam to sve prenosi i djeli s nama...

Hod po ravnoj crti - strašan momak, upoznao sam ga, lik je fenomenalan, piše pjesme s najboljom rimom i vrijedi ga čitati, svidio mi se njegov način razmišljanja, interesantan momak, čeka ga velika umjetnička budućnost....

Škropec – gospodin kojeg sam nedavno susreo u blogosferi, osoba za koju sam ja prazna knjiga, jako mi je bio interesantan i sada je, samo učestalo mu se blogovi „kvare“. Inspirativan mi je dosta, znam nešto o njemu, no neću ništa pisati, samo ću ga srdačno pozdraviti i reću JARANE ĐES NESTO OPET, HA, BA?

Želio bih istakuti još neke, meni inspirativne blogere:

Misko - stari mudrac, ima lijepog psića
Genijalni Ud - samo ime kaže
Marla - djevojka koja zna o meni više nego ljudi koji me znaju čitav život, a ne znamo se... :)

A tu su još i ovi posebni...
Safiris
Sudbino nepoznata
Dream Maker
Extraordinary monkey
smisaozivota42
Gandalf
Kamov-ić
Decembar2001
Herc Jan
Prorok (!)
Vitae
uranova pikula
Angry girl

I naravno moram nju spomenuti da se ne bi najljutila, moja i jedina Annabelle :)

I svi ostali svi i one koje nisam spomenuo, svi ste mi dragi i svi se posebni na svoj način ...

Eto moji, dragi Blogeri, to vam moj dar. Mene neće biti jedno vrijeme, mora se učiti, kolokviji mi počinju, već ste primjetili da me nema u komentarima, jednostavno ne mogu sve stići, nastojat ću, no sad mi je u prvom planu fax. Imam još dosta za reći, nadam se da ćete još biti uz mene.

31.03.2008. u 11:58 · Ostavi komentar (37) · Isprintaj · #

Snovi

Image Hosted by ImageShack.us


I.dio
Pogledate obavezno ovaj klip.

Ja, ovako slabašan, ja mogu brda pomaknuti
Ja, ovako mali, ja mogu zvijezde s neba poskidati
Ja, ovako tih, ja mogu svojom pjesmom šume probuditi
Ja, ovako krhak, ja mogu teret svijeta na svojim leđima ponijeti
Ja, ovako beznačajan, ja mogu sve svoje snove ostvariti

Ja ću biti visina planine
Ja ću biti ljepota cvijeta
Ja ću biti sjaj svijeće
Ja ću biti plavetnilo neba
Ja ću biti snaga vjetra
Ja ću biti dubina mora
Ja ću biti toplina vatre
Ja ću biti pitkost vode
Ja ću biti pjesma ptica
Ja ću biti sve što poželim

Moji snovi biti će stvarnost
I čut će se glas o meni
Čut će se daleko
I divit će se i meni
Baš kao i tebi
Tebi velikom,
Tebi uspješnom
Tebi ponosnom
Tebi.
...i doprijeti će glas do tebe
I tada ćeš znati da si ti manji od mene...


Dragi moji Blogeri, zahvaljujući jednom mojem prijatelju nastala je ova pjesma, on me posjetio na nešto što sam zaboravio, koliko mi ljudi znamo kukati zbog naših tzv. problema i kolika je naša sebičnosti i nepažnje prema drugima i koliko li smo samo nezahvalni. Ne podnosim nezahvalne ljude. Prijatelj mi je pustio jedan klip s youtube.com i imate ga priliku pogledati i ako jeste, onda ćete razumjeti što sam htio reći. Klip me inspirirao na ovu pjesmu i gledajući ga osjetio sam zapravo koliko sam ja mali u odnosu na tu djecu, te ljude i svaki put kad se požalim na nešto ili kad sebe uzdižem sjetim se njih jer oni su zapravo veliki i oni su kojima se treba diviti, oni su pravi pobjednici unatoč hendikepiranosti. Nisu nimalo ograničeni i imaju snove, inteligenti su kao i ja i Vi što čitate i mene je stid jer ja koji imam toliko potencijala da budem netko i nešto, taj potencijal ne iskorištavam koliko bih trebao, ni blizu.
Ovom pjesmom upućujem kritiku sebi, jer sam često bio nezahvalan i bio sam strašan patetičar i mizantrop, a uvijek sam imao i dobivao onoliko koliko sam trebao ni manje ni više. Ako hoćete, možete se osjetiti kritizirano :)


21. ožujka je bio Dan djece s Downovim sindromom. Kažu nikad nije kasno. :)

Image Hosted by ImageShack.us


II.dio

Image Hosted by ImageShack.us


Slijedi jedan tekst kojeg je napisao drugi moj pametni prijatelj, filozof. Tekst govori o kontroli svemira i načinu ostvarenju naših snova i riješavanju naših problema, kontroli života. Prijatelj ima zanimljivu teoriju i jednu ruku se slažem s njim, ali i u nekim stvarima baš i ne.
Pa,uživajte.


Vaša svrha je ono što vi kažete da je. Bilo da kažete da vi nešto možete ili ne možete, u oba slučaja ste u pravu. Jer svako vaše djelo je determinirano vašom svijesti o njegovom ishodu.

Čovjek kao biće izbora može i mora kontrolirati svoj život. Kako? Zar ne postoji beskonačno mnogo faktora koji nam mogu pokvariti dan? Zapravo, ne postoji. Ne postoji ni jedan faktor koji čovjeku može pokvariti dan osim njega samog. Mi smo ti koji pridajemo važnost svakodnevnim problemima i samim time privlačimo još problema, koji kasnije prerastaju u još veće. Taj domino efekt se može spriječiti i zaustaviti. Koliko god kompleksan naš problem bio, moguće je probuditi se, a da ga ujutro nema. Kako? Namjerom. Istog onog trenutka kada poželimo da se dogodi nešto lijepo ono će se i dogoditi. Ako sam u pravu, zašto svijet ne pršti srećom i veseljem? Zato što ljudi nisu svjesni svog potencijala i obaveze u kontroliranju svoje stvarnosti. A to se događa upravo zato što nisu svjesni sebe. Često imam dojam dok hodam cestom da prolazim pored ljudi koji su prazni. Oni su u nedostatku svijesti o postojanju sebe ili je ta svijest vrlo površna, gotovo konzumentska, ograničena na svakodnevne životne potrebe i emocije. Čovjek koji je svjestan sebe i svojih mogućnosti s lakoćom rješava svoje probleme samim time što želi da se dogode lijepe stvari. Naša želja se ponaša kao naredba svemiru koju on mora ispuniti samo zato što mi to HOĆEMO! Ne vjerujete? Pokušajte ovo: odredite jedan cilj u životu, poželite nešto, bilo što. Trudite se da to i dobijete, ali prije svega naredite svemiru da vam to da. Uspjeh je neizbježan. Odjednom će se sve oko vas prestrukturirati tako da dobijete ono što hoćete. Pokušajte, ionako nemate što za izgubiti, ali uvijek vjerujte da će završiti dobro. Jer, kako sam rekao, svako vaše djelo je determinirano vašom svijesti o njegovom ishodu.

A.M . 17.07.200?.


Čitajte komentare! :)
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

POST SCRIPTUM

Dragi moji Blogeri, vi koji me čitate znate od prije da sam se zaljubio i vi novi što ste se nedavno pridružili sada znate. Htio bih podijeliti nešto s vama. Moja Annabelle mi je posvetila nešto zbog čega sam ja sada... ne znam, ne mogu opisati. Pogledajte i pročitajte, jer prelijepo je.
Napisao bih još nešto ali ne mogu, ne znam...

26.03.2008. u 08:00 · Ostavi komentar (35) · Isprintaj · #

Miss you

MISS YOU

Gdje su te zelene oči koje nose sjaj mojih očiju?
Gdje su te sitne usne koje nose tragove mojih usana?
Gdje su te mekane ruke koje nose toplinu mojih ruku?
Gdje je to srce koje je ukralo ritam moga srca?
Gdje da te tražim?

I tražio sam te u snovima
I tražio sam te u sjećanjima
I tražio sam te u mislima
I u snovima sam te našao
I u sjećanima sam te grlio
I u mislima sam te ljubio
Ali nigdje te nisam osjetio...
Gdje da te tražim?


Kao mjesec noći,
Kao sunce danu,
Kao more ribi,
Kao lišće drvetu,
Kao miris cvijetu,
Kao voda zemlji.
Tako i ti meni...

Za moju Annabelle koju nisam vidio punih 12 dana,daleko je od mene, ali veseli me to što ću je vidjeti u utorak....

24.03.2008. u 10:48 · Ostavi komentar (13) · Isprintaj · #

Eli, Eli, lema sabahtani?

Image Hosted by ImageShack.us

Zemaljski ga otvori progutaše,
Njegovi Ga izdaše,
Za ništa Ga prodaše;
Veličanstven pade pred njihove noge,
Da bi oni mogli vječno živjeti,
Ponio je sve one poput Njega na slomljenim krilima,
Krilima jada, patnje, bijede, uboštva i odveo nas u Vječnost…


Nisam dostojan
Blagog Pogleda Tvoga,
Niti Tvoje Milosti ni Pažnje, ni Ljubavi...
Jer grešna je Duša moja,
Ocrnila, oskrvnula, napustila i
Zatajila te kao Kefa: O, da je bar samo tri puta
Pao sam, bio izgubljen
I Duh moj bijaše klonuo,
No Ti moj put poznaješ...

I gledam Te na tom Križu
Sada bih dao sve da sam pored Tebe
Da sam barem nosio Križ kao Šimun Cirenac;

Tvoj pogled Blagi, pun Bola i pun Ljubavi
Umro si za mene,
Da bih mogao živjeti,
Da bih utjehu imao,
Da bih snagu dobio
Da ne budem sam
Kad me svi napuste
Ufanje si moje...

I kad sam na dnu,
Pritisnut Križem,
Križem Života,
Pod kojim klonuh toliko puta,
Čiju težinu nisam sposoban sam nositi,
Ti nudiš svoja Leđa, svoje Ruke, svoju Ljubav
A nisam te dostojan...

Tvoja Krv, prolivena za nas
Tvoje Tijelo, predano za nas

Nisi nas ostavio...



Uskrs nije vrijeme pilića i zečeva. Ljudi rijetko kad shvaćaju važnost Uskrsa. Vjernik sam i duboko vjerujem u ovo što sam napisao i nitko mi neće to oduzet. Kažu da je Vjera osobna stvar, no ja volim iskazivati svoju vjeru na ovaj ili onaj način. Iskusiti Gospodina Isusa Krista je najveći blagoslov. Bio sam jedno vrijeme jako slab vjernik, skoro ateist i to je bilo vrijeme mojih problema, moji padova, depresija, puzanja po podu, predanju grijehu i bijegu od svega svetog i bijegu od Boga kao autoriteta, jer nisam htio da me itko kroti i da sam ograničen. Danas, stvari su drugačije. Želim biti vođen, spašen i želim da mi je Bog autoritet jer nema veće časti nego biti podložen Isusu. Postao sam veći vjernik i još nisam dostojan zvati se Njegovim,ali nadam se da hoću.
Toliko od mene do utorka sljedećeg.
Sretan Uskrs i Bog vas blagoslovio!
Pozdrav

Post scriptum
Obavezno pogledajte clip, pjesma je prekrasna, video odličan.
Post Post scriptum
Prešao sam 6000 posjeta, juhu!
HVALA VAM ŠTO ME ČITATE! NADAM SE DA ĆE BITI JOŠ LIJEPIH POSTOVA!
Zna li itko od vas što je sa Škropecom, jaranom mojim?



VRATITE SE NA PROŠLI POST "SPOZNAJA", OTKRIO SAM VAM JEDNU TAJNU! :)


Pozdrav.. :)


19.03.2008. u 23:00 · Ostavi komentar (42) · Isprintaj · #

Spoznaja

Image Hosted by ImageShack.us


Slijep li si samo dječače,
pa zar ne vidiš gdje te vodi tvoj put
put popločan mržnjom i ogorčenjem,
ohološću i srditošću, zavisti
Suze Majčine ne zamjećuješ

Gluh li si samo dječače
što ušima svojim samo mrtve pjesme čuješ
što ih orkestar demona svira,
a Sotona dirigira..
Vapaje Očeve ne primjećuješ

Nijem li si dječače
tvoje riječi koje oskrvljuju sveto,bezvučne
i što se skrivaš
iza duge masne kose
iza crnila..
Braću svoju ne poznaješ

Imao si Ljubav na Pladnju,
bio si voljen,
iz Grala Života mogao si Radosti piti,
i bio bi spašen..

A gdje ćeš sad završiti
i koga ćeš tamo sresti
nisi ni svjestan

Upoznat ćeš ga,
Upoznat ćeš ga,
Upoznat ćeš ga,
I onda....

Pazi kome se moliš....

Image Hosted by ImageShack.us


Dragi moji Blogeri, znate da su moje pjesme moja neka razmišljanja na što me je potakla okolina u kojoj živim i ono što me inače okružuje, ljudi, stvari, metafizički svijet, neki filozofski razgovori s prijateljima, knjige i tako to. Najviše je tu moje promatranje i analiziranje ponašanje ljudi, različitih vrsta ljudi. Što mi je sada privuklo pažnju jesu metalci, darkeri, gotičari i njima slični. I sam sam metalac, ne tipični, ne nosim crno (ne više), nemam dugu kosu (ne više), niti sam više jako frustriran i nadrkan svim glupostima i ne mrzim svijet (ne više). Sad kad vidim te mlade ljude, koji su inače dio subkulture, ima ih svih dobnih skupina i sjetim se da sam i ja bio dio njih, promatram ih s dosta prijezira jer prije sam ih smatrao intelektualcima i ljudima koji žele nešto promijeniti i pokrenuti (takav sam ja bio). No, uvjerio sam se u suportno. Ovdje u Splitu, metalaca ima dovoljan broj i moja spoznaja o njima kao osobama me iznenadila, nema tu intelegencije ni bistrog uma, ni promjene ni pokreta već tu je samo alkohol, problemi, nadrkanost, mržnja, oholost, egoizam, zavist. I iznenadilo me koliko ti metalci mrze sve ostale subkulturne i urbane grupe, punkere, rokere, skatere, hiphopere, rasfarijance itd.... Mislio sam da su jako tolerantni, barem sam ja bio i imao sam tako mislio o ostalima, Zanimljivo je to isto što svi traže neke lijeve bendove za slušati, ono što nikad nitko drugi nije slušao i ne daj Bože da itko to drugi sluša.
No, od svega toga je najgori njihov stav prema Crkvi, Bogu i vjeri općenito i njihov stav prema Sotoni. Uglavnom, uzrok svih njihovi problema je religija jer Bog im nije dao sve u životu što su oni tražili (osobno mislim da ti Bog neće da ništa ako se i ti malo tu ne angažiraš) i Bog njih ne čuje, ne voli. Neki od njih hvale Sotonu i njegove kreacije, raspela naopako, pentagrame (neku večer sam vidio u lika to što me zaista pogodilo, raspelo naopako, ne volim to).
Nisu ni svjesni što čine i kome se klanjaju, jer Sotona je stvaran kao i taj miš što držite u ruci i njegova je moć strašna, no srećom ograničena (iskusio sam to na svojoj koži). Želim samo da ga upoznaju i osjete i da vide ono što slušaju i osjete ono što bendovi poput Rotting Christ, Deicide, Immortal, Cradle of Filth, Slayer, Lamb of God, Dimmu Borgir i ekipa pjevaju i čemu se dive...
Obratit će se svi tada, budite sigurni. Molim za njihove duše.

Image Hosted by ImageShack.us


Ovo je samo moje viđenje njih. I slušao sam svakakav metal (heavy, black, death, power, gothic, doom, speed, thrash, nu-metal, industrial, progressive, extreme) i dok ovo pišem slušam ga,trenutno Dream Theater, najbolji bend na svijetu, umjetnost ne komercijalno sranje. Sad sam uglavnom u američkom metalu i kršćanskom metalu (onome metalu s lijepom porukom, da postoji i takav metal, bendovi poput Demon Hunter, Mortification, Haste The Day, Godsmack, Stryper...).

Eto,ako među vama ima metalaca nemojte se uvrijediti, jer uvijek postoji iznimkih kojima se ja divim i cijenim, volim iznimke jer su posebni ljudi... :)

Pozdrav!



Post scriptum
Odgovori na neke kometare od prošlog posta:

Žac - da to sam ja, gledao si da kako ja i buraz sviramo, ti si onaj plavi momak što mi je bio rođakom Domijem ili?
Gitara je bila užaš, a i pojačalo smeće, no eto improvizirali smo. Sad kad sam zadnji put bio svirao sam na Domijevom Ibanezu :) Pozdrav tebi!
Iva - da sviram, istinhttp://defton.blog.hr/
Radujte se duše, sitne, prodane...a, sviram gitaru i bas



Dragi moji, blogeri, zar ste stvarno mislili da ja mogu generalizirati i biti tako plitak? Kao alternativac i jedan od pripadnika subkulture i urbane scene, moderni i obrazovni mladić, u jednu ruku i intelektualac, nisam u stanju nešto površno analizati. Stvar je puno dublja i ovo sam napisao zbog par krkana koji su pravili nered u jednom lijepom kafiću. S ovim sam htio malo vidjeti kako Vi reagirate na razmišljanja malograđanske sredine. Ovi izneseni stavovi su donekle točni ali ne mogu se primjeniti na većinu, i kao što je mala_sirena rekla glazba koju slušamo donekle pokazuje našu inteligenciju. Oni infaltilni metalaca ima previše, ali ja poznajem one prave, koji se dosta razlikuju od ostali, zato ne brinite. :)
Ne sudim nikome i poštujem one koji su odabrali svoje putove,
mada mi se i oni ne sviđali, jer tko sam ja osuđujem bilo koga?
No, sa Sotonom se ne valja igrati i da, molit ću i dalje za takve .
I vidim da su vaše reakcije različite, neki su me impresionirali i zaintrigirali, stavovi vam se dosta razlikuju i trebao sam uvesti neku raspravu, no vrijeme se Uskrsa bliži i ne da mi se o tome.
Et, moje malo istraživanje je prošlo. Hvala. :)
Pozdrav.
Evo za kraj pogledajte i poslušajte kako zvuči metal kao umjetnost:



Dream Theater
Za moju Annabelle koja je najveći fan Dream Theater-a... :)
Uživajte.

19.03.2008. u 21:38 · Ostavi komentar (40) · Isprintaj · #

Bol

Image Hosted by ImageShack.us


Na kolac nabijen, grešnik, klizim,

krv se ne slijeva, ne umirem niti živim

Bol neizdrživa, bol netrpljiva, bol svemoćna

I jato vrana, i čopor hijena, iskčekuju moju smrt

polako trgaju trulo meso, crno meso...

Sunce mi ranu prži, smrdljivu ranu mušice ližu,

klizim cijelu vječnost, klizim niz taj beskonačni kolac

Bol neizdrživa, bol netrpljiva, bol svemoćna

i polako zeleni oblaci pokrivaju sunce,

mozda mi kiša ohladi ranu,

možda rastjera mušice...

Ne.

Kisela sumporna vrela kiša mi upada oči,

kapaka nemam,

gromovi udaraju u kolac...

Bol neizdrživa, bol netrpljiva, bol svemoćna


Dragi moji blogeri, bio sam bolestan, jako me boljelo, pjesma to opisuje na lijep način, zato sam bio i odsutan toliko vrijeme. Odavno nisam bio bolestan, pa mogu reći da mi je čak u jednu ruku i dobro došlo, samo krivo mi nisam mogao Vas, cijenjeni Blogeri, obilaziti.
Čudno, uživao sam u ovoj bolesti, svi me tetoše, svi mi hoće pomoć, a meni drago, inače bolovao sam od neke fibre, viroze, gripe, ne znam nisam, uglavnom sad sam na antibioticima i patim od nekog mukotrpnog kašlja koji mi izvlači pluća na usta.
Sad sam opet tu, nastojat ću objavljivat češće.

Bol.
Mislim da svaki čovjek barem malo voli uživati u fizičkoj i duševnoj boli, ako me razumijete.
Osjećati se ranjeno nekad i nije loše. Imati vremena i za bol i za patnju i tugu i uživati u tome....ima li smisla uvijek biti sretan i zdrav, nasmješen? I to dosadi, barem meni...


Budite pozdravljeni.



13.03.2008. u 23:52 · Ostavi komentar (24) · Isprintaj · #

Hram

Image Hosted by ImageShack.us


Oskrvljen je Hram, Hram Duše Tvoje
Koja, istjerana, sada izgubljena
U Carstvu Tame luta, gubi joj se svaki trag
Ona pati, ona umire

Oskrvljeni Hram, Grijehom nastanjen
Kroz njega sada prolaze mnogi,
Ulaze i izlaze, izlaze i ulaze
Sirovo, životinjski, njegovu svetost ruše

Hram, od Boga dan, Grijehu jeftino prodan
Osakaćeni i istrošeni su Njegovi temelji
Novi Život On neće čuvati,
Niti ćeš ga ikada obnoviti...

A Tvoja Duša; izgubljena u Carstvu Tame; gubi joj se svaki trag


Ljudsko tijelo, toliko se toga o njemu zna, a i dalje je veliki misterij. Savršenstvo. Sva priroda je satkana u tom tijelu. U tijelu postoji svaki element koji postoji u prirodi.Pretpostavljam da su se mnogi od vas zapitali slična pitanja kao i ja: kako je sve to moguće, kako je krv u stalnom pokretu, kako mičem prstima dok ovo pišem i kako istovremeno pišem i dišem, kako mogu podnijeti ovaj silni tlak (jer svaki centimetar kvadratni našeg tijela trpi težinu od 100kg), kako stojim na dvije noge (čovjek je jedino biće koje može stajati na dvije noge), odakle tolika snaga mišićima, kako tijelo može roditi drugo tijelo? Ne studiram medicinu i znam da na sva ova pitanja mogu naći odgovore na netu, ali nije li sve to fascinantno?
A što čovjek danas radi? Što čovjek radi s ovim Savršentvom od Boga danim?

Ostati čist, ostati vjeran sebi, ostati dostojanstven i častan. Malo je takvih danas.
Cijenjeni Blogeri i Prijatelji, razmislite o vašem Hramu, vašem savršenstvu, koliko god vi mislili da je ono nesavršeno. Znate li koga vaš Hram čuva?


Post scriptum
I da, legalizirajmo prostituciju
Post post scriptum
i pornografiju smatrajmo umjetnošću



Evo je posveta jednoj kolegici.

06.03.2008. u 00:41 · Ostavi komentar (51) · Isprintaj · #

Pod crvenim mjesecom

Image Hosted by ImageShack.us


Pod crvenim mjesecom
U zagrljaju tihog i beskrajnog mora,
pokriveni tajnovitom i čarobnom maglom,
na grebenu ljubavi,
tvoj usne, moje usne
moje usne, tvoje usne
po prvi puta...

Pod crvenim mjesecom
Prstima šetao sam pažljivo i nježno,
kroz tvoju kosu, sjajnu poput svile
i mekanu poput perja anđeoskih krila
tvoje ruke uz moje tijelo,
moje tijelo uz tvoje ruke
po prvi puta...

Pod crvenim mjesecom,
vrijeme je stalo,
oko nas utihnulo je sve,
ovjekovječen bijaše taj trenutak,
u zagrljaju, spojenih usana,
tvoje srce pripada meni
moje srce pripada tebi
zauvijek...


Dragi moji Blogeri!

Kao prvo, želim Vam zahvaliti na čestitkama i željama, Od srca Vam hvala! Divno je kad ti toliko ljudi želi dobro, čovjek se osjeća punijim i zadovoljnijim. I da, ispiti su prošli dobro, nadam se prolazima.

Nije me odavno bilo, oprostite. Evo, vraćam se u novom dvadesetogodišnjem izdanju, zadovoljan i sretan. Puno se toga desilo u ovih tjedan dana, puno toga značajno za moj život. O tome vam budem govorio kroz pjesme. Naprije ću Vas obaći sve. :)


Pa evo za početak:


Divno li je biti zaljubljen. Jaran Škropec je bio u pravu kad je napisao: pa di si ti tak dugo......ba? kaj te neka smotala onak pošteno. E, da je samo smotala :)

Pozdrav!

Post scriptum
Nisam mogao naći kombinaciju crvenog mjeseca i mora nigdje, ni za živu glavu, ali eto i ova slika će zadovoljiti..


Post post scriptum
I naravno zahvaljujući Martonusu i to smo popravili... :)
što se ja nisam sjetio photoshopa? Hvala! :)

01.03.2008. u 21:55 · Ostavi komentar (39) · Isprintaj · #