Dobro jutro blogeri! Najkraće: Od sinoć je ovdje komisija koja ocjenjuje uređenost gradova kontinentalne Hrvatske za nagradu Zeleni cvijet. Ocjenjuje se uređenost trgova, parkova, okućnica balkona, oznake ulica i kuća, suveniri i td.
Nadam se da ćemo i ove godine pobrati neka priznanja, jer za razliku od većine nesiščana, koji za grad znaju tek po senzacionalističkim napisima iz crne kronike, i koji ovaj grad doživljavaju kao industrijsku staretinarnicu u kojoj smrdi, koja se ne čisti, gdje siromašni i otpušteni radnici besciljno bauljaju zapuštenim ulicama, mi koji ovdje živimo, ali i oni koji ovdje svrate, itekako znamo da nije tako. Istina, još smo daleko od onoga što možemo učiniti za ovaj uzbudljivi (potencijalno) grad.
Preksinoć sam vozio gradom, sve do industrijske zone, poznanicu. Bila je uistinu iznenađena, pa i uzbuđena viđenim. Šarm ovoga grada savim je originalan i jedinstven. Shvatio sam kao kompliment, kada mi je negdje između termoelektrane i KP-6 rekla da uvijek mislila kao je Sisak običan grad, baš kao npr. Bjelovar ili Varaždin, ali da je ovdje riječ o nečem sasvim osebujnom. Razmišljam o tome. Trebamo doista novi brand Siska.
Bilo bi mi zanimljivo čuti vaša razmišljanja o tome.Kako biste željeli da se misli o Sisku i kako da se doživljava.Početak malog natječaja.
(Inače u jesen krćemo i s profesionalnim osmišljavanjem toga novog branda)

Obišao sam danas uličice u Žabnu i drago mi je što vidim da su sanirane one najveće rupe u asfaltu. Doista su brzo odreagirali na moj zahtjev, nakon upozorenja građana. Dobra strana ovoga moga posla jest, što neke rezultate možeš brzo vidjeti, ali i pratiti tijek dugoročnijih i zahtjevnih projekata. Trenutno sam zaokupljen upravo njima. Poštujući zakone i procedure nažalost treba i dosta vremena da se zavrte ozbiljne priče. Za sve morate imati projektnu dokumentaciju, a to traži vrijeme. Morate imati sve moguće urbanističke planove, generalne, provedbene, morate imati sve suglasnosti i brdo dozvola i sve njih pribavljati znači mjesece i mjesece mukotrpnoga probijanja kroz propise i birokraciju, trebate imati institucije, povjerenstva, sjednice Poglavarstva, Gradskog vijeća, trebate najzad imati novac u proračunu ili izvan njega, morate raditi preraspodjele, rebalanse, raspisivati natječaje, odabirati ponuđače, čekati žalbene rokove i poništenja, ponovna raspisivanja i tako unedogled. Tek toliko da znadete kako je teško i zašto se radi sporo, čak i kad znadete što treba i kad za to što treba imate i novac.

Ipak, može se nešto i brže. Bez svih tih zavrzlama, mislim da ćemo uspjeti napraviti do jeseni nešto do čega mi je i osobno jako stalo. Naime, oduvijek me smetao taj naš sisčki mrak (i metaforično i bukvalno) pa sam na tragu nekih rješenja za ubrzano poboljšanje javne rasvjete u gradu. Naložio sam, jer smo pronašli i novac (a nije to tako mnogo novca) da se osvijetle potpuno novom rasvjetom cijela Fistrovićeva, a ne samo dva raskrižja, jer je riječ o eminentno gradskoj prometnici prvoga reda i taj mrak nije imao nikakvo opravdanje. Isto tako, pronašli smo novac za obnovu kompletne rasvjete u Strossmajerovoj, a ne samo do Trokuća. U planu je i javna rasvjeta do kraja godine i u cijeloj Odranskoj. Za iduću godinu treba već sada izraditi projekte za poboljšanje rasvjete u svim ulicama užeg centra, ali i velikog broja sada potpuno mračnih ulica. Brinut ću o tome osobno.Borba protiv mraka nikada ne završava!

Jučerašnji dan je završio noćas oko pola jedan, ali ipak je bio po mom ukusu. Iako prži sredina ljeta iznimno sam zadovoljan odazivom ljudi na suradnju na gradskim projektima. I ne samo to, veseli eros za posao i želja da se stvarno nešto učini. Dobra, dobra klima i atmosfera.

Iako sam gotovo improvizirao i na brzinu sazvao, telefonom dan prije, razgovor članova Poglavarstva sa istaknutim znalcima, profesorima, ali i vrsnim praktičarima , možda najboljima u Hrvatskoj, svojevrsni «brain storming» o našoj viziji Siska, prvenstveno gospodarskom i socijalnom razvoju grada, svi su se odazvali. Čuli smo i zanimljivu prezentaciju o mogućnostima lobiranja za grad Sisak u Hrvatskoj i EU. Veseli me prepoznavanje naše vizije i naših programa kao hrabrih, ali i operabilnih. Prijateljske i besplatne ponude da pomognu našim nastojanjima od strane pojedinih sudionika još su dragocjenije, jer je riječ o ljudima koji na tržištu znanja dobro prolaze i skupo naplaćuju svoja znanja, vještine i poznanstva. Lijepo je imati takve saveznike. Uz naše sugrađane i njihove potencijale moći ćemo Sisak i naše živote u njemu proaktivno kreirati prema vlastitim željama.

Potvrđuje se potreba za što bržim ostvarivanjem moga projekta "Društva prijatelja Siska", dakle okupljanja ljudi iz cijeloga svijeta koji žele participirati i pomoći Sisku svojim angažmanom, jer iako ne žive ovdje, imaju neku svoju relaciju spram grada i interes za grad.

Savršeno mi je jasno da je kombinacija dviju riječi NOGOMET i POLITIKA, savršen recept za sredstvo za povraćanje kod većine građana ove zemlje i zato ovoj temi pristupam krajnje obazrivo i skrupulozno. Nažalost, sport koji privlači toliko ljudi, koji je u Hrvatskoj bez ikakve sumnje sport No.1. , zbog silnih afera koje su uglavnom izvansportske i povezane zapravo s novcem ili nekim drugim «nesportskim» atribucijama, izaziva podozrenje, pa i neraspoloženje mnogih. U Sisku je način dugogodišnjeg vođenja Segeste, također i sam klub kod mnogih učinio nepopularnim za neki ozbiljniji angažman, u što sam se uvjerio ovih dana razgovarajući silom prilika, o formiranju novoga vodstva kluba. Mnogi su me pristojno odbili, podsvjesno valjda misleći da se klub može voditi samo na do sada viđeni način i nikako drugačije. Možda je stvarno tako i možda sam ja naivan u ovoj priči.

Ali kad su me prvi dan gradonačelničkog mandata zasuli problemom Segeste od financijskog sloma do bijega većine igrača, shvatio sam da unatoč nevoljkosti, Segesta ne zaslužuje, da ju se prepušta na milost i nemilost bilo koga.
Pošao sam od toga da je Segesta institucija i prvorazredna kulturološka i društvena činjenica ovoga grada. Segesta je najstariji klub u ovoj zemlji, a čestitke joj upućuje i kraljevski klub Real Madrid. Iduće godine obilježavamo stoljeće trajanja. Tisuće ljudi prošlo je kroz ovaj klub, desetine tisuća navijača je pratilo s burnim emocijama uspone i padove ovoga kluba.
Danas u Segesti u 11 momčadi trenira oko 300-tinjak mladih ljudi i djece, s umanjenim izgledima da završe npr. na igli. Nije li samo to dovoljno da se Segestu poštuje i da ju se osnažuje. Zato sam danas bio zadovoljan jer smo formirali novo vodstvo Kluba. Zadovoljan sam i jer smo okupili ugledne i poštene Siščane i osvjedočene prijatelje Segeste.

Siguran sam da ćemo svi zajedno uspjeti iako smo preuzeli financijski fijasko i blokirani račun zbog oko sedam milijuna kuna dugova. Dogovorili smo i reviziju poslovanja u posljednjih pet godina iako su problemi stariji i sežu u one ratne i poratne godine. Okupili su se i igrači i klub je unatoč zlih prognoza od prije nekoliko dana, ipak na nogama i spreman za pobjede.
Sretno stara damo!

Hladnokrvno povučena ručica daljinskog upravljača koja je aktivirala seriju eksplozija u Londonskoj podzemnoj željeznici, gotovo točno na godišnjicu masovnog zločina u Srebrnici, po tko zna koji tisućiti puta pred ista je bića, ljude, stavila ista pitanja. Pustimo na stranu bilo koje političko, socijalno, međurasno, međureligijsko ili međunacionalno ili povijesno pitanje, koje bi se u opširnim analizama i komentarima, koje ovih dana čitamo i čujemo, željelo uzimati kao polazna ili odredišna točka za davanje odgovora.

Osobno sam sklon činjenicu da se toliko pažljive, sistematične i organizirane aktivnosti usmjeri u projekt masovnog ubijanja, stavljati u kontekst antropologije, dakle istraživanja same biti prirode ljudskih bića.

Jer, i teroristički masovni napadi na New York, Madrid ili London i masovni zločini u Auschwitzu, Ruandi, Vukovaru, ili Srebrnici, sadrže istu konstantu: Oni su planirani, danima su osmišljavani, nečiji umovi su satima smišljali modele. Oni su manje ili više, organizirano koristili znanja iz tehnologije, psihologije, organizacijskih znanosti, prometnih znanosti i td. da izvrše zločin. On nije samo individualni iskaz poremećenosti i patologije, on je iskaz osviještenog zla i surove strane nekrofilne ljudske prirode. Uništiti, zatrti, ubiti, iskorijeniti, zauvijek osujetiti, temelj je tog strukturiranog i visokoorganiziranog zla.

Što se i kako se uopće može suprotstaviti tom zlu? Može antiterorističkim akcijama, alatima, savezima i koalicijama. Može policijskim psima, prisluškivanim telefonima, kontrolama aerodroma, željeznica, luka. A može i nečim što se može nazvati koalicijom za odgoj tolerantnih ljudi, možda poticanjem kulture koja razvija onu drugu stranu ljudske prirode, usmjerene civilizacije stvaranja, izgradnje, kreacije, strpljenja i zašto ne reći ljubavi. A to su onda projekti za baš svaku ljudsku osobu. Počnimo od nas samih, svakog ponaosob!

Kao što možete vidjeti istrajao sam u blogerskoj obitelji i nije mi loše, a već sam i stekao naviku da se kačim na ove stranice. Istina, ja baš i nisam pravi bloger, jer su oni uglavnom anonimni, a ja potpisan punim imenom i prezimenom, pa ni komunikacija baš nije sasvim korektna i ravnopravna. No svejedno, važni su mi komentari, jer odražavaju raspoloženja i razmišljanja iako ih uzimam sa zrnom soli.
Da bih poboljšao komunikaciju s građanima uskoro ću pored ostalih komunikacijskih kanala, prije svega osobnih kontakata s građanima (npr. jučer sam se tijekom vožnje biciklom po gradu susreo sa njih barem tridesetak), uvesti i vlastitu web stranicu, čiji će sastavni dio biti i ovaj blog. Namjera mi je na toj stranici napraviti i press cliping, sa intervjuima i izjavama koje gotovo svakodnevno dajem medijima, za one koje zanimaju moja razmišljanja. Nadam se da će to biti prilog boljoj komunikaciji i razumijevanju. Uz to uskoro ćemo,(kad formiram ekipu) temeljito preurediti i dnevno apdatirati stranicu Grada Siska. Dok se to ne dogodi, na blogu ću objaviti i tekstove kratkih kolumnica koje sam počeo pisati za list „24 sata“, za one koji taj list ne čitaju.

Da budem autoironičan, reći ću samo „siroti mali političari“! znajući dakako da ne mogu računati sa milosrđem. Naime, kad kukam kako sam iscrpljen žestokim ritmom i mnoštvom poslova koje moram obaviti,prijatelji me sa smješkom potapšaju po ramenu i jednostavno kažu:“Što si htio imaš“. Ovo pišem prvenstveno da se opravdam za nedostatak vremena za stizanje na sve što želim napraviti, uključujući i pisanje bloga i preuzetu obvezu pisanja kratke kolumne za list „24 sata“. Iako mi se čini da smo se već počeli dobro uhodavati i da smo sve organiziraniji, doista nas je dočekalo mnoštvo problema koja traže brza rješenja i efikasnost. Vrijeme curi, a treba početi i s velikim projektima iz našeg programa. Pripremni poslovi su uvijek iznimno opsežni i traže vrijeme, a Sisak i Siščani, jasno mi je, traže i očekuju brze i vidljive rezultate. Moram izbjeći opasnost da me pojede dnevna operativa i da mi premalo ostane za ono što iziskuje najviše. Delegirati i koncentrirati se na prioritete !

Danas smo imali koristan i dugi sastanak sa poslovodstvo Rafinerije. Upoznali smo se, što bi se reklo, sa stanjem, problemima i perspektivama. Sjedajući svaki sa svoje strane stola, na početku smo se razgovora usuglasili da smo ipak svi na istoj strani, onoj sisačkoj. Doista, Rafinerija je za Sisak puno više od pukog poduzeća. Prostor od 2 milijuna četvornih metara grada Siska, 23 kilometra cesta i kilometrima pruga, te stotinama kilometara raznih instalacija, taj dio grada Siska čini posebnim prostorom, a ne samo mjestom gdje se proizvodi i stvara nova vrijednost. Dogovorili smo zajednički napor na konačnom početku obnove tvornice, što košta 400 milijuna dolara, ali bez čega rafinerije ne može biti i bez čega Sisak ne može biti industrijski, a ipak čist grad. Dogovorili smo i mnoštvo malih projekata koji će značiti nova radna mjesta, a manje opterećenje za samu rafineriju.

Put u Heidenheim: naporno, lijepo, korisno. Mnoštvo susreta, dojmova, razmjene iskustava. Grad izgleda odlično, pravo mjesto za dobar život. Gradonačelnik, koji se tamo bira neposredno na osam godina i ima velike ovlasti, vrlo je učinkovit i cijenjen od sugrađana. Kažu mi rođaci i naši koji žive tamo preko trideset godina, da je u polovici mandata temeljito ušminkao grad. Nisam zavidan, ali i ja bih za 100 milijuna eura godišnje! Bilo je korisno uspostaviti kontakte i s gradonačelnicima Clichyja grada 60 km udaljenog od Pariza i St.Poltena grada 60 km udaljenog od Beča. Blizina metropola kao i Sisku, za nas je zanimljiva za uočavanje sviju prednosti ili nedostataka te pozicije. Dogovorili smo se za čvršće povezivanje. Krug prijatelja se širi, što je dobro.
U povratku, dva sata u Salzburgu. Grad snova. Nevjerojatno je kakve su gradove oni onda znali sagraditi. Koliko ljepote i šarma i ljudske mjere, kakva srašćenost sa brdima i rijekom.

Jučer, susrti sa građanima, predstavnicima udruga. Prva zadaća ujutro stotinjak metara od kuće. Početak radova na izgradnji plinske mreže na Zelenom brijegu. Odličan projekt, ali malo zainteresiranih. Očigledno je dvostruko niža cijena priključka od one u Zagrebu još uvijek previsoka za osiromašene siščane. Uz to primjećujem i dosta predrasuda i neznanja o plinu kao energentu. Ljudi se boje nestašica plina, a ne znaju niti da je dvostruko jeftiniji od lož ulja, čija će cijena zasigurno još rasti. Istina, ta je cijena još znatno viša od cijene npr. drva na koja se većina još uvijek grije. Kad se tome pribroje i instalacije za centralno, jasniji je nedostatak interesa. Sa koncesionarima dogovaram mogućnost dugoročnog kreditiranja građana slabijeg imovinskog stanja. Pozitivno reagiraju na prijedloge. Nakon toga kratki susret u novim prostorijama MO Zeleni brijeg sa čelnicima. Dobri uvjeti. Trebat će ih osigurati i drugima. Domaćinima kratko govorim o planovima za Zeleni brijeg. Veliki kvart. Tu nas živi više no na cijelom otoku Braču npr.