1. Prije svega, hvala svima na čestitkama, kako za izbornu pobjedu tako i rođendan. Također, hvala svima na komentarima, primjedbama i prijedlozima. Uskoro ćemo krenuti s već razrađenim projektom informiranja i komunikacije s građanima, pa će svatko, baš svatko dobiti prigodu za tu komunikaciju. Kako je riječ o cjelovitom projektu, neću vas gnjaviti na ovom mjestu s detaljima. Pisat ću o tome!

2. Problem pasarele (mosta prko pruge u Željezari), ne samo da mije poznat, nego sam do sada a) tražio novac u proračunu za ovu godinu (i nisam dobio), b) pasarelu stavio u naš izborni program i c) stvar već dobrano guram (gotov je projekt i dobrano zatvorena financijska konstrukcija. Nadam se da ćemo u dogledno vrijeme započeti s obnovom.

3. Pozivam vas da brojnije posjećujete SOS festival i sjajne predstave, urbani festival mladih, te da se dobro zabavite na kupalištu kroz projekt OK (Odredište kupalište) koji organiziraju ŠRC i M-klub, a bit će turnira u odbojci na pijesku, stolnom tenisu, badmintonu- besplatni rekviziti, kupanje, rekreacija, društvene igre....

Sutra putujem u Heidenheim, grad prijatelj Siska, pa ću se javiti nakon toga s dojmovima. Sutra također imam i sjednicu Poglavarstva, pa se idem malo pripremiti. Nakon dana u Saboru i ovih vrućina, baš mi treba odmor. Pozdrav svima!

Baš je toliko događanja, da više ne znam kad da spavam, kad da se odmaram,kad da radim, kad da pišem blog. Evo, već su 2 sata ujutro, a ja tek došao. Istina, lijepo i nadasve ugodno veče je iza mene. Pjesnička večer na Kupi. Susret sa Enesom Kiševićem i obnova sjećanja na neka daleka vremena. Prisjetih se i stihova, te sam večeras na šetnici, a u sklopu SOS festivala, predstavio sebe i kao recitatora i to nakon 30 godina. Dobar završetak rođendana. Puno duha, dosjetki, anegdota, viceva i stihova na terasi „Geme“, tamo iza ponoći kad su se s Kupe nenadano oglasile žabe i puhnuo tako ugodni vjetrić da razbije nesnosnu sparinu. Posebno mi je drago večeras bilo sresti Teu i Romanu. Štošta smo zajedno preživjeli, ali lošega se večeras nismo htjeli sjećati.

Tijekom dana Zagreb, tematska konvencija SDP, preko 500 delegata. Bilo mi je također ugodno susresti toliko dragih ljudi s kojima sam u proteklo desetljeće i pol gradio naš SDP.

Jučer, godišnje obiteljsko okupljanje i preko 50 članova obitelji i kumova u mom vrtu.

Zajedničo svemu u protekla dva dana su dragi ljudi, koji stoje negdje izvan fokusa moje svakodnevne pažnje, a tako ih volim sresti i biti s njima. Jer, kako reče večeras Enes: „ruža ne može ne biti ruža“ niti moji istinski prijatelji ne mogu to ne biti, kao ni ja to isto njima.

Prvi je gradonačelnički tjedan iza mene. Doista je šteta što nisam imao vremena bilježiti i komentirati tu nevjerojatnu količinu događanja i poslova koja su se događala ovih dana. Podsjetilo me to na najburnija ministarska vremena. Razmišljanje, planiranje, organiziranje, razgovori, sastanci, telefoni, brza donošenja odluka. Pokušavam biti efikasan i racionalan. Delegiram ono što mogu suradnicima, koji su i sami novi, kao što su nove teme i dileme, ljudi i problemi. Uz sve to treba rješavati dnevne probleme, jer život ne stoji, biti na dispoziciji novinarima i građanima koji zovu i traže kontakt, pripremati velike projekte. Kalendar i satnica su mi bukvalno popunjeni 18-20 sati. A i obitelj se zaželila mirnog, zajedničkog vikenda. A tko će nas skupiti!

Ipak, nisam umoran i veseli me entuzijazam koji primjećujem oko sebe. A susrećem i građane koji daju podršku i koji su spremni sudjelovati. Dobar znak i najava buđenja. Sad kad je apsolvirana i Županija, otvaraju nam se dobri izgledi. Moramo samo naći način da se zaštitimo od sebičnih ljudi koji bi se ukrcali u pobjednički vlak s namjerom da ušićare nešto za svoj sitni, mali interes, neki posao, sinekuricu i koje nije briga za cjelinu posla koji moramo obaviti. Mentalitet koji vlast shvaća kao slast i mast nije lako iskorijeniti. Teško će biti i sa kojekakvim frustracijama, bilo onim starim bilo novim.

Danas smo imali odličnu provjeru naše organiziranosti. Obilježavanje 22. lipnja je prošlo besprijekorno i prema ocjeni naših gostiju, koji nisu krili svoje oduševljenje, decentnošću proslave, bez pretjerivanja. A opet toplo, domaćinski i odmjereno. Vožnja brodom za nekolicinu uglednih gostiju, desetak saborskih zastupnika, pomogla je da se Sisak pogleda drugačijim očima, da se u ležernoj atmosferi popriča o gradu, njegovim problemima i njegovim mogućnostima.

Autobusi živih sudionika antifašističke borbe, s puno su biranih riječi pohvalili Sisak i proslavu i nadam se da će ponijeti lijepu sliku iz našeg grada.

Danas sam kao i svakog 22. lipnja od 1986. i dodatno radostan. Moja Mirna ima rođendan. Baš je prava cura!

Eto mene blogeri opet. Iscrpljujući dani iščekivanja konstituirajuće sjednice Gradskog vijeća su konačno iza nas. Nije bilo lako niti u koaliciji raznih stranaka i različitih shvaćanja politike konstituirati optimalnu i dobru gradsku „vlast“, zadovoljiti stručne i moralne kriterije s jedne strane te političke ambicije stranaka i pojedinaca sa druge. No, na kraju sam zadovoljan ekipom koja tek treba postati tim. Čeka nas veliki posao i doista je važno da smo svi podjednako motivirani i podjednako spremni na rad.

Inače, sjednica je prošla vrlo OK i odrađena je u rekordnom roku. Na svu sreću izbjegli smo sudbinu nekih županija i gradova. Bez kupljenih, bez prebjega i bez nepotrebne gnjavaže. Kulturno, pristojno, politički korektno.

Sutra startamo i to radno. Čeka nas žurni posao na organizaciji proslave 22. lipnja koja će ove godine biti svečanija i uz nazočnost brojnih predstavnika političkog života, a nadam se i uz nazočnost preživjelih boraca Prvog partizanskog odreda.

Večeras radim na planiranju prvih poteza koje moramo odmah poduzeti. Vraški obiman i zahtjevan posao. Zato nemam puno vremena za blog. Pozdrav svima. Inače sam neki dan opet plovio Kupom i snimio neke fotke koje ukrašavaju ovaj blog. Sisak je baš lijep grad!Zar ne?

Valjda će ovo biti dan za pamćenje! Sinoć me Marina uzbuđeno nazvala sa željenom viješću: „ pregovori su gotovi i sutra u 11:00 potpisujemo postizborni program.!
Jutros u 6 sam na nogama. Čitam Jutarnji, a jutro baš pravo, sunčano, obećavajuće. Dobro se osjećam i polagano, bez žurbe se spremam, oblačim, doručkujem. A onda hotel !“Panonija“. Svi su tamo. Dugi stol za čak 7 predstavnika stranaka, potpisi, uzbuđenje, mediji. Pljesak svih prisutnih i glasno „Oba, oba su pala!“ ili „ Đuro, pa-pa“. Predstavnici SDSS-a, i HSU drže obećavajuće govore, realistični su u pogledu problema koji nas čekaju, ali i odlučni u iskazivanju potpore novoj županijskoj političkoj arihitekturi.
Nije bilo lako, ali, uspjeli smo! Vječni Brodarac neće biti župan čak niti ako se uda za Marinu. Eto kako se bahate i seksističke izjave mogu vratiti kao bumerang.

Nažalost, nemam vremena za slavlje, te u podne jurim u Zagreb. U Saboru sam već u 5 minuta do 1. Tamo čekaju kamere i novinari. Dobra vijest iz Siska je glavna vijest u saborskim kuloarima. Komentiram.
U 1:05 ulijećem u malu vijećnicu, gdje već čekaju njemački veleposlanik, te preko 130 predstavnika mladih ljudi, članova lokalnih parlamenata iz više zemalja regije. Moj Odbor za obitelj, mlade i sport je pokrovitelj dvodnevne konferencije koja se događa u Saboru. Pozdravljam skup i zadržavam se gotovo sat i pol. Ugodno je slušati i gledati te mlade ljude koji su osvijestili činjenicu vrijednosti parlamentarizma i demokracije. Dok ih slušam razmišljam o malom izlasku građana na lokalne izbore i osjećam svojevrsni zamor od demokracije i izbora i svim opasnostima koji iz toga slijede.

Onda ručak sa braćom Stazić, Duškom Ljuštinom, Nebojšom Borojevićem. Slažemo projekte u kulturi. Plodno i korisno. Ljudi znaju posao.

Jurim ponovno u Sisak. U 19:00 u sisačkoj knjižnici pravi mali Canes. Učenici industrijske škole sa svojom profesoricom Jadrankom Gabriša snimili odličan igrano-dokumentarni film sa motom iz moje pjesme Sisku :Sisak ima srce , Sisak ima dušu. Stvarno se vidi da oni tu dušu prepoznaju. Zajedno s Komlinovićem koji je pjevao tu pjesmu, evociramo sjećanja na snimanje u studiju radio Siska u listopadu 1991. i granate koje su u to vrijeme padale na grad. Ti su maturanti onda imali 3-4 godine i zapravo se toga ne sjećaju.

Dan završavam u Malom Kaptolu sa gotovo svim vijećnicima, na večernjem piću i ćaskanju. Ugodno.