Baš je toliko događanja, da više ne znam kad da spavam, kad da se odmaram,kad da radim, kad da pišem blog. Evo, već su 2 sata ujutro, a ja tek došao. Istina, lijepo i nadasve ugodno veče je iza mene. Pjesnička večer na Kupi. Susret sa Enesom Kiševićem i obnova sjećanja na neka daleka vremena. Prisjetih se i stihova, te sam večeras na šetnici, a u sklopu SOS festivala, predstavio sebe i kao recitatora i to nakon 30 godina. Dobar završetak rođendana. Puno duha, dosjetki, anegdota, viceva i stihova na terasi „Geme“, tamo iza ponoći kad su se s Kupe nenadano oglasile žabe i puhnuo tako ugodni vjetrić da razbije nesnosnu sparinu. Posebno mi je drago večeras bilo sresti Teu i Romanu. Štošta smo zajedno preživjeli, ali lošega se večeras nismo htjeli sjećati.
Tijekom dana Zagreb, tematska konvencija SDP, preko 500 delegata. Bilo mi je također ugodno susresti toliko dragih ljudi s kojima sam u proteklo desetljeće i pol gradio naš SDP.
Jučer, godišnje obiteljsko okupljanje i preko 50 članova obitelji i kumova u mom vrtu.
Zajedničo svemu u protekla dva dana su dragi ljudi, koji stoje negdje izvan fokusa moje svakodnevne pažnje, a tako ih volim sresti i biti s njima. Jer, kako reče večeras Enes: „ruža ne može ne biti ruža“ niti moji istinski prijatelji ne mogu to ne biti, kao ni ja to isto njima.
Post je objavljen 27.06.2005. u 02:06 sati.