FlowerPower
četvrtak, 26.01.2023.
Ljudiii, ja sam u filmu!
čujte i počujte!
drugovi i drugarice, upravo sam se vratila sa snimanja jednog hrvatskog filma za kojeg ne smijem još otkrivati detalje.
samo ću otkriti sve svoje emocije koje osjećam :D
dakle, sve je krenulo ovako:
radim ja noćnu smjenu, znam da se neki tam glumci čekiraju u glamping, i da ih još par dolazi koje moram prijaviti.
no, niko od njih nije došel.
došli su dvoje ljudi, jedan scenograf i jedna žena za koju ne znam točno na kojoj je poziciji.
pozdravim ja njih fino, oni su bili super volje, zabavni i prijateljski nastrojeni.
eeee, super, baš takve trebam i volim!
prijavim ja njih uredno, oni se neke zajebavaju, i ja pljunem pitanje:
trebate vi možda kakve statiste? ja bi zbilja jako jako voljela glumiti!
veli gospon: paaa, možda bi čak i mogla.
meni okice najveće na svijetu, cakliju se ko biseri!
i oke, odlaze oni, niš konkretno nismo dogovorili, reko... možda je to tak samo rekel, baš me budu zvali da zbilja glumim.
drugi dan me nema na poslu, odmaram, slobodna sam.
treći dan dolazim na smjenu, dolazi i gospodin u neko doba s pitanjem:
kaj, ti bi onda glumila?
ja velim: pa daaa!
oke, sve mu je jasno, valjda bu neke sredil.
četvrti dan ja dolazim na smjenu, radim, radim, ogladnim i idem na gablec.
evo njega i kolege dole na ručku, dolazim ja do njih.
popričamo tak malo, veli on:
pitali su me kakvu kosu imaš, kratku ili dugu?
ja pokazujem, odgovaram i mislim si: jebemtiii, de reci više da ideemmmmm! kaj se čeka??
uzme on napokon moj broj mobitela.
vratim se gore, nastavljam dalje s radom.
pet minuta do kraja smjene mi je zvonil mobitel, ja nisam vidla.
pogledam ja kad sam se spremala doma, viknem i velim:
ajmee, zvali su me, zvali su me!
brzo zovem natrag, s druge strane cura koja mi govori kak je gospon rekel da bi ja bila idealna za koju ulogu, nek pošaljem par selfija i sliku cijele sebe.
ja ju pitam jel to skrivena kamera :D :D
reko, završava mi smjena, mogu poslati kad dođem doma?
možeš.
značiiii, da ste vi mene čuli i vidli dok sam se ja vozila doma! :D
ja sam se smijala od uha do uha! ja sam VRIŠTALA iz petnih žila, ja sam.... ja.... ja sam bila presretna!!
ono, govorila sam si pa jel mogućeee? jel jebeno moguće da mi se NAPOKON dešava neke o čemu sanjam?? neke kaj si tooolko želim? jel mogućeeeee, svemire? da mi se ostvaruje jedna od najvećih, ako ne i najveća želja u mojem životu? da stanem pred kamere i da vidim dal si mogu potvrditi svoje mišljenje da bi u tome mogla biti dobra.
ajme ajme ajme ajme!
dođem doma, pošaljem slikice, jedan video i čekam odgovor.
e sad, sranje.
poslala sam video u kratkim rukavima, i vidle su mi se sve tetovaže na rukama.
pita me cura jel mogu poslati sve koje imam da vide kolko imaju posla s prekrivanjem.
jebemti, zaboravila sam skroz na to :/
poslikam, napišem da imam još, al ne znam u kakvoj odjeći bi mogla biti.
veli mi ona da o tetovaža ovisi moja uloga.
kvragu!
pitala me još za slobodne dane, ja joj pošaljem raspored i to je bilo to.
gotovo.
niš.
seen.
ha dobro, izgleda da niš :(
moj život ostaje takav kakav je :(
dolazim drugi dan na posel, u noćnu opet, dočeka me kolega koji mi veli da sutra ide na snimanje.
OMG!
znači lik kojeg nemre više boliti ona stvar za faking snimanja i glumu i svu tu bedastoću - njegove riječi :D
bila sam šokirana, evo.
mislim, full uzbuđena zbog njega, ono, vesela, ono- ajmeee, zakon! kak zakon!
veli mi on da nije tolko uzbuđen ko ja hahaha
a ja velim: nek je bar neko od nas uspjel xD evo...
ode on doma, a ja tak još malo u šoku i vjeverici...
drugi dan ja doma, odmaram, slobodna.
treći dan sam na smjeni, dolazi gospodin.
nisam mu ni dobar dan rekla, nego sam odmah počela: ja ne znam kaj bi vam uopće rekla.. evo ne znam... :P
i tak se mi zezamo, malo popričamo i ajde bok.
četvrti dan me neko zove.
Lukica.
bok, bok, može par selfija, cijelog tijela bla bla... reko, može može, šaljem!
poslala iste slike, plus dodala još dve, tri. dovoljno.
inače ne volim svoje slike iz profila, ne sviđa mi se moj nos, ali za ovo mi uopće nije bil problem poslati slike sebe iz svih kuteva, sa svim manama i nesavršenostima.
nekak mi uopće nije bilo bitno ispasti lijepa, savršena, već sam baš nekak očekivala da budu te moje mane bile dobra stvar za njih.
baš sam htela, ono, poslati svoje raw slike, biti unikatna i ne uklapati se u nikakve kalupe.
imam ovo, imam ono, ak vam treba super, ak ne... eh jebiga onda.
da, baš sam htela pokazati true sebe i nadati se da bude to prihvaćeno i viđeno ko jedna lijepa stvar. ( nisam ja stvar, al no, kužite me :D )
zove me opet Luka, veli da dođem na probu u nedjelju.
đizs!
idem! ja idem!
došla sam gore prva hahaha.
odmah sam se počela zajebavati, govoriti da sam zvijezda, bila sam skroz uzbuđena i super raspoložena! :D
lijepo su me prihvatili, svi su tolko super kul i ljubazni, ekipa za 10!
dolazi režiserka, pada dogovor da budem ja glumila šminkericu, vizažistkinju.
op op, reko najs! može!
probali smo tak malo neke odglumiti, pjevati, recitirati i otišli doma.
bilo je prefora! <3
drugi dan sam trebala doći na fitting i ekšli na snimanje.
uh uh!
dolazim ja fino, dobar dan dobar dan, a oni mene pitaju ko sam i kaj bi trebala biti.
paa, šminkerica?
nene, već imamo dvije.
isuseeeee, shit! pa kaj sad? jesam bezveze došla?me budu poslali doma? nema više uloge za mene?
ajme, ne :(
čekam, čekam, i evo mi napokon odgovora!
bit ćeš glumica!
ma da sam birala, nebi bolje izabrala! :D
jaoooo, skinem se ja, obučem ogrtač i sjedam za make up stol.
vau.
češljaju me, prčkaju mi po kosi, mmmmm, stavljaju viklere, pa puder, tuš, ruž, cijeli pakung.
osjećam se predivno! osjećam se super, osjećam se... osjećam se ko doma!
ne smatram se nekom ljepoticom, zbilja ne.
oke, jesam si lijepa ( par dana u mjesecu :D ), ali nisam standardna ljepotica. nemam tu neku popularnu ljepotu, i to mi se sve više i više sviđa.
dok su mi radili frizuru i dok su me šnimkali, žena mi je par puta rekla kolko sam lijepa.
naravno, ja ko ja, odmah izgovaram svoje nedostatke, ona me prekida i veli nek ne bulaznim bezveze.
sredi ona mene do kraja i veli:
kakva diva!
dolazi još jedna gospođa, gleda me, šuti i onda veli: da, i gle te okice.
danas me šminkala druga cura i veli mi isto: kako si lijepa.
ja joj odgovaram: da, sad ovakva našminkana :D
ne, tvoje crte lica, baš si lijepa.
od onog divnog gospodina sam dobila takve lijepe riječi, u vezi mojeg izgleda, ali više mi je značilo kad mi je napisal da sam vrlo inspirativna.
značiii, ko to tak vidi? skoro niko. samo rijetki. ali ti rijetki su mi skroz dovoljni :)
jednostavno, to izlazi na vidjelo tek u određenim okolnostima, situacijama i s određenim ljudima. na nekom terenu koji nije tipičan, običan i po nekim pravilima i normama.
meni opet neugodno, ali.... da.
imam to neke.
usudim se to reći.
ne govorim sad više o fizičkom izgledu. govorim generalno. ono kaj imam u sebi.
ali to zbilja, ovaj fejk svijet ne vidi.
no, na ovom setu, to je ipak bilo vidljivo.
i ja vam sad ozbiljno velim, ja sam se tam osjećala skroz svoja i ko doma.
viđena, prihvaćena, uklopljena.
ko da mi je tam mjesto.
naravno, veeeeeliki sam amater, mala dozica treme je bila, ali ipak sam bila spremna dati sve od sebe!
kaj danas i jesam! bože moj, kako sam se dobro osjećala! <3
oke, čekaj, vratimo se na ponedjeljak.
došli smo na set, spremni, sređeni i krenuli s probama.
nismo neke previše morali raditi, samo sjediti u kino dvorani, šutiti, slušati i pljeskati.
stavili su me u prvi red.
isusek isusek... u prvom sam redu, kamera mi pred nosom.
božeeeeee! :D
snima me iz mojeg lošijeg profila, ali jebe mi seeeeee! taj profil baš trebaju, taj profil im baš paše i odgovara.
nije dovoljno, ni najbitnije biti savršena figura. bitno je biti lik, biti autentičan, biti osoba koja ima karakter, čije lice priča priču, pogled, osmijeh u kutku usana,...
radili smo više tejkova, i opet, i opet i opet,.. ja sam si odabrala neki pokret da radim svaki put kad se jedna glumica malo podigne sa stolice.
ne znam kaj su drugi radili, ali meni je bilo skroz logično da se malo zaokrenem prema njoj kad se počne dizati.
nismo dobili nikakve upute, sve je bilo na nama.
znači, ak se ona diže, neka kretnja se događa lijevo od mene, nisam htela samo dalje buljiti napred i pljeskati, već sam kakti išla pogledati taj neki muving kraj sebe koji vidim krajičkom oka.
i s tim sam si bila tak ponosna :D hahahaha
onaj gospodin s početka priče je svima razglasil kak sam ja s recepcije, pa tak i jednom od glavnih glumaca.
sjedim ja tak u tom prvom redu, glavni glumac ispred svih nas, a ovaj s prstom pokazuje na mene hahaha i gledaju me obojica.
dolazi glumac do mene, daje mi ruku, pita kak sam :D
kasnije se opet spremamo snimiti scenu, on u jednom trenu vikne moje ime hahahaha.
kakva sam zvijeeezdaaaaa!
hahaahah, pliz, nemojte me još spuštati na zemlju, pustite mi ovoooooo :D :D :D
idemo dalje.
drugi dan nije bilo snimanja, ja nebi ni mogla.
treći dan je opet bilo, mogla bi prije podne, ali nisu me trebali.
bilo je rečeno da me trebaju u četvrtak, a ja baš u četvrtak ( danas ) imala day off *.*
jebeno! hvala, svemire.
šalje Luka poruke u grupu ko može, ja pišem- mogu ja.
on napiše da nažalost, neće me trebati.
isuseeee, ajmeee, nemoj mi to govoriti, pliz :(
jooj, na rubu suza sam bila.
baš ono... žalosna.
aliii, nakon kojih sat vremena šalje da ipak dođemmmmm *.*
YES!!
dolazim ja danas ujutro u pol sedam. drugi su već u 4 kretali s velesajma, đizs.
oke, dođem, ulazim u garderobu i sjedam u make up chair.
opet sam lepa.
obučem se i čekam.
oke, evo nas, idemo gore, snimanjeeeee!
e, danas smo već malo više glumili hihi.
bilo je ooodličnooooo!!!! jojojojojojojojojoj!
love it!
napokon neka gluma, emocije, ekspresije lica, pokreti, skakanje, hodanje,... ludilo!
uhhhh, jojojojojoj!
u jednom trenu mi je ekšli glumac dal ruku: bravo, super!
*.*
i ja sam znala da je super! fakat sam bila jako zadovoljna emocijom koju sam odglumila.
emocija straha.
e, točno sam osjetila na licu, a i u cijelom tijelu kak sam ju dobro iznesla! jebemtiiiii....
reko daj još, daj još!!
hoću se istestirati, da vidim kolko mogu, kolko mi ide, kolko sam dobra!
ili nisam...
joj.. to bi zbilja bilo ostvarenje mojih snova.
da živim život glumice.
ne, ne one neke razmažene, umišljenje glumice.
već sam taj život na setu, u pokretu, u ulogama, drami, komediji, osjećaju uspjeha, uveseljavanja ljudi, trudu, smijehu, suzama,... nije lako nimalo. vjerujem da nije.
ali isto tak vjerujem da vrijedi. meni barem.
meni bi jako vrijedilo da provedem takav jedan život.
a ne ovak.. u ovozemaljskim poslovima.... ahhhh.... dreams, dreams.
uglavnom, jesam se raspisala, ha?
evo, gotova sam.
možda sam neke i zaboravila napisati, bilo je stvarno preprepreviše dojmova, od dobrih osjećaja, lijepih riječi, čestitka od režiserke, svašta, svašta...
jedno nezaboravno iskustvo.
i heeeej, pa aloooo, ja budem u filmu! u prvom redu, krupnom planu, moja faca na ekranu :D
LUDILO!
jebemti, kad ja umrem, taj film bude ostal... <3
vau... mama, I did it!
hvala! zahvalna do neba i natrag, pa do svemira and beyond.
hvala...
mislim da me više ne budu zvali, još par dana snimaju tu, pa onda idu dalje.
a ja baš nemrem birati svoje slobodne dane :(
nema veze. presretna sam s ovim iskustvom, zbilja jesam.
fakat niš tak značajno, ali meni.... meni sve!
ajde, ljudi...
ćao.
hvala na čitanju.
čujemo se.
Kaja over&out.
#actress #actresslife #happygirl #thankyoulife #thankyouuniverse
utorak, 10.01.2023.
my emotions are eating me alive
...
ja sam jedna glupa osoba.
strašno sam glupa osoba.
svjesno se utapam u svojim emocijama, jedva dišem od siline osjećaja kojih imam u sebi, i ne puštam.
nemrem pustiti, NEĆU pustiti!
zake?? zake jebeno ne puštam, u pičku materinu?!
čekaj, čekaj, sad upravo mi je sinula ideja... attachment? is that what this is??
ono kaj trubim svima, a i sami sebi cijelo vrijeme kak je najbitnije ne vezati se tolko?
kaj sam zbilja tolko blesava??
pa nemrem vjerovati....
onaj čovjek kojeg volim ( valjda, jer više ne vjerujem sebi i svojem srcu i emocijama i više ne znam kaj je realno, a kaj nije ), kojeg nemrem imati, koji nikad nemre biti moj,... taj čovjek, zbog njega sve ovo.
ne čujemo se, ne pričamo više, hladimo se, zaboravljamo se.
jer to je jedina opcija koju imamo.
i išlo je to sve okej, ali neku noć sam ga sanjala.
sanjam ga, probudim se, sjetim se, zaspim i ponovo ga sanjam, nastavljam san.
predivan san.
obožavam svoje snove <3
budim se, i nemrem. nemrem doći sebi, nemrem se vratiti u realnost.
mislim na njega cijeli dan. svaki sat, svakih pol sata s pauzama od 5 min kad potpuno zaboravim da postoji.
jučer mu pošaljem jedan tekst.
kad sam razmišljala koji bude njegov odgovor, znala sam već kaj bude moj:
"neću se dopisivati."
htela sam mu samo dati do znanja kak se osjećam s tim tekstom koji sam poslala.
i onda od njega dobijem samo lajk.
ajmeeeee, kakav udarac!
udarac na ego, da, veliki. a onda i na srce i dušu.
točno čujem taj zvuk pucanja... boli jako u pičku materinu!!
( hm, moram priznati da sad, dok ovo pišem, sam dosta hladne glave. tijelo mi se ohladilo i nekak sam,... odlučna. čvrsta? ono, ko da sam odlučila zauzeti se za sebe. ne dati na sebe.
to je okej, to je dobro. -ali svejedno budem napisala kak sam se osjećala prije 10ak minuta )
suze su padale ko da im je zadnje, jedna za drugom, lice mokro, kosa namočena, jastuk pun mokrih mrlja.
dignem se i izgovaram na glas:
molim te, izađi. odi van, odi vaaan više, ne mogu ovo više, molim te bože, nek izađe van.
jako sam glupa osoba.
jako volim biti u tim živim, krvavim, bolnim, snažnim, soul ripping emocijama. ubijaju me, ali nemrem ih pustiti.
volim vjerovati u taj svijet magije, taj svijet bajke u kojem je ljubav sve na svijetu.
ljubav i samo ljubav. jedina vrijedna valuta, jedino zlato, jedino zbog čega ima smisla živjeti i biti živ!
s njim sam imala... ha ne znam više ni sama.
evo, ne znam jel bilo stvarno, jel bilo iskreno, jel bilo tolko ljubavno, ili je bilo fejk i samo u momentu i prolazno?
dok je trajalo, bilo je preslatko. iskreno, čisto, milo, nježno, ljubavno...
a sad, s ovim lajkanjem mojih emocija, pitam se.... kaj je to bilo da ti je sad tak beznačajno?
jesam se uvjerila u neke kaj nije postojalo?
baš sam jedna glupa osoba.
vjerujem jako. otvaram se previše. vjerujem u nemoguće. neću nikakve barikade, neću uopće čuti za prepreke jer ne postoje. kužiš? fakat ne postoje.
al očito samo u mojem svijetu....
kaj sam očekivala čuti od njega?
da mu falim ko on meni, da stalno misli na mene, da me voli,...
da, bilo bi lijepo, ali... kaj i da sam čula to?
kaj bi točno mogla napraviti s tim? baš niš! samo još više patiti jer unatoč tome i dalje nemremo biti skupa.
i sad bi ja trebala pristati na to, da tam negdi daleko postoji neko i da nismo skupa... a u međuvremenu se možda naći s nekim drugim, na kraju i biti s nekim drugim...
ajme ne.
ne ne ne ne ne.
sačuvaj me bože toga da budem s nekim, dok su mi misli tam negdi daleko... ne ne.
rađe budem sama do kraja života, nego bila s nekim s kim nisam "nutra" sto posto!
mogu se samo nadati da, jednog dana upoznam nekog i ponovo osjetim sve ovo kaj sam osjetila s njim, pa čak i više.
jer,... on i ja smo nepotpuna priča.
a to onda nije ono pravo, jel?
nije mi fer i osjećala bi se loše da se nekome približim znajući da ak sretnem njega jednog dana, mi srce padne u pete,
nije to okej :(
zato, bože moj, nek izađe što prije, nek dođem sebi i nek prestanem biti ovakva jedna glupa osoba da mogu normalno funkcionirati i živjeti život kakav on i treba biti.
molim te.
hvala ti.
ne znam, jel to normalno? ili imam žešći problem? da tolko jako idem osjećati, tak duboko i snažno, tolko visoko i lagano.
da odlazim u takve visine i dubine, ne znam... jel to ima veze s pravim životom?
ali.. ja neću pravi život :(
ili mislim da neću?
hoću tak neke jako, tolko moćno, a nježno u isto vrijeme.
neki mild osjećaji me ne interesiraju. hoću prek granice, nemojte me zadržavati u tom nekom safe place-u di se čuvaš od povreda, od srama, neugodnosti, di si okej, iako čak možda znaš da možeš biti puno bolje.
evo, zbilja više ne znam jel sam zdrave glave ili nisam.
ne očekujem sad ne znam kakve pompe i vatromete i savršenstva, samo onu neku prirodnu konekciju, koja dođe tak nenadano, spontano, i postepeno se pojačava bez ikakvih očekivanja.
bez planiranja, bez igranja, namještanja,... a to vjerujem da postoji.
jer sam to već doživila...
strah me da budem provela život s osobom s kojom mi bude jednog dana postalo sve ravno.
da se iritiramo na dnevnoj bazi, ali i dalje ostajemo skupa jer... jer sad već imamo previše godina da bi se rastajali i krenuli u solo vode.
da ostajemo skupa jer nas veže nekretnina, a još gore strah i sram od osude okoline.
možda zato tolko težim svemirskim konekcijama, za koje vjerujem da traju uvijek i zauvijek.
bajke, ha? glupa osoba?
nebi htela pristati na to. nebi htela prihvatiti da sam glupa osoba jer vjerujem u ovak neke.
ak pristanem, čemu onda sve ovo ovak i onak?
čemu emocije, osjećaji, ljubav,... a to nisam ja.
ja sam neko ko živi kroz te emocije, neko ko postoji kroz osjećaje, neko ko je ljubav sam po sebi.
i ak takva trebam ostati sama, so be it.
rađe biram to nego postati još jedno sivilo među svim tim sivilom koje hoda ovim svijetom.
i zato, dear Universe, please, feel free to amaze me.
Kaja over&out.
#stupidgirl #naivegirl #fulloflovegirl #crazygirl #inthecloudsgirl
četvrtak, 05.01.2023.
hope is killing me, hope is keeping me alive
haj pipl.
new year, new you? moš mislit! :D :D
evo mene, malo da natipkam kaj ima kod mene i u meni i oko mene.
dosta sam dobro ovih dana, iznenadila sam se.
smijem se, dobro se osjećam, ne dozvoljavam si putovanja u središnjost zemlje ( onaj tamni i tužni dio mene ).
nekak sam si rekla da budem svu tugu i loše osjećaje ostavila u dvajstdrugoj.
i tak nekak sam si i napravila.
baš sam loše bila zadnjih tjedana prošle godine. ono, mrtvilo.
tuga, razočarenje, bol, puknuće duše,... sve.
kad bi se pogledala u ogledalo, rasplakala bi se :(
bilo mi je žal same sebe. ono, gledala bi se i plakala nad sobom. baš ono... bilo mi je tak milo gledati se tužnu, osjećati se loše, nisam to zaslužila.
kad bi se tak vidla, rasplakala bi se još jače.
zagrlila bi se i rekla si: dobro bude, Kajica moja... bude dobro.
za tu moju tugu je najviše zaslužna ljubav.
ak se to tak može nazvati.
( oke, bilo je tu i situacija s posla, još sam praktički nova, i griješim, a kad griješim, drugi su ljuti i kad se napokon složim, opet neke zbrljam i opet su ljuti i tak u krug. nije uopće ugodno ni fora i nikak da sve popeglam da to bude sve kak treba biti, jebemu )
ljubav.
emocije.
osjećaji.
mogu reći da sam se zaljubila, da.
upoznala sam muškarca.
čovjeka za kojeg nisam mogla naći ni jedne mane.
savršen po svim mojim parametrima. duša od čovjeka. visok. zgodan i taaaak kjut i zbunjen i iskren. ZABAVAN. pametan. ljubavan. nježan. obazriv. brižan. ZABAVAN. način na koji priča, način na koji razmišlja, način na koji se odnosil prema meni...
no, nažalost, nedostupan za budućnost.
THE END.
imala bi svašta predivnog za napisati, ali umjesto toga, evo malo poezije koju sam napisala u trenu dok sam patila i voljela u isto vrijeme:
You came into my life so quietly, I wasn't even prepared.
But luckily, I don't like being prepared for things like this.
I love it when waves come crashing into me, leaving me speechless and overwhelmed.
Our eyes met for the first time, but our souls knew each other from long before.
You felt so familiar, like part of me that's been taken away then brought back in.
It was you who I was missing.
With you I could be me.
I am still looking for a reason why it couldn't last, but that's how it's been written in the stars.
Who am I to correct destiny?
I can barely remember the color of your eyes, but damn do I remember the touch of your soul.
I will never forget you, 'cause you'll always be here with me.
You are me, and I am you.
Love you, to the moon and back.
sad kad ju pišem, čitam,... nemrem osjetiti tu emociju tolko snažno ko onog trena dok sam ju pisala.
i to mi je okej.
kolko god sam bila u emociji, baš snažnoj emociji, tolko mi je sad drago zbog mene da više nisam.
volim to kod sebe, kaj se tak lako otkvačim od osobe dok nije tu.
mislim da je to zdravo i apsolutno dobro za mene i moje zdravlje.
ali isto tak vjerujem, da mi se pojavi pred vratima, srce bi mi palo u pete i sve emocije bi se vratile. bacila bi mu se u zagrljaj, izljubila ga, izgrlila,... <3
jer to kaj smo imali, kak smo se odnosili jedno prema drugom, kaj smo si govorili je bilo neke najbolje kaj sam imala do sad.
tolko jedna easy, normalna, čista konekcija da ono... <3 love it.
dok bi skrolala po fejsbuku, slučajno ( ili neee ) bi nailazila na takve tekstove, ajme meni, točno onakve kak sam se u tom trenu osjećala.
evo par komada:
I will never forget the love we almost had. We were so close.
I keep finding you in all the old songs I used to love.
It's always been the connection with you. Even when we didn't talk, it was there. It would always be there. Some people will leave you words you will always remember and others will leave a feel your soul cannot forget.
Ova me ubila:
Maybe if I miss you enough, you'll feel a heaviness, an ache whispering my name all the way over there and miss me back.
Your soulmate will be the stranger you recognize.
A ova:
Our hearts aren't strangers, but I fear our memories will lose their freshness. I'm afraid I'll only be able to say we happened without feeling in my stomach the emotions that accompanied it. I don't want us to become less vivid, for the good times to become more difficult to revisit. You see, I know my soul will never forget you. But I'm worried my body will.
s ovom sam tolko rezonirala, da ono... točno sam osjetila kaj žena piše i na kaj misli.
kad god bi se vraća na sate provedene skupa, imala sam taj feeling u trbuhu i nisam htela da prestane. da ga zaboravim. to me tjeralo na plač jer sam znala da budem lagano počela zaboravljati.
You drew memories in my mind I could never erase. You painted colors in my heart I could never replace.
One day, whether you are 14, 28 or 65 you will stumble upon someone who will start a fire in you that cannot die. However, the saddest, most awful truth you will ever come to find - is they are not always with whom we spend our lives.
I look for you in every moon.
In another lifetime we will be brave enough to love each other out loud.
.....................................
mogu se samo nadati da budem naišla na nekog sličnog, jer na niš manje od toga ne pristajem.
e, ali zajeb.
jer ja sam ove godine odlučila loviti pare.
pare pare pare pare i samo pareeeee!!
brdo para, hrpetinu para, miljone!
odustajem od ljubavi.
yup, dobro ste pročitali.
I
GIVE
UP
no, oke, otvorena budem, nek me svemir iznenadi, ali u principu, kaj se mene tiče,...
no, kužite.
sprintala sam si jednu slikicu, plastificirala ju i stavila na policu. piše ovako:
Dear Universe, feel free to amaze me.
to si pročitam onak fino, s dobrim filingom, smješkom i nadom :)
niš određeno. može biti bilo kaj. od najmanje sitnice u danu, pa do eurojackpota.
whatever.
imam love.
čak.
nije to neka lova, drugi imaju puno više, ali ja, sama, sama sa sobom, svojim troškovima, bez pomoći babice, dedeka, brata, sestre, mame, tate,... sve sama,... skroz sam zadovoljna kak se držim.
ali danas me opral bijes.
baš fest!
1oo eura sam dala za popravak auta. mislim da me lik pošteno opljačkal, jer je mijenjal samo par gumica, puštalo mi je ulje i nafta i ono... cifra za gumice je bila nekih 330 kn, a on je sebi fino za ruke uzel 420 kn.
pičku materinu!
oke, tih 100 eura nije tak strašno, i nebi niš rekla da prije točno mjesec dana nisam ostavila 1120 kn za kočnice i čišćenje istih.
a 10 dana prije toga 450 isto za kočnice, ili čelije ili kajtijaznam kaj.
značiiiii, tlak mi se diže kad pomislim kak sam mogla sad biti s tim parama na računu, ono, biti sretna s cifrom koju gledam jer nikad nisam imala tolko love na računu još.
jebemti, koje zadovoljstvo!
mislim, sranje je.
grdo je baš jer.... delam delam delam delam, dobim plaću, ne potrošim jer delam delam delam delam, dođem doma, pa opet delam delam delam i nikam nejdem.
a nejdem jer nemrem.
jer nemam snage.
jer me strašno bole noge od stajanja na poslu.
jer me ljudi umore, psihički, dođem doma sva iscrpljena i nikakva i ne gleda mi ih se više.
nemam snage nikam ići.
baš žalosno.
i onda mi se skupi ta neka lovica, i umjesto da imam za neke svoje gušte, da se počastim i nagradim, ja to gubim na sranja ovakva.
pa kaj to nije da poludiš?!?
još me i zubi bole, samo čekam da krene sranje, pa još i to da plaćam.
isuse, kakva katastrofa!!
da delaš, zaradiš i onda gubiš na auto, geške s posla, jebene zube i uloške i tampone.
ludilo.
no, tješim se, to je samo lova.
love uvijek bude, nikam nebu pobegla.
ali kolko sam mogla imati na računuuuuuuu :(((
ali to je samo lovaa.
ali račuuuun <3
ma pičku materinu.
nema veze, nova godina je tek počela, a ja tek moram doći do velike love. stignem još.
baš se veselim! ;)
money, money, money. must be funny.
in Kaja's rich girl world.
evo, to ti je taj moj mindset.
ljuta sam bila zbilja jer sam rastepla novce, ali pjevam si jer.... jer je nebitno :)
kaj sad? kak je tak je.
nema smisla pizditi, ljutiti se, trpati se grdim emocijama.. nemam vremena za to.
neću.
ove godine idemo with the flow.
dočekala sam ju radno, u noćnoj smjeni.
dočekala sam ju brojeći silne novčanice, tolko keša još nikad nikad nisam vidla, a kamoli držala u rukama.
vani puca vatromet, dignem glavu na sekundu da pogledam, pa pogled spuštam dole i držim fokus na brojkama.
i onda si velim:
Kajaaaaaaaa!! pa novu godinu si dočekala s brdom paraaa u rukama! hrpetinom loveeee, eeej!
to je to! :D
to je znak da bude ova godina puna love. prosperity! tako jeeee, to mi daj! :D
uhhh, to bi bilo tak najs! <3
i tak... bumo vidli kak i kaj bude dalje :)
ja sam spremna! za velike stvari :P za odlične stvari! super stvari, dobre stvari.
i zato, svemire moj najdraži, iznenadi me!
ćao pipl, držte se!
Kaja over&out.
#gobigorgohome #expectthegood #expectbeautifulthings #itwillhappen #believeit
#iamback <3
