FlowerPower

ponedjeljak, 28.10.2019.

It's a way of living...

Hi :)

Nda, evo me s dvije-tri pametne :P

Upravo sam se vratila od svojeg doktora. Niš mi nije, no to sam i sama znala.
Sjedim tam u čekaoni, gledam te stare ljude, slušam kaj imaju za reći.. i osjećam se glupo.
Jer mi apsolutno niš nije, samo me malo grlo boli jer sam se jučer navečer nagutala hladnog zraka i hodala bez šala i marame oko vrata, pa danas jedva gutam.
Ja nebi ni išla doktoru, ne znam kad sam zadnje bila... ali kolege s posla su me malčice splašili, rekli- odi vidi, da nije gnojna angina ili tak neke.
Reko ajde.. idem.. a možda i dobijem par dana bolovanja :D :P
Niš od toga, zdrava sam ko Zdravko Dren.

No, dok sam već tam, dajte mi uputnicu za vađenje krvi, čisto da si dodatno potvrdim da sam zbilja Zdravko.

Vjerujem da svaka bolest dolazi od emocija. Da, čvrsto vjerujem u to. Kad me boli koljeno, to je povezano s nekim mojim emocijama koje ili zadržavam u sebi, ili sam ljuta na nekoga, ili nekome ne mogu oprostiti...
Kad me boli glava, točno znam kroz koje sam negativne emocije taj dan prošla. Osjetila nezadovoljstvo, gubila kontrolu, slušala negativne izjave oko sebe i upijala i vrtila ih u glavi...
Nažalost, nisam svaki put tolko jaka da se uspijem vratiti u normalnu, nekad sam tolko iscrpljena da nemam snage poradiit na tome, pa popijem tabletu.

Uff, što mrzim tablete! Ne vjerujem tabletama ni malo.. vjerujem da na moment zakamufliraju bol, vele joj:

psst, ajde sad malo tiho, nek ona misli da smo riješili problem.


Ali.. problem je i dalje tu. Ni jedna tableta ne može napraviti da problem nestane.
Duboko vjerujem da to samo mi možemo.

Da sad saznam da sam teško bolesna, ne znam kolko bi imala snage samu sebe izliječiti. Vjerojatno bi se obratila doktorima i dozvolila da me našopaju lijekovima, ali znam da to nije ispravno.
Jer.. kak sam gore napisala- svaka bolest dolazi od emocija i psihičkog stanja.

Morala bi se vraški potruditi da opet dođem k sebi, da budem Zdravko koji trebam biti.
Morala bi promijeniti cijeli stil života, morala bi promijeniti kompletnu prehranu, a najbitnije- morala bi sklepati totalno drugačiji mindset i početi razmišljati full pozitivno i postati najbolja verzija sebe.
Na taj način bi se tijelo vratilo u sklad i harmoniju, bolest bi nas napustila, a život kakvog do sad nismo poznavali bi pokucal na vrata na najveći, najljepši mogući način. Milina!

No, jako je teško konstantno biti najbolja verzija sebe, biti happy all the time, pozitivna osoba i dijeliti sreću na svakom koraku.
Da se razumijemo, nema ljepše stvari od toga! Kad se nalaziš u takvoj poziciji da ti je sve lijepo, da svaki dan gledaš ko dar, sve ljude i situacije oko sebe gledaš ko blagoslov- za takav život bi potpisala odmah!

Ali.. nekad je lakše biti loše. Razmisli malo. Kolko je lakše biti ljut, bijesan, mrzovoljan... prejednostavno je predati se takvim emocijama.
Dok za sreću, radost, ljubav, razumijevanje trebaš ipak malo truda. Nekome i ne treba, neko je već debelo u tom fazonu i svaka mu čast :)

Ljudi su naučeni biti loše, i onda su svi oko njih krivi za to, jer opet je lakše okriviti nekoga drugoga, a teže shvatiti da smo si apsolutno sami krivi za sve stvari koje nam se događaju.
Imamo izbor.
Dobro jutro, hoćeš dobro ili loše?
Okej, evo ti.

Ali da bi uopće došli do tog pitanja, treba puuno puno raditi. Kolko god zvuči jednostavno, tolko nije.
Nekima je skroz normalno biti loše, biti u svojem nekom mračnom oblaku, misliti da je život takav,..
Dok je drugima to nezamislivo i ne kuže kak ti može biti tolko loše, gle kaj sve imaš!

Dolazimo do tog mindseta na kojem se radi i radi i radiii.

Meni može biti tolko loše, zbilja može.
Starci mi nisu skupa više, imam polubraću koju ne poznam i ne osjećam ih ni najmanje. Ostavljena sam na najgori mogući način od svoje ljubavi života, nisam se imala kam vratiti, doma nije bilo mjesta za mene.
Našla sam kuću, uzela brata sa sobom da ga maknem iz kuće u kojoj živi tatina nova cura i njihovo dvoje male djece.. Kuća se prodala, kam sad... ajde, našla sam drugu.. dolaze vlasnici iz njemačke doma, hoće spavati u kući, selimo van na 10 dana... stalno neki drek. I mogu cmizdriti i žaliti samu sebe i buuuhuuu kak mi je bilo teškooo..
Na kraju krajeva i je, bilo mi je. Ali sam ipak birala ono dobro. Zahvaljujući zdravom umu i velikom srcu- sve mi je to okej.
Okej, nek moji nisu skupa, tak je možda bolje za njih. Okej, nek više nisam s dečkom, tak je definitivno bolje za nas. Okej, nek sam u drugoj kući, pa kaj sad... idemo dalje.
Sve se događa s razlogom.


Opet sam skrenula i krenula u nekom drugom smjeru, al sve je to tu negdi :)

Zapravo sam htela reći kak moraš sam odlučiti kakav hoćeš biti, kakav život hoćeš imati. I kad odlučiš kak hoćeš, i kad shvatiš kaj je najbolje za tebe, onda ti nikakve tablete, nikakvi doktori nisu potrebni u životu.

Da su oni stari ljudi iz čekaone danas znali kak treba živeti, i kak se osjećati, nebi danas tolko kukali.
Usudim se reći da za svojega života nisu uvijek bili u skladu sa samim sobom, nisu pazili na sebe i svoje emocije, već su možda trčali za krivim stvarima ili ko zna kaj.....

Ja samo znam da ak hoću doživiti sretnu i zdravu starost, moram biti sretna sama sa sobom, moram znati prave životne vrijednosti, ne imati loše misli prema drugima, a bome ni prema sebi. Ne osuđivati, ne kažnjavati, ne ogovarati, ne uplitati se di mi nije mjesto, već pokušavati biti fer prema svima, pomoći onima kojima treba.
Isto tak znam da se trebam što manje nervirati, smanjiti razinu stresa, shvatiti da je sve prolazno, i da je sutra novi dan.

Život zbilja može biti lagodan, samo si ga tak moraš i složiti. Moja je tajna da rijetko kaj shvaćam ozbiljno :)

Najozbiljnije stvari su mi zdravlje, osjećaji i odnosi s ljudima i prirodom. Ostalo je show :)
Da sam bubamara npr., nebi ni znala kaj je posel. Vjerujem da je bubamari bitno da se napapa, bude sretna i uživa u svakoj sekundi svojeg života.

Kaja over&out.

#fuckIt-letsDance

28.10.2019. u 15:27 • 0 KomentaraPrint#

subota, 12.10.2019.

It's the little things...

Good evening :)

23:19 je sati... nakon 9 noći spavanja u tuđem krevetu, tuđoj sobi, tuđoj kući,.. sretna sam jer sam napokon DOMA!
Kad bi me ljudi pitali kak nam je u ovoj kući, jesmo se priviknuli.. rekla bi da još uvijek nemam taj filing DOMA koji sam imala u prvoj kući.
No, od ovog trena mogu reći da ga sad imam!

Morali smo iseliti na 10 dana, vlasnici su došli na godišnji i zamolili da spavaju u kući. Reko, naravno, vaša je, mi se bumo snašli.

Damjan je spaval kod bake, a ja u kući do, praktički u istom dvorištu. Kod Radića.
Dijana i njezina obitelj su neke najbolje kaj postoji na ovom krasnom Kamenjaku, Stubici, a i šire! Ljudi kojima ne treba niš, a daju ti sve! Dobila sam sobu, kupaonu, doručak, ručak, večeru i špotance kad sam im kupila sitnicu čisto da se zahvalim. "Ti si naša."

*.*

Tolko su dobri i dragi i zabavni i ljubazni, a život ih nije baš uvijek štedil. Prošli su sve i svašta, a ostali tak dobrog srca i zdrave pameti. Meni je to najveći uspjeh na svijetu.
Respekt.

Kod njih sam zapravo molila da dođem zbog Maca mojega. Jadan, selila sam ga šest puta.. a mačak se navodno veže za kuću. Moj očito ne, već sam mu ja jedini smisao života. Tješim se... :D
Bil je taaak dobar! Ujutro kad sam išla raditi, on se uredno probudi kad i ja i spremi se za izlazak. Izađemo mi skupa, pozdravimo se i svako na svoju stranu. Navečer kad dolazim doma, on pozna moj auto, dotrči mi u naručje i odemo gore spavati.
Predivan je! Stvarno je najbolji mačak, a mačke mi inače nisu najdraža bića. Više volim peseke.
No moj Mac je čudo jedno. Kolko on mene razumije, kolko me sluša i kolko me voli. Da, zbilja vjerujem i osjećam da me voli. Mazi mi se non stop. Kad ga ja prestanem maziti, dođe mi bliže i traži još. Nikad, ali nikad ne odbija češkanje i nikad nije bil agresivan ili otresit. Zna biti ljut na mene, ali jebiga, dobije špotancije kad zasluži.

Uglavnom, bil je jako jako dobar tih 10 dana, i baš sam ponosna na njega! :)


Ovaj post nema poantu, niti služi ičemu, samo mi je došlo da natipkam kak je lijepo biti domeka, u svojem krevetu, i kak misliš da je to pod normalno pa ti se desi da moraš napustiti svoj krevet i preseliti u tuđi. Al onda shvatiš kolko zapravo cijeniš svoj krevet i kolko si zahvalan na njemu.
Volim svoj krevet :) iako je madrac malo loš i mislim da sam strgala jednu dašćicu na podnici, ali volim svoj krevet :D

Kaja over&out.

#budizahvalan

12.10.2019. u 23:18 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 09.10.2019.

U slast... posvećeno jednom i jedinom- Jokeru.

Hi :)

PAŽNJA! SPOILER ALERT! AK NISI GLEDAL/A JOKERA, STOP ČITATI!

Okej, sad mogu nastaviti.

Upravo sam se vratila iz kina, gledala sam Život jednog psa.
Lažem. To sam gledala prije dva dana. Nisam mogla doći sebi dva tjedna od plakanja.
Danas je srijeda i danas sam gledala Jokera.

WoW!

Uopće ne znam objasniti kaj je točno vau, po čemu je film dobar/loš, ali vau!
Ostala sam vau... ( jako želim psa pa lajem dosta ovak u slobodno vrijeme ).
Izašla sam pod takvim dojmom, sva sretna i napucana i luda!
Lik je genijalac! Ni glumac nije za hititi...

Frendica mi je skoro rekla: Kaja, glupa si, kak možeš podržavati sve kaj je napravil? Nisi normalna.

Možda i nisam. Evo ne znam više... ali da. You go girl ( Joker )!

Naš svijet zna biti jedno veliko mračno, okrutno mjesto, bez nade i spasa za "drugačije".
Takvih ljudi ima po svud oko nas, ali mi ih ne vidimo. Nećemo ih videti.
Bojimo ih se, grozimo ih se, izbjegavamo. Svjesni smo da im treba pomoć, ali niš ne radimo po tom pitanju. Nego ih bacamo još dublje, što dalje od naših, naoko, savršenih života. Jer, kome baš danas treba jedan luđak da nam pokvari dan i probuši rozi balončić u kojem ga mislimo provesti. Ne diraj me. Ne prljaj me.

Jadan Joker... čak sam suzu pustila kak mi ga je bilo žal. Stvarno je... i kad je malo došel k sebi, kad se skinul s lijekova ( :D ), čak sam bila sretna zbog njega jer je napokon našel sebe i neko trenutno zadovoljstvo u tome kaj radi.
( uvijek sam bila protiv lijekova, ničem ne služe i samo otupljuju osobu i rade iz nje neko govno i truju ostale stvari, pa piješ i za to, koje opet truje neku treću stvar i onda jednog dana skužiš da si na 8 tableta dnevno, i pitaš se : bože, zašto baš ja?!? )

Fuck the system!!!!

Naravno, Jokey na kraju dana nije bil sretan jer to ipak nije u skladu s njim i njegovom prirodom. Jebiga, sjebali su ga ko malog, a nije imal koga da ga usmjeri i pruži mu ljubav koju treba i zaslužuje, pa se malo pogubil putem. A ekipa s kojom se susreće svaki dan mu ni na koji način nije pomagala. Štoviše, odmagala mu je kolko je dug i širok!
Sve kaj je htel je malo ljudskosti. Samo to.. malo ljudskosti u mračnom Gotham city-u.
Razjebe te to, kužim ga ja. Poludiš. Hoćeš biti dobar, sretan, i onda te scipelare i strgaju ti rebra.
Dva put u dva tjedna.
Pa stari moj, zemi gun i maži! Bam bam bam, smaži ih sve, gamad prokletu, bezobraznu, nesvjesnu, glupu, pohlepnu, smrdljivu, umišljenu...
Ali "mamu" ne diraj. To nije bilo okej. Bez obzira na sve, nije bilo lijepo.
Al malo je lud, pa ajde..

Čak u svoj toj ludosti su mu se ostvarile želje. To ne znam kak bi točno protumačila jer vjerujem da ti se lijepe stvari dešavaju kad si dobar i radiš dobro, a on baš nije bil med i mlijeko. Ali ajmo to gledati drugačije: vjerujem da je duboko u sebi i bio jako dobar i pristojan mladić koji hoće nasmijati svijet, pa je ipak dobil par nagrada.
Pa da. To je to.

No opet, kak je bil lud i sjeban, sjebal je i to. Prekasno je bilo za "oporavak", skuhalo se sve u njemu i večera je bila poslužena.
A kad je već tak, nek mu je onda bil dobar tek! U slast, dragi moj Jokeru, zaslužio si!

Kad smo tak napuhani i umišljeni i gledamo samo sebe, zaslužili smo svu paljbu i vatru koju si nam priredil. Pošteno.

Pouka ( moje ) priče:
Ljude boli pipi za to kak se ti osjećaš i kaj ti treba, gledaju samo na sebe i svoje smrdljive guzice. I takvim ljudima treba željeti zapravo samo dobro i slati im ljubav, ali kad si već tolko sjeban, onda im rastepi pipicu i uzmi svu slavu! Jebiga, neko mora i reda napraviti... nemremo se samo držati za rukice, sediti na travi, ljuljati se lijevo- desno i pjevati kumbaa jaa maj lordd, kumbaa jaaaaa...

Eto, to je moje mišljenje o filmu, koga boli kifla.. ali eto, čisto da je tu.

Kaja over&out.

#staySaneInInsaneWorld

09.10.2019. u 22:23 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2019 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (3)
Studeni 2022 (1)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (4)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Prosinac 2021 (1)
Listopad 2021 (1)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

...sasvim jedno obično neobično biće koje pleše tango u svijetu valcera...