Mjesec dana upornosti, učenja ali i živciranja i tuge, rezultirali su polaganjem tvog najtežeg ispita, sa kojim si mučila cijele godine. Bio sam ponosan i sretan što ti se trud napokon isplatio.

Nakon mjesec i pol dana odvojenosti, krenula si prema meni. Ovaj put autom sa prijateljicom i roditeljima njenog momka.

Plan je bio da ostaneš petnaestak dana i to me jako radovalo.

Došla si u petak navečer u Osijek te se smjestila u njihov zajednički smještaj. Dogovorili smo se da ostaneš jednu noć sa prijateljicom i da joj malo pokažeš grad.

Sutra ujutro sam autom došao blizu Zrinjevca i tamo ste se pojavile vas dvije sa psom.

Nakon pozdrava i zagrljaja, krenuli smo autom prema Tvrđi.
Taj dan sam bio vodič po Osijeku.

Nakon obilaska Tvrđe, nastavili smo šetnicom uz Dravu, pa Europskom avenijom do katedrale i centra grada.
Sjeli smo u American Dollar na nachose i onion ringse a zatim se vratili do auta.

Vrijeme se „počelo mutiti na kišu“ pa smo otišli do Portanove. Sjeli smo na kolače u Waldinger a zatim otišli na kebab do grada.

Nakon ručka smo otišli kratko u vaš stan a zatim prema Belišću. Većinu preostalog vremena od vikenda, proveli smo uživajući u krevetu i maženju.

Preko tjedna bi radio a ti bi me čekala dok ne dođem.

Brat mi je diplomirao na ekonomiji te smo u subotu odlučili ići na ručak u Ilok. Nakon što sam odradio svoju radnu subotu, krenuli smo prema Iloku. Puhao je jak vjetar i vrijeme je bilo promijenjivo.

Kada smo tamo došli, dočekalo nas je neugodno iznenađenje. Iako smo imali rezervaciju, rečeno nam je da nema mjesta u restoranu, nego da moramo bit vani u sjenici na vjetru.

S obzirom da smo putovali više od sata i pol, odlučili smo ručati na „vjetrometini“.

Mama, tata i brat su jeli fiš paprikaš, ti smuđa orly-a a sestra i ja punjenu šniclu sa krumpirima. Bilo je jako fino.

Nakon nikad brže pojedenog ručka, posjetili smo Principovac, muzej Vučedolske golubice a zatim i Vukovar. Prošetali smo centrom grada, sjeli na kavu i zatim krenuli kući.

Preko tjedna bi me čekala dok bi radio, a zajedničko vrijeme bi provodili šetajući ili gledanjem serija i filmova..

Još prije mjesec dana uplatili smo putovanje u Poljsku sa jednom osječkom agencijom..

Nakon napornog tjedna, u petak je došao dan za putovanje.

U isto vrijeme su i moji roditelji išli na putovanje (u Ohrid i Skoplje) tako da nas je brat navečer sve vozio u Osijek.

U 23h smo autobusom krenuli putovati, preko Baranje, Mađarske, Slovačke prema Poljskoj. Oko 11h smo stigli u Wadowice, rodni grad pape Ivana Pavla II. Tamo smo se zadržali dva sata a zatim krenuli prema Krakowu.

Iako smo u Krakow trebali doći oko 14h, mi smo stigli u 18h. Poludili smo svi zbog toga.
Autobus nas je ostavio blizu centra grada te smo „na brzake“ sa vodičem prošetali glavnim dijelovima grada.

Krakow je drugi po veličini i jedan od najstarijih gradova u Poljskoj. Smješten je na jugu zemlje, na rijeci Visli.

U Krakovu živi preko milijun stanovnika sa okolicom.

Nakon kraćeg razgleda grada, smjestili smo se u hotel (koji je udaljen od centra šest kilometara). Smještaj je bio moderan i lijep. Bilo je već 21h i bili smo preumorni za ići u centar i istraživati grad.

U 7h zvoni alarm i budimo se odmorni i naspavani. Odlazimo na doručak koji nas je oduševljava. Švedski stol sa kajganom, kuhanim jajima, nekoliko vrsta narezaka, sira, salate, voća, namaza, čaja, kave, njihovih bublica. Ma savršenstvo.

Nakon doručka se šminkamo i uređujemo, te krećemo autobusom prema Wawelu. To je kraljevski dvorac iznad rijeke Visle. Predivan dvorac, vidikovac na cijeli grad i zeleno okruženje oko njega.



Nakon photosessiona po Wawelu, u slobodno vrijeme odlazimo pješke do Kazimirove tj. židovske četvrti grada.
Ali neuspješno, jer ispada da to ne stignemo obići u sat slobodnog vremena.

Vodič je bio katastrofalan i nije mu se dalo uopće hodati sa grupom. Uz to je mucao, imao tikove te pričao i pričao u širinu i nikad ništa pametno ne bi rekao.

Vraćamo se do Wawela te sa vodičem krećemo put centra grada.

Dolazimo do glavnog trga (Ryneka Główny-og) koji je drugi najveći trg po veličini u Europi. Oko trga nalaze se predivni fijakeri, brojni kafići i restorani. Obilazimo utvrdu Barbican, Florijanova vrata, toranj i crkvu sv. djevice Marije, poznate po svom zvuku trube svakog sata.



Odlazimo i u nekadašnju palaču Sukiennice (njihovu tržnicu sa brojim štandovima) te kupujemo suvenire.

Zatim idemo na ručak u tradicionalni poljski restoran gdje jedemo čuvene pierogije. Ukusno je ali nas nije oduševilo.

Poslije ručka žurimo do autobusa koji nas vodi na izlet u Auschwitz.

Mali grad Oswiecim, 44 kilometra zapadno od Krakowa, nacisti su preimenovali u Auschwitz i tamo napravili najveći, najstrašniji i najzloglasniji logor u 2. svjetskom ratu.

Logor je i dan danas očuvan, a posjetitelji mogu vidjeti originalne barake u kojima su zatočenici živjeli u neljudskim uvjetima, ali i još mnogo drugih stvari. Posjetili smo i drugi logor Birkenau koji je spaljen do temelja ali su ga Poljaci rekonstruirali da se ne zaboravi.

Bilo je jako tužno i potresno slušajući i gledajući sve te stvari koje su ostale kao spomen na najveći zločin.

Nakon obilaska logora, vratili smo se u Krakow, ne bi li vidjeli i noćni život grada.

Nismo se mogli načuditi koliko je grad pun života, studenata, punih restorana i nasmijanih ljudi. Za razliku od Atene, Krakow je grad u kojemu smo se jako ugodno i lijepo osjećali.

Sutra opet isti doručak, tuširanje i uređivanje te vožnja autobusom do rudnika soli Wieliczke.

Rudarski gradić koji se nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Do rudnika se dolazi spuštanjem niz više od 350 stepenica i to 67 metara u dubinu.



Unutar rudnika postoje brojne skulpture i poznata podzemna kapelica. Nešto savršeno i prelijepo za vidjeti. Poslije rudnika, krećemo autobusom prema kući.

Dolazimo oko ponoći te nas brat kupi autom u Osijeku te vozi kući. Sljedeći dan se odmaramo od puta i prepričavamo svima pozitivne dojmove o Poljskoj.

Sutradan se rastajemo i krećemo tamo gdje najviše ne volimo. Ti na fakultet a ja na posao.

Iako ne toliko turistički razvijena, Poljska me jako ugodno iznenadila i svakome preporučavam da ju posjeti. Meni se jako svidjela.