Uzeo sam dva dana godišnjeg, spojio sa vikendom i praznikom (Velikom gospom) te dobio pet dana za susret sa svojom ljubavi.

Odlučili smo to vrijeme provesti upoznavajući Crnu Goru i Bokokotorski zaljev.

U petak nakon posla, produžio sam do naplatnih kućica gdje me je čekao prijevoz do Zagreba.

Putovao sam sa jednim mladim dečkom. Zezali smo se cijelim putem i vrijeme mi je prebrzo proletjelo. Doslovno proletjelo jer sam za sat i pedeset minuta već bio na autobusnom kolodvoru.

Nakon popijene kave i kraćeg odmora, krenuo sam autobusom prema Splitu.

Oko 1h sam stigao te krenuo prema stanu. Tamo si me dočekala sa vrata i poljubila.

Sutra ujutro smo se išli kupati na plažu Bačvice, a navečer šetali gradom.

U nedjelju rano ujutro smo krenuli prema Crnoj Gori.

Prvo smo imali jedan autobus do Dubrovnika, a zatim drugi do Budve gdje smo i uzeli smještaj.

Trebali smo doći prije 11h u Dubrovnik te hvatati autobus za Budvu, ali smo na kraju došli tek u 12h.

Na informacijima smo saznali da su sve karte za Budvu rasprodane i da sljedeći autobus ima tek u 16h.

Vidno iznervirani i umorni odlučili smo čekati taj rasprodani autobus i nadati se da ćemo nekako ipak ući.

Autobus dolazi u 14:30h i unatoč bezobrazluku vozača na kraju „hvatamo“ dva mjesta i krećemo prema Budvi.

Došavši do granice, opet stajanje i čekanje, i dolazimo u Budvu tek u 19h.

Dugo nam je trebalo dok nismo pronašli adresu smještaja jer nismo imali interneta.

Smještaj je bio dobar, uredan, sa velikom terasom i simpatičnom vlasnicom.
Iako smo planirali jedno noćenje, zbog kašnjenja smo uzeli još jedno, ali u Perastu.

Kratko smo odmorili, i krenuli pješke prema centru grada.

Budva je jedna od najposjećenijih destinacija u Crnoj Gori.
Iznenadilo me je koliko je Budva živ grad. Toliko ljudi, animatora, trgovina i sadržaja.

Kada stignete u Budvu i spazite njezine uličice i kuće, odmah će vam biti jasno da je riječ o "gradu s dušom".

Jedan od zanimljivijih dijelova je samo srce Budve, tj. njezin Stari grad. Zidine Starog grada potječu iz 15. stoljeća.

Budvu bi opisao kao kombinaciju Zadra, Splita, Dubrovnika u malom.

Šokirao sam se gradom ali pozitivno, pogotovo preludim noćnim životom.

Idući dan smo se ranije digli i krenuli prema svetom Stefanu.

Iako otok, Sveti Stefan je povezan s obalom. Prvi put je naseljen u 15. stoljeću kada je na njemu izgrađena tvrđava u koju se okolno stanovništvo sklanjalo pred najezdom Turaka i gusara.

Cijeli taj kompleks hotela oko svetog Stefana je prekrasan , a na otok mogu jedino ljudi koji „masno „ plate smještaj u hotelu.

Nakon toga smo se vratili u Budvu do Starog grada. Prošetali smo Citadelom i zidinama ne bi li vidjeli cijeli grad i sa te višlje točke.

Šetali smo obalom i došli do plaže Mogren gdje se nalazi i kip Balerine. Taj kip krije legendu o djevojci koja je na obali do kraja života čekala svog zaručnika mornara, no on se nikad nije vratio.

Zatim smo sjeli nakratko na piće, te produžili na kebab u obližnji fast food.

Nakon ručka smo krenuli brodom na otok Sveti Nikola. Udaljen je od Budve manje od jednog kilometra i brodići svakih sat vremena voze do njega.

Taj otok je najveća atrakcija Budve. Obale otoka spuštaju se okomito u more, a između je više malih sakrivenih uvala.

Nakon kupanja i uživanja smo uzeli stvari iz smještaju te krenuli autobusom prema Tivatu.

Tamo smo šetali uz more i luku Porto Montenegro gdje se mogu vidjeti neke od najljepših i najluksuznijih jahti i hotela na svijetu. Stvarno impresivna luka.

Nakon razgledavanja, trebali smo ići za Perast gdje nam je i bio smještaj, ali je autobus opet kasnio.

Ti autobusi i stalna kašnjenja su nam postali noćna mora.

Na kraju smo išli lokalnim autobusom koji je išao preuskom cestom uz more do Kotora.

Tih petnaestak kilometara smo prošli za sat i pol vožnje. Nikad duža vožnja uz neprestane gužve i stanjanja.

Iz Kotora smo hvatali bus za Perast u kojeg smo došli tek iza 22h.

Kada smo se smjestili, prošetali smo gradom.

Perast je čudesni mali grad sa samo jednom ulicom, 18 crkvi, 19 palača i dva otoka ispred – od kojih je svaki priča za sebe. Zovu se Gospa od Škrpjela i Sveti Đorđe.

Sveti Đorđe je prirodan otok i nije otvoren za javnost, a Gospa od Škrpjela je umjetni otok koji je nastao nabacivanjem kamenja i potapanjem brodova na podvodnu stijenu.


Iako jako mali, Perast mi se jako svidio. Preko dana pun života a navečer pun tišine.

Sutra ujutro smo išli brodom na Gospu od Škrpjela.

Na otoku se nalazi crkva, muzej i svjetionik. Nešto prelijepo i neopisivo.

Poslije tog smo se vratili u Perast te se odlučili popeti i na zvonik crkve.

Kasnije smo saznali da je to crkva sv. Nikole čiji se zvonik uzdiže i do 55 metara i sa kojeg pogled seže na cijeli Bokokotorski zaljev.

Zatim smo išli lokalnim autobusom za Kotor i čim smo došli smo krenuli prema Starom gradu i zidinama.

Kotor se nalazi na UNESCO-ovu popisu zaštićene svjetske kulturne baštine. Zidine dosta podsjećaju na Dubrovačke, što ima smisla budući je i Kotor dugo bio pod mletačkom vlašću.

Zidine su duge 4 km i iako jako naporno, bilo je pravo zadovoljstvo popeti se skroz gore do vrha i crnogorske zastave.


Zatim smo se opet spustili do grada i ručali u mesnici po prvi put u životu.

To nisu tradicionalne mesnice kao kod nas, nego u sklopu mesnice postoji pečenjara u kojoj se peče meso koje se kupi. Ti si uzela hamburger a ja pileća prsa i bilo je jako fino i jeftino.

Nedugo zatim je stigao i autobus za Dubrovnik, pa do Budve i tako je završilo naše putovanje po Crnoj Gori.

Ujutro sam već imao prijevoz do Zagreba, pa zatim autobusom prema svojoj Slavoniji.

Crna Gora je mala, ali zaista predivna destinacija smještena uz predivno Jadransko more i stvarno me oduševila po svemu.

Još jednom smo se uvjerili da „što južnije nikako ne znaći i tužnije.“