Prošlo je već tri tjedna otkako sam te zadnji put vidio. Uživao sam biti sa tobom i baš su mi brzo prošla ta dva tjedna. No, krenimo ispočetka.

Rano ujutro stigao sam u Vodice. Vrijeme je bilo lijepo i sunčano, a grad pust kao i uvijek u ovo vrijeme. Kad sam došao u stan, spremio sam svoje stvari u ormar i zaspao. Oko podne, autobusom je stizala moja najslađa djevojka. Otišao sam pješke pred kolodvor i bio sam presretan kad sam ju ugledao. Poljubili smo se, uhvatili za ruke i otišli kupiti namirnice u trgovinu.

Na početku je uvijek neobično kad se vidimo jer smo u šoku što smo odjednom blizu jedno drugoga. Zbunjeni smo, ubrzani, osjećaji nam luduju, napravili bi sto stvari odjednom i to djeluje tako komično.
Kad smo došli u stan mazili smo se u krevetu, vodili ljubav i uživali. Osjećao sam se tako zaljubljeno i sretno. Kad smo se probudili, pravili smo ručak i bili nerazdvojni u nježnostima ostatak dana.

Sutradan navečer smo išli u Šibenik na koncert grupe Neki novi klinci. Autobusom smo došli do Šibenika, te smo se malo šetali uz more i slikavali se međusobno. Nakon lagane šetnje, krenuli smo u potragu za kafićem u kojem se trebao održati koncert. Par puta smo se izgubili putem tražeći ali smo ga na sreću našli. Sjeli smo u park, pijuckali pivo i čekali da počne.

Počeli su oko 1 a završili oko pola 4. Bilo mi je baš zabavno i stvarno sam uživao u Đoletovim pjesmama te smo zajedno pjevali, plesali i zezali se. Nakon koncerta ostali smo još u kafiću dok se svijetla nisu upalila a zatim krenuli prema kolodvoru. Autobus za Vodice smo imali tek za dva sata pa smo u čekaonici morali čekati.

Mislio sam da će nam u čekaonici biti dosadno i da ćemo malo odspavati ali smo plakali i vrištali od smjeha. Iako se inaće ne smijem i bude mi žao takvih ljudi ali ovaj put nisam mogao izdržati.
Uglavnom, jedan lik kojemu očito nisu sve na broju je sigurno pedesetak puta ušao i izašao iz čekaonice i svakoga nešto ispitivao. Imao je tako smješan hod i promatrao nas je neprestano svojim mutavim pogledom te se nismo mogli suzdržati. Boljela su me usta od smijanja i nakon dva sata čekanja napokon smo krenuli prema Vodicama.

Ostale dane smo se šetali, vozili biciklima, trčali, pravili tiramisu :D, gledali filmove i survivor seriju Naked and Afraid na koju smo se „potpuno navukli“ te pogledali cijele tri sezone.
Vrijeme je tako brzo prošlo i nakon predivnih trenutaka došlo je vrijeme za povratak iz sna u stvarnost.



Nadam se da nam je ovo zadnji susret na daljinu i da ćeš mi doći na jesen. Najviše ću pamtit ovaj susret po koncertu i što smo izmislili našu novu dječju riječ „kontaš, kontaš, kontaš :D“.

Sa zakašnjenjem, hvala ti za ove 4 godine i 8 mjeseci...jedne nesavršeno savršene ljubavi. Hvala ti što si me pronašla i što imam priliku s tobom dijeliti dane, mjesece, godine, život.
Moja ljubavi, obožavam te.
tvoj medo :).