Kaže Đole "netko to od gore vidi sve, povlači te konce, igra se"...da. Ponekad mi se čini kao da se Netko baš igra s mojim životom, stavljajući me u tragikomične situacije. Ili se ja igram njime i sam se stavljam tamo? Nesvjesno me vodi k tome. Uff, teško je to priznati, lakše je prihvatiti da se to tamo netko igra. Tako ne preuzimam svu krivnju. Dobro, možda mi je i pola krivnje previše, šta ja znam...možda još nisam spreman preuzeti svu odgovornost. Ma neka, biti ću još malo u zabludi, valjda mi to sad treba...
Postoje neke slike u mojoj glavi koje me odmah, dobiju. Onako, osvoje me kao jedna neodoljiva djevojka slatkih riječi koja stoji u daljini kao najljepša sagrađena kula od pijeska. To je najlukavija slika, ali ujedno i najljepša..tako me je privukla i zaokupila svaku moju misao, toliko jako da više ne razlikujem san od jave...
Iako tužan, pomalo čudan, sretan sam , barem zbog jedne stvari - jer si i dalje moja i jer te neizmjerno puno volim. Ti si moj smisao kad mi sve krene po zlu....Moj ringišpil...
"O zagrli me sad, jako, najbolje sto znas
i nemoj crnoj ptici da me daš.
O ne, ne brini, proći će za tren."
komentiraj (1) * ispiši * #