Upoznali smo se na vrlo čudan način. Virtualno preko igrice. Samo smo riječi i slike jedno od drugog imali, ali to nas nije spriječilo da izgradimo ljubav. Kada smo se prvi puta vidjeli, to je bio vrlo čudan osjećaj. Stajali smo jedno pored drugog, pružili jedno drugom ruku, pogledali se u oči, a pored mene je stajala osoba koja mi je bila tako poznata, a u isti čas i tako nepoznata. Kupili smo bocu vina i krenuli prema obližnjem morskom molu. Sjedili smo jedno pored drugog, smijali se, gledali i pijuckali vino. Srce je sve jače kucalo od njenih poljubaca i sve u glavi se izmiješalo naopako. Iskre su frcale kao nikad u mom životu.
Od prvog susreta su nastavili i drugi, i treci, i jos mnogo vise....
Nismo se voljeli samo riječima, nego i dodirima. Svaki dan smo se voljeli sve više i više.
Već smo sretno u vezi godinu i 8 mjeseci.
Svi me pitaju kako možeš biti s nekim tko je toliko udaljen od tebe, koga ne možeš vidjeti, dotaknuti, poljubiti...Istina, jako je teško tako živjeti, ali jednostavno kad nekoga zavoliš, tek onda shvatiš da ne možeš bez te osobe. Kad nekome spomeneš riječ ljubav, mnogi se prisjete svojih simpatija, slatkih priča, ljudi koji su vam nešto značili, ali kad meni netko spomene riječ LJUBAV, sjetim se nje...Kroz glavu mi prođe mnogo stvari, a jedna od njih je i onaj njen preslatki glas, njeni dodiri, slatke rijeci, poljupci, zagrljaji...
Ljubav i veza na daljinu nisu mala stvar. Treba puno ljubavi, povjerenja, pažnje i vremena...Mnogima je smiješno to što imam vezu na daljinu i kad im kažem da mi cura živi 700 km od mene, mahnu rukom i kažu: "ah, neće to dugo...što će ti to? nađi si nekog od tu...takve veze nikom nisu uspjele." Ali ja iz nekog razloga to ne želim, želim dokazati svima da je veza na daljinu moguća i da se ne razlikuje toliko od obične, da su to iste veze, samo što je teže održavat vezu na daljinu.
U vezi na daljinu se zaljubiš se u curu koju znaš po preslatkom glasu, malo njenog fizičkog opisa, pamtiš ju po slatkim porukama sa njenim imenom.
Svi su protiv naše veze jer nitko osim nas nju ne smatra ozbiljnom i svi misle da je to samo zaluđenost. Da je to naše trenutno stanje koje će nas proći. Kad mi netko spomene njeno ime odma osjetim neku toplinu, ljubav. Smišljam slatke planove, razmišljam o danu kad ću je vidjeti, a onda nakon toliko dana, mjeseci, shvatiš da je ljeto jedino godišnje doba na našoj strani i da je to jedini način da budemo zajedno na malo duže vrijeme. Što se više približava ljeto počinjemo smišljati plan kako ćemo se napokon vidjeti, razmišljamo o tome kako ćemo biti zajedno, o danima koji će nam zauvijek ostati u srcu i ljubavi koju nitko ne može prekinuti.
I nakon toliko razmišljanja dođe i to ljeto. Vruće i sparno, ne samo zbog toga što je vani vruće, nego zbog tog što je ta preslatka osoba sada pored mene. Shvatim da mi je prekrasno s njom i da sam u oblacima. I više ne mogu ni razmišljati, nisam siguran je li to samo san ili samo dio moje bujne mašte. Na žalost, dođe i taj dan da taj san mora završiti. Shvatim da je "kraj" našem druženju i da se trebam probuditi i krenuti kući tužnog lica. ali nije to tako jednostavno...Ne želim se pomiriti sa tim da je kraj, da život ide dalje. Nije tako jednostavno nakon toliko stvari koje smo prošli skupa, sve baciti u vodu i krenuti opet kao da se ništa nije dogodilo, jer u srcu ipak prema njoj osjećam posebnu toplinu. Kad shvatim da ju volim i jednostavno ne mogu da joj ne čujem glas, ne mogu bez nje.
Važno je vjerovati u ljubav. Najgore što je u vezi na daljinu su svađe koje mi svaki put tako teško padnu, da ponekad jednostavno se ne mogu suzdržat pa ne počnem plakati, ne zato da mi bude lakše, nego što me to toliko pogodi i izbaci iz takta da se ponekad kad se posvađaš poćneš pitati,je li ovo kraj? Je li ovo onaj dan kad cu opet bit u najvećoj depresiji i neću osjećat ljubav nego bol i tugu?
Moraš u svađama znati popustiti kad shvatiš da je to potrebno i da ako neko ne popusti to može dovesti do većih problema. Mnogo puta nisam siguran oće li naša svađa dobro završiti jer smo oboje nekad tvrdoglavi.
Ponekad se toliko posvađamo da pomišljamo da prekinemo...
Ali svaka svađa dobro završi, iz svake izvućemo novu pouku i kad neko od nas pomišlja na prekid, uvik je tu ovaj drugi koji neće dopustiti da tako sve završi. Mislim da u vezi treba biti uporan i to je sve.
Jedino što sa našom vezom(osim da nam se ostvare i oni snovi o kojima sanjamo od uvijek, da još dugo budemo skupa) je to da želim da svi znaju da je u ljubavi sve moguce i da je moguce održati vezu na daljinu bez obzira na prepreke, negativne komentare i probleme u vezi na daljinu…
Je li ovo sudbina ili...?
komentiraj (1) * ispiši * #