Da ili ne?

utorak , 27.12.2011.

Sve bih dao da si sada bliže, da te sada mogu zagrliti, pogledati ti u oči,
stisnuti te čvrsto za ruku i reći žao mi je, to se više nikada neće ponoviti...
I večeras te tražim u mislima kao i svake noći...
Grozno je kada nisi pored mene, nije mi lako kada ne gledam tvoje oči
i ne slušam tvoj lijepi glas. Ne prestajem misliti na tebe.
Sjedim i razmišljam o našoj vezi, o našim zajedničkim danima u kojima je bilo i previše sreće.
Sve sam spreman napraviti za NAS, za TEBE ljubavi moja.
Promijenio sam se, shvatio svoje pogreške, zar me mora toliko koštati, nas oboje,
davne greške koja se nikada više neće desiti.
Molim te, preklinjem te čitavim svojim bićem da mi oprostiš greške koje sam počinio,
greške svog života.. ne mogu disati, ne mogu sanjati lijepe snove dok mi ne oprostis.
Kriv sam ali se kajem. Htio bi da se ponovno sve vrati na svoje mjesto...
napravit ću sve samo da te jos jednom vidim, samo da ti još jednom dokažem što osjećam.
Ne nalazim više rijeći kojima bi te molio jer me ti sada ne slušaš.
Ako odlučiš ovo sve prekinuti bit će ti još teže nego sada, osjećat ćeš se još tužnije,
čudnije ali vjeruj meni će biti još teže..boljet će me srce koje te voli
ali morat ću da se maknem jer to je jedino što zaslužuješ da napravim.
Ako želiš otići od mene, sve će se tvoje želje ispuniti osim jedne.
Nikad te neću prestati voljeti. To je jedina želja koju ti nikada neću moći ispuniti
jer bi to bio moj kraj. Bez tebe se osjećam kao jedan veliki stranac koji
ne zna odakle je došao i kuda da ide. Tvoja staza života je i moja
i bez tebe sam samo vječni lutalica. Bez tebe u meni je d-mol.


Kako ne shvaćas da te VOLIM više od SEBE.
Držao sam to dugo u sebi, slagao sam, pogriješio... ja tebe ne volim,
JA TE OBOŽAVAM RIBICE..vjerujem još uvijek MOJA...

Za tebe je čast se boriti, a tebe je sreca VOLJETI...

VOLIM TE RIBICE MOJA....
Još uvijek tvoj medo.....

Oprosti volim te, mada to nisi htjela.
Ti znaš da volim te, zar sam je tome kriv.
Šuti, šuti, to te molim.
Pamtim još riječi te.
Nisi vidjela suzu na licu mom.
Oprosti volim te isto kao i prije.
Ti znaš da volim te, mada prošlo je sve.
Nije tajna da te volim, da te želim ja.
Zato molim te da mi oprostiš to.



..neprekinuti očaj na mome licu, gušim se u suzama...
pitam se je li ovo kraj? je li ovo kraj naše nikad dosanjane ljubavi?
Srce me boli kao nikada dosada...trebaš mi kao što biljka treba vodu,
kao što...suze prekidaju misao..
..oprosti mi...obećajem ti da se ovo neće i ne smije više nikada dogoditi...
prije bi digao ruku na sebe nego ti to još jednom napravio....vjeruj mi...
znam da to nisam zaslužio ali vjeruj mi....zavolio sam te...
toliko puno kao nikada nikoga i ne želim da ovo prestane...
želim te vidjeti i dokazati ti još jednom što osjećam...nećeš se razočarati...
ovaj put više ne..ne muči me više ništa jer sam ti rekao sve, duša mi je čista
i rekao sam ti to što me ubijalo sve ovo vrijeme....
to je tako sebično od mene i sramim se samog sebe, jer sam bio najveći kreten....
ali ne želim te izgubiti i prestati se truditi i boriti za tebe....prevrijedna si mi...
ti mi toliko dobro pašeš, toliko me usrećuješ....s tobom je svaki dan savršen...
vidim se sa tobom u daljnoj budućnosti..u maloj kućici sa dvoje djece
i sa velikom dozom sreće na našim usnama...pruži mi još jednu šansu...
ovaj put nećeš zažaliti jer napokon je sve rješeno...
toliko smo puno truda, snage i volje dali za ovu vezu i bila bi prava šteta ovo prekinuti...
molim te razmisli još jednom...fališ mi najiskrenije....voli te TVOJ medo

Evo dobio sam želju malo za pisanjem. Ukratko bi ti htio reći koliko te volim, koliko mi značiš. Iz dana u dan mi sve više trebaš, samo ti mi stvaraš osmjeh na licu.

Iako je prošlo više od mjesec dana otkako smo se zadnji put vidjeli, ti si još uvijek tu. Uz mene i u mom srcu i vjeruješ u nas. I nakon godine i 4 mjeseca svako jutro ti si moja prva misao pa sve do navečer kada dolazimo na skype i kada uživamo u zajedničkom razgovoru. Tu si...stalno..Pričam sa tobom, smijem se sa tobom, zezamo se. Ponekad se osjećam umišljeno, kao neki važan glumac jer nemogu vjerovati da te imam i da si moja. Prevrijedna si mi. Još malo pa ću te vidjeti :).. Uživam gledajući kako se smiješ kraj mene. Tvoj smjeh je nešto najljepše. Volim kad si ozbiljna ali i djetinjasta. Kad si baš ono što i jesi - TI! Predivna...slatka...razigrana..nasmijana..opuštena. Jedva čekam dan kad ćemo bit svaki dan zajedno. Kad dođem doma, umoran sa posla, otvoram vrata i ugledam tebe u našoj kući...kad me poljubiš nasmijana i gledaš me u oči. Volim vidjeti onaj sjaj u tvojim očima. To mi govori da me i dalje voliš i da me želiš. Sjećam se kad u noćima spavaš mirno, a ja te budan promatram i uživam gledajući te. Volim te slušat kako dišeš. Volim osjetiti tvoj slatkast miris. Volim kad sam ja prva stvar koju ugledaš ujutro. Volim kad te probudim poljupcem, kad zajedno doručkujemo, ručamo, večeramo.

Volim što postojiš. Uz tebe sam potpuno svoj. Ti si kao dio mene , koji je davno nestao i s tobom se vratio. Ti si kao jedna puzla koja nedostaje na slici, i tek kad si ti tu onda je slika sastavljena i sjaji u punom sjaju. Život bi bio prazan da te nema. Ne mogu ga zamisliti bez tebe. Nadam se da to neću doživjeti. No dobro, da ne dramatiziram, ne bi bio prazan, al bi bio bljeđi..Ti mu daješ sjaj....Sve sam našao u tebi. Ti si nešto što sam mislio da ne postoji.

...ako si ikada tužna, sjeti se da si voljena.... svi maštaju o anđelima, a ja sam anđela upoznao na zemlji...tebe anđele. .

Volim te anđele :)




...Dodji mi, dodji
pobjedi daljinu
izmedju dva srca
smanji razdaljinu...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>