Tako bih te sada volio dotaknuti,
prekriti prstom te savršene usne,
poljubiti ih i reći HVALA!!



Noću te tako jako želim zadržati kraj sebe,
zarobiti te u svom zagrljaju
i ljubiti u tišini.



A ujutro ti želim dati doručak od ljubavi,
sačinjen od mog golog tijela.



hvala što postojiš,
hvala što me želiš i
nikom ne daješ..

HVALA ŠTO POSTOJIŠ
...tu...
...i...
...za mene....

Trebaš mi

nedjelja , 27.06.2010.

Trebaš mi..
Opet noć provodim u krevetu sam,
selektirajući fantazije koje želim ostvariti
i vrte mi se po glavi misli
kako te želim osvojiti,
kako te želim uzeti
svakim svojim atomom
i brutalno pokoriti.



Da, noć je opet tužna,
razočaravajuća,
pogotovo kad vidim preko telefona
tvoju poruku
a ja te tvoje usne ne mogu prekriti poljupcem.

Mrzim noći poput ove,
preduge su,
a ja preželjan tebe i tvog dodira.

Tresem se u svom krevetiću,
pokušavajući suzbiti sve svoje prljave misli.

O da, želim te tu...
O da, želim te u sebi..
O da, trebaš mi..



I tako grizem usnice
i mislim na tebe,
mislim kako ti jezikom
pretražujem cijelo tijelo,
pa mi u glavu dođe slika tvog lica
i gotov sam.

Trebaš mi,
a ovi sati tako sporo prolaze..
i žmirim i molim se da i ovu noć
ne mislim toliko na tebe..



Oh, trebam te..


...srce bira najljepša mjesta
gdje često pribjegavam i ja,
prepustim se čaroliji ljubavi...
koliko samo čovjek može biti sretan
ako taj svijet ljubavi učini dio svog
svakodnevnog svijeta...
koliko god da smo tužni,
ovaj svijet nam može izmamiti
osmjeh na lice i vratiti onaj sjaj u očima.
Još kada osoba s kojom dijelimo
taj svijet razumije onu čaroliju ,
i pjesmu na obali Ljubavi...



MOJ SAN
Meškoljiš se u mom krevetu,
grliš jastuk misleći da si sama
i kroz san izgovaraš moje ime.

Drago mi je što me sanjaš,
što se smiješ i kad spavaš
i što si tu kraj mene.

Ne želim te buditi,
ne želim razbiti ovu idilu.

Ne ljubim te
jer ne želim kvariti trenutak,
samo se privučem uz tebe i
tvoju ruku stavim oko svoga vrata,
pa da i ja s tobom slatko sanjam.




Wish you were here

četvrtak , 24.06.2010.

So, so you think you can tell Heaven from Hell,
blue skies from pain.
Can you tell a green field from a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?
And did they get you to trade your heroes for ghosts?
Hot ashes for trees?
Hot air for a cool breeze?
Cold comfort for change?
And did you exchange a walk on part in the war for a lead role in a cage?
How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls swimming in a fish bowl, year after year,
Running over the same old ground.
What have you found? The same old fears.
Wish you were here.






Sljedeći mjesec >>