/
subota, 01.09.2018.
Absolute Goo
subota, 01.09.2018.
Absolute Goo
|
21:01 Dogodilo se, konačno se dogodilo. Trebalo je samo 20 godina, ali oni su sada stvarno na pozornici, a ja sam desetak metara od njih. Kulerski su ušli uz Dizzy, pjesmu s albuma koji je izašao 1998 i koji ih je proslavio. Publika je u deliriju. Everything you are Falls from the sky like a star Everything you are Whatever ever you are Zvuče moćno. Izgledaju..... Basist Robby smršavio je dosta od dana najveće slave i dobro mu stoji. I dalje ima dugu kosu i osmjeh Cheshirske mačke, ludu energiju s kojom te diže, još uvijek svira bos. Srcolomac John, nekad idol tinjedžerki, je također fit, dobro obučen, prepun rokerskih tetovaža. Srednja dob je generalno bila dobra prema njemu, ali botoks nije. Zadnjih 6-7 godina voli pretjerivati i prošao je razne faze voštane lutke. Sad je dobar, ali svakome tko ga se sjeća kao komada iz ranih 2000ih odnosno noughties, srce se pomalo stegne. Glas mu je i dalje sjajan, jak, čist i prepoznatljiv. Pitam se jesu li se ikad osjećali kao Lolek i Bolek. Pitam se je li Robbyju bilo teško, je li bio ljubomoran jer su se svi fokusirali na zgodnog plavušana pored njega. Pitam se tko je zaključio da je botoks dobra ideja, izdavačka kuća Warner ili John, i da li im je itko ikada rekao da bi trebalo malo prikočiti s time. Žao mi je što ih nisam vidjela uživo dok je bubnjao Mike, čovjek s kojim su odradili najveću slavu. Sada su John, Robbie i ova neka tri tipa sa strane. Znam da nisu mislili da će se baviti ovime ovoliko dugo, ali tu su i mi smo tu i vraški mi je drago zbog toga. And i want to get free Talk to me Stare stvari su kratke i brze, snimam pomalo od svega jer si ne mogu pomoći, iako snimka nije savršene kvalitete, želim imati suvenir, iako bi trebalo samo skakati, pijano skakati, surfati na valovima divne buke koja puni sobu. I'll stay with you Walls will fall before we do Lete crni baloni dok prolaze najveći hitovi, uživam, ali ipak se nadam da će jednom svirati i stvari od prije 1995, jer ima tako dobrih pjesama koje bih tako voljela čuti uživo. You can make it on a wish if you want to Nove pjesme su sporije, takve su to godine, i božemioprosti, na zadnjih par albuma pjesme su mi malo previše dopadljive, formulaične i himnične, ali ima trenutaka kada ih i dalje čujem ispod sve te uglađenosti čujem one tipove koji su me osvojili, blago zafrkane pojedince koji su se poženili,dobili djecu i donekle unormalili. And I can't believe it's coming true God, it's good to be alive Kao što žalimo za Johnovim izgledom, tako žalimo i za starim pjesmama i znamo da mogu i dalje biti "pravi" rokeri, ali oni namjerno lagano. Ali ima i dalje trenutaka kada stih sjedne kao budali šamar, jednostavan a istinit do boli, i kada se naježiš od rifa i kada je to jednostavno to, kao što je nekada bilo. Turn it on, turn it up, turn it over and we’ll start again Sat i pol prođe u trenu. Dobro se zabavljamo. Zadnji im je nastup u Europi za ovu godinu, iznenađeni su prijemom, zezaju se,slikaju,smiju. Uhvatim trzalicu, iz drugog pokušaja, nakon što mi prvu neki krele izvuče ispod ruke i sretna sam ko nikad. A onda rock-čarolija prođe i opet postanem bundeva. 22:55 S majicom na bend kupljenom od bradatog Škota u balončiću sreće izlazim na zrak, ugodno svjež. And even though the moment passed me by I still can't turn away Još neko vrijeme sjedim u mraku u dvorištu Arene, kao i mnoga društvanca. Nikome se ne žuri, sutra je praznik. Prisluškujem priče, zavidim ženama koje slijede bend uokolo i koje su ih upoznale. Pojedem hotdog i divim se kako super šreham njemački.Gledam jedan od tour buseva kako odlazi. A zatim odšetam na bus za doma, za stvarnost. Oznake: koncert, Beč, ljeto, goo goo dolls, rock |
- 08:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 19.09.2016.
Ljubavno pismo
|
Dovidjenja ljeto. Sa okusom mora, sa okusom soli, ti odlazis. (Tu t'en vas) Prekidac je pao,preko noci, s njim i temperatura. Danas sam obukla traperice, a vec i kasljem (!). Pocinje jesen. Dok se opet ne vidimo, proci ce dobar komad zivota. Bit ce to strasni dugi mjeseci, mracni, hladni, mokri. Padat ce lisce, skripat ce snijeg. Oko mene ce cvrkutati one munjare koje vole zimu i jesen, pozeljet cu im opaliti trisku zbog njihovih voljenih vestica i cizmica. Ubedirat ce nas Svi sveti. Doci ce i Bozic, bez osjecaja neceg posebnog. Mozda ce i Nova godina biti takva, pogotovo zato sto je sve za vikend. (Bezvezna godina za blagdane.) Kratki i sivi dani trajat ce unedogled! Zato ispracam ljeto najbolje kako znam. Uz jednu sasvim malu top listu. Top 3 ljetnih pjesama Pjesma: Chris Rea, All summer long Što vidim kad zatvorim oči: lepršanje jedra, kapanje sladoleda, prskanje mora (Zapravo, bilo što ljetno od Chrisa Reae može stajati ovdje, nevjerojatne su mi njegove stvari, slike koje dočarava zvukom i riječima. Mislim da je zaljubljen u ljeto jednako kao i ja.) Pjesma: Simple Minds, Someone, somewhere in summertime Što vidim kad zatvorim oči: sumrak, glazbeni festivali, mladost, ljetne romanse Pjesma: k.d. lang,Summerfling Što vidim kad zatvorim oči:jutarnje sunce, trčkaranje po pješčanoj plaži, razbijanje valova, vožnja cestom uz obalu (Vrlo anglosaksonski, hm. Bit ce da gledam previse filmova.) Oznake: ljeto, jesen, top lista, pjesme, video |
- 19:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.07.2016.
Fotogenicna
|
Ovaj tjedan bila sam na moru, a svako ljetovanje/godisnji/putovanje sa sobom donosi puno fotografija. Ja sam ona koja fotka i sjajna druzenja i sve nebitne trenutke, arhivira za vjecnost bas sve sto se desi. Mene zafrkavaju sto snimam, a onda me poslije traze da im posaljem slike, jer nitko drugi nista nije slikao. Tako i na moru stalno skljocam uokolo, vadim mobitel, snimam na slijepo dok sunce jako sja,nema veze sto ne vidim sto radim, vec ce jedna uspjeti. A kad uspije, bit ce mrak, vjerujte mi. I mozda ode na Instagram. Sad imam mobitel sa posebnom tipkom za selfije i pristojnom prednjom kamerom, kako bi iskustvo neprestanog fotkanja bilo jos kvalitetnije. Ovo ljetovanje donijelo je i posjet filmski lijepoj plazi. Nas cetvero, cetiri mobitela i dvije kamere. Naravno, jedino sam ja svoju kameru zaista koristila, okidajuci na najvecoj rezoluciji ogranicen broj fotki (jer sam zaboravila bekapati karticu) i tjeseci se kako je 31 slika sasvim ok, jer nekoc smo imali filmove s 24 snimke i nekako smo prezivjeli i da samo treba pametno birati. Imali smo i set Odavde-do-vjecnosti fotki, koji sam ja inicirala, valjanje po svjetlucajucem plicaku sa savrsenim kamencicima i beskrajnim plavim nebom u pozadini, poziranje nas triju prijateljica iz skole, ravno 15 godina nakon mature. I ne muci me to sto smo svi polugoli ili sto je kamera blizu i sto je megapiksela puno. Muci me druga stvar dok pregledavam te fotke i odvajam ih za slanje. Ja sam, jednostavno i neupitno- nefotogenicna. Znam to odavno. Jos od razrednih slika. Ako se previse nasmijem, vidi mi se samo zubno meso, a oci utonu i postanu samo prorezi uokvireni boricama. Dobar snop svjetla otkrit ce i nekakvu bedastu zilu blesacu na celu. Jedno uho mi je klempavije od drugog. Imam bradu s rupicom, kao superjunak, sto je mozda zgodno za likove u stripovima, ali ja sam ipak prosjecna zena iz stvarnog zivota. Iz poluprofila izgledam zlocesto, kao klasicna negativka iz sapunica, nesto u mojim obrvama jednostavno govori da nesto smjeram. I zato kad zamolim nekoga da okine par slika i onda mi oni vrate kameru da vidim je li ok, ja samo mahnem rukom. Najbolje da cu reci da nije dobro i traziti ponovni pokusaj. To je jednostavno 1.nepristojno, a najvaznije 2. nepotrebno jer spasa jednostavno nema. Sve oko mene na fotki je sigurno dobro, ali ja sam ispala vec nekako, i to sigurno ne onako kako zelim. Znam, stvarno znam, trebala bih se smijesiti samo kao Mona Lisa kako bi stvar funkcionirala, samo malko u kutevima, ponekad to i pokusavam, ali ne mogu. Sunce pici, more hladi, dosli su mi prijatelji, subota je beskrajna i smijem se od srca i ne zelim to skrivati. Ali brate, izgledam stvarno bezveze pri tome. Oznake: fotografije, Putovanja, ljeto, instagram, fotogenicnost, plaza, more |
- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 29.06.2015.
First world problems
|
U lipnju sam bila tri puta na moru. Tko ce prezivjeti cijeli srpanj u gradu i neimanje slobodnih dana??? Oznake: ljeto, godisnji, more, grad |
- 17:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 19.02.2015.
Volite li Zadar?
|
Kupila sam još jedan vodič kroz Zadar, grad u kojem službeno ne živim već nekoliko godina. Željela sam ga zbog nekoliko stvari: bio je na opako dobrom sniženju, na engleskom je (znači, mogu se naći razni zanimljivi izrazi), imao je sjajne ljetne fotografije na kojima sunce toliko očito piči na najjjače da ti bude vruće samo dok ih gledaš (svaki vodič treba imati takve slike) i na kraju, tekstovi su izgledali neobično zabavno, za razliku od suhoparnih old school nabrajanja godina, vladara i ratova. Iako sam više puta učila i ponavljala povijesne činjenice o raznim crkvama i zgradama (da ne kažem kulturno-povijesnim spomenicima), moram priznati da bih u ovom trenu ,bez pripreme, jedva skucala više od par rečenica s nešto malo osnovnih podataka za nekog turista koji bi me pitao što je ovo ili ono. Ali čitanje ovog vodiča bilo mi je toliko zabavno da možda zapamtim neke nove fore kojima bih mogla uveseljavati turiste. Jeste li znali ? -skupljanje kostiju svetaca podiglo je društveno-ekonomski status grada -maraskino su u početkom 20. stoljeća proizvodile dvije obitelji, a zgrade u kojima su bile sjedišta tvrtki izgrađene su dijagonalno preko kanala. Već vidim, priča o njihovom rivalstvu zasjenila bi Ponos Ratkajevih -zapravo, Zadar baš i nema neke dobre plaže -prvi park u gradu osnovao je bavarski vojni administrator koji je bio zaluđen botanikom -u gradu je rođen Georg Von Trapp -Krist Novoselich je završio u Zadru jedan razred srednje škole Ima još zabavnih stvari, kao pričica o birtiji koja je 30+ godina bila u istim vlasništvu, akordi morskih orgulja, važnost skakonice na Kolovarima u životu muškarca, a ima čak i vic o Vlajima i košarci. Ako vas put nanese- Zadar revisited, Ante Perković. Oznake: vodič, zadar, ljeto, Putovanja |
- 15:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 22.08.2014.
Vikendica
|
Vozili su se na more, veseli, ususret suncu i soli. Delboya je, kao i svake godine u tim trenucima, držala ljetna groznica. Počeo je maštati na glas o nekretninama. -Kada bi imali kuću na moru, mogli bismo ići tamo bilo kad. U petak se spakiraš i hop- tamo si za 2-3 sata, a ne dosađuješ se u vražjem ljepljivom gradu cijeli vikend. Došli bi tvoji starci, pa moji, mogli bi nam pomoći s klincem, pa braća sa obiteljima, roštiljali bismo, došli bi nam prijatelji. Njegova supruga Raquel frknula je nosom i zdravorazumskom iglom probušila njegov ljetni balončić. - Ne bi se nikad odmorio. Svi bi te prijatelji pitali jel mogu doć, ti nikoga ne bi mogao odbiti i na kraju ne bi spavao isto kao što ne spavaš ni sad doma. -Nije istina! Ja da ne mogu odbiti ljude! Prepirka se nastavila još neko vrijeme, a zatim su, srećom, stigli na odredište i ubacili se u hotelsku sobu. Nakon godišnjeg su se jednog dana u kvartu na klupi našli Delboy, Raquel i Super G, osunčani, zasoljeni i sjetni. -Jesi li se odmorila?-pitao je Delboy. -Pa i nisam baš. Imala sam premalo vremena za odmor između gostiju- priznala je Super G svoju sramotnu tajnu. -Eto vidiš!-viknula je slavodobitno Raquel mužu. U razgovoru su to troje ljudi koji su ispucali svoj ljetni godišnji za 2014. godinu ustanovili jednu groznu stvar. Želje se razlikuju od stvarnosti. Iako imaš najbolju volju i želju, to nije dovoljno da bi sve na kraju proteklo lijepo i ugodno. Voliš svoje prijatelje, voliš biti s njima, budeš s njima, dobro ti je, znaš da bi trebali ići jer se moraš pripremiti za drugu turu prijatelja koje voliš, ali nekako ih ne možeš izbaciti. Pa se u raspored stavi još ovo i još ono, za zadnji dan, i nakon kupanja i pive na plaži nađeš se kako prvo u 10 navečer ribaš kupaonu i usisavaš, a još 12 sati nakon toga kako uzaludno čekaš na autobusnom kolodvoru jer je prometni kolaps zeznuo cijelu županiju, a još 5 dana nakon toga, kad si konačno sam i možeš samo ležati ko mrcina.....iznenada ti dođe rodbina. U tom sivilu nađu se i crne crte- ponekad se osjećaš kao da su te i iskoristili, ili da ti u setu gostiju koji ti se motaju po kući jedan gost paše manje jer s njim nisi baš kliknuo. U sebi također možda radiš na tome da zaboraviš traume od ranijih godina, kada su se prijateljski odnosi promijenili zbog toga što si nekome dao kuću za vikend, a oni su ti pojeli sve fino što si si ostavio, ili su očistili kuću bolje od tebe pa ti je bilo neugodno, ili su možda zaboravili prijaviti neku štetu pa si se iznenadio kad si se vratio. -Treba naći dobar omjer između toga da se ne osjećaš dužan zabavljati goste i toga da ne ispadneš neuljudan- zaključio je Delboy nakon što je shvatio svu krhkost odnosa koji se ljeti namaču, gube boju i pucaju na suncu i vjetru. -Možda bih umjesto vikendice mogao kupiti brod. - Kad kupiš brod, hoćeš li me pozvati na đir?-pitala sam ja. Oznake: Putovanja, ljeto, godišnji, Vikendica |
- 12:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 06.07.2014.
Ljetna depra
|
Lani je bilo to otprilike ovako: negdje sam čula, prepričano kao dobar vic, kako je jedan dečko iz kvarta tamo negdje oko 15.7. zavapio da je ljeto već gotovo i pao u ljetnu depresiju. Prijatelji su mu se rugali. Smijala sam se kao blesava i mislila: Dobro se zna kad je ljeto gotovo- oko 15. 8., kad vrijeme postane nestablino! On je glup, imamo još sate, dane i tjedne do tog groznog trena! I dok sam lani u ovo doba uživala u ljetu, danas sam već jedno 5 dana u depri. Bilo je vruće, pa kišno, pa vruće i nekoliko puta tako. Ljeto je službeno došlo. Išla sam na godišnji. A onda, kao da je bilo iduće jutro nakon kalendarskog ljeta, stvorio se 1. srpanj. SRPANJ. Evo, kolegica proslavi rođendan, pa ja, pa dvije frendice, pa baka i već je kolovoz. I iako je kolovoz i dalje ljeto, to je mjesec kad godišnji prestaju, kad se vraćamo kući i kad se puno ljudi priprema za ono najstrašnije u svakoj godini- početak škole. Vrijeme se kvari, temperatura pada, počinju kiše. Osim ako nekim čudom ne bude dugo toplo ljeto. Depra dolazi, jednostavno rečeno. I dok sam tako razmišljala, nad glavom mi se stvorio najsivlji, najkišniji, najteži oblak. Ljeto, što imamo od ljeta? Provodimo ga u uredima, umiremo od vrućine. Gubimo sate u prometu unutar grada. Vikendom se događa svašta, a mi premoreno sjedimo u kući i dišemo na škrge. Zapravo, tako nam prolazi cijela godina! Prekjučer je bio siječanj! Halo, siječanj!! A zima traje više od pola godine, duga je, crna, hladna, vlažna. Odvratna! Ja želim ljeto, lje-to. A ono će biti gotovo prekosutra, prije nego što trepnem! Ja to ne mogu izdržati!!! Pobjeći ću na neki tropski otok i nikad se neću vratiti!! Nakon nekoliko dana toga, ošamarila sam se mentalno i dodala si vrećicu da dišem u nju. Bila je to moja prva ljetna depra. Prvi put da se u mom omiljenom godišnjem dobu desilo nešto loše što je poteklo od mene i meni samojzafrknulo cijelu stvar. Pokušala sam se utješiti. Ali ta depra bila je početak dugog, glupog, napornog i teškog tjedna. U petak sam se našla kako u 5 popodne razvodnjujem rum sokom i žderem čokoladne praline. A zatim sam otišla na kupanje. Stvar se ponešto popravila. Imam vremena još za svašta, tješim se. Za more, sladolede, lijena popodneva uz Kindle, za crtanje, za veliki hrvatski ljetni roman, za tumaranje asfaltom, za kave i rođendane. Bit će sve u redu,stvarno. Potencijal je velik! Gle, tek je sedmi! |
- 21:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 12.06.2014.
Cipele
|
Možeš ti to. Mo-žeš! Samo polako. Znam da ti je tlaka kupovati cipele, ali ove godine biti će sve drugačije. Ove godine ćeš ih naći. Savršene cipele. S minimumom muke. I neće te žuljati, kao sve ljetne cipele dosad. I kupit ćeš neke poštene. Dapače, razbacivat ćeš se. Za 400+ kuna, recimo. Znači, samo lijepo i strpljivo. Crne balerinke, dolazim! Rieker Bwaha, zovu se Sir Oliver! Presmiješno. Halo, Bing? I baš su zgodne. Fensi, crne, neobične. Na sniženju ak platiš kešom. Al možda bih trebala pogledati još malo okolo, čisto da vidim jel ima što bolje. Mass Ove su zgodne. Crne su. I balerinke. Samo ovaj sav je malo cudan. Kao da mi mogle nazuljati. mozda ove Tamarisove. Skuplje su...i kožne...ali džon je bolji na ovima prvima. Hmmm. Deichmann Iju, što su zgodne. Ali bijele su. Ne dolazi u obzir. Želim crne. Cr-ne. Veći Rieker Isumiki, pa nema više ničeg. A ono što je ostalo košta 600 kuna i više! Ne dam tolko para!! Ne dam, čuješ me??? Iako su tako divne i ugodne i mekane i... ne dam!! Nama Savršene Riekreove cipele za ljeto! To tražim! Boja je dobra, cijena je dobra! Ali,ali,ali....ostao je samo broj 36! Kmeeeeee! Svijet obuće Ove sive su ok. I sive su. Al ove bijele su mekaneeee....možda bih ih mogla obojati? Možda da pogledam još negdje, za svaki slučaj. Mass Muka mi je više od svega. Ubila sam se hodajući u ovima starima. Vratit ću se jednostavno po one prve i gotovo! Što im je falilo? Ništa! Ček malo....vidi ti kak je ta peta niska. Hlače mi se skoro vuku po podu! Nemre to tak! Odustani, odustani!! Candy je na kraju kupila bijele polu-sandale u Deichmannu jer su bile ugodne. Nažuljale su je. Oznake: cipele, ljeto, Kupovina |
- 13:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 26.05.2014.
Pred-ljeto
|
Pred-ljeto je kad -moras na tavan kako bi prekapao po kutijama ljetne robe i oprao 5 masina iste -kad moras vecinu proljetno-jesenske robe nekamo zgurat na spomenuti tavan -ne znas sto bi obukao jer je ujutro hladno, sredinom dana vani taman, a u uredu sparno -kad samo odjednom predjes u kratke rukave - je prevruce da bi hodao kuci -se u autobusu zrak nalazi samo u njegovim gumama -moras izaci iz busa na pol puta, da se ne onesvijestis -hodas po kuci u gacama -pocnes jesti samo salate jer je kuhanje pretopla aktivnost -mastas o sadnjenju prkosa -kad proucavas kalendar u potrazi za spojenim vikendima -razmisljas o tome koje knjige ces nositi sa sobom na plazu...za 3mjeseca Oznake: ljeto, Proljece, vrucina, grad |
- 19:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 21.08.2013.
Godišnji u brojkama
|
Dana kupanja - 14 Genijalnih koncerata - 1 Veseljenja koncertima -2 Seoskih fešti -2 Knjiga čitanih - 3 Knjiga pročitanih -1 Oblika knjiga -2 Sladoleda -5 Koktela -1 Radlera - mnogo Izuma - 2 Umakalica- ova gigantska verzija hvataljke (the claaaaw!) kojom se nikada ne uhvati igračka u onim staklenim vitrinama služi kako bi se izbjeglo oštro i vruće kamenje na plaži, nečistoća svih vrsta te težak ulazak u more. Umakalica vas jednostavno i lako uzima na obali, te spušta u more! Mogućnost korištenja i u obratnom smjeru! Kugla- malu djecu jednostavno zatvorite u ovu poveću plastičnu kuglu i pustite da poput hrčaka posve sigurno trčkaraju uokolo i troše svoju ogromnu energiju Sati provedenih na putu gore-dolje - 8 Zaštitni faktor- 30 (korišten jednom) Oznake: ljeto, godišnji, plaža |
- 09:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.08.2013.
(bez rijeci)
 Oznake: Ljetovanje.., plaza, godisnji, ljeto, knjiga |
- 20:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 29.07.2013.
Godišnji
|
Jednog dana ovog mjeseca shvatila sam da me ljeto ne veseli kao inače. Dok su ljudi oko mene na kalendaru križali dane do godišnjeg, kukali kako ne mogu naći dobre kupaće u dućanima i razmišljali kako da spakiraju pola kuće u auto, meni je baš sve bilo ravno. Okupala sam se dvaput na rijeci i to je bilo lijepo, ali se moglo i ne ponovit. Jednostavno mi nije bilo toliko stalo. Kako su tjedni prolazili, a prošli su brzo, imala sam osjećaj kao da mogu cijelo ljeto provesti u gradu radeći i da mi ništa neće nedostajati. Ni šljunak, ni krema za sunčanje, ni sladoled na rivi, ni more. Meni zimogroznoj, koja volim ljeto, laganu odjeću, sladolede, peraje, koja ne mogu živjeti bez cipela za more Kao u onoj epizodi Buffy koja počinje u Jonathanovom idealnom svijetu (Superstar), tek nakon nekog vremena shvatila sam da nešto baš i nije u redu. Shvatila sam da mi nešto nedostaje, ali nisam znala kako je došlo do toga. Možda zato što je zima trajala predugo, pomislila sam. Ili sam možda u nekom čudnom stadiju života, pa me ni ljeto ne veseli, kao što mi ni Advent/Božić više nije tako zabavan. Možda je stvar u tome što je prošlo ljeto bilo pravi rollercoaster, pa još imam traume. Unatoč rođendanu, novim bijelim bermudama i sličnim stvarima, i dalje sam ignorirala ljeto. A onda, tjedan dana prije godišnjeg, postala sam svjesna te apstraktne stvari koja mi se približavala. Pristojno sam joj kimnula glavom na tren i zatim ju ignorirala i dalje. Svaki drugi dan prala se mašina veša koji se zatim sušio svjetlosnom brzinom, radio se podugačak popis svega što treba teleportirati u vikendicu (mikser, vaga, ručnici..) Dok sam pakirala najšareniju moguću odjeću za svoja dva tjedna odmora i slala ih na more bez sebe pokvarila se suđerica, oštetilo unutarnje stubište, zdravstveni prosjek obitelj je opet u skliznuo u crveno, temperatura se popela na 40 i shvatila sam da ne će mi trebati još mnoge minut dok ne prokužim svoj novi rođendanski poklon i počnem se zezati s njim uokolo. A onda sam se danas probudila i shvatila kako je ponedjeljak i kako ću za oko 100 sati biti u posve drugom svijetu. I to me malkoc veseli. Oznake: ljeto, godišnji odmor, buffy |
- 13:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 25.06.2013.
U isto vrijeme
|
Vikend kao stvoren za spajajnje s iducim tjednom, a sve zbog blagdana. Vikend-groznica trese sve medije, kolone su na cestama, svi koji su mogli vec su krenuli na more uz skripu guma. A mi smo i dalje u neopisivo vrucem gradu, rastapamo se, hodamo uokolo u gacama, patimo zbog (ne)imanja klime. I jos moramo farbati. U subotu odlucimo da je toliko vruce da umjesto farbanja idemo na plazu, onu rijecnu. Krenemo u podne, zaobilaznim putevima, polako. Kad dodjemo na plazu olaksanje je toliko da plivanje i voda postaju nebitne aktivnosti. Samo da je lezati u hladu, satima, sasvim lijeno...bez dosadnih mrava. Smocimo se, plivamo u mjestu (protiv struje), sjedimo na slapu, citamo novine, jedemo sendvice, rucamo u restoranu.. U nedjelju ponovimo sve, samo na drugom mjestu i s tom razlikom sto u nekom trenu padne pljusak koji rashladi stvar. U jednom trenu mutno postanem svjesna da moji kolege upravo u ovom trenu negdje bulje u kompjutere umornih ociju i saka, crtaju, crtaju, crtaju, i psuju investitore, dok im se rok blizi sigurno i neumitno poput Godzille Tokiju. Pomislim kako mi je drago sto nisam oni i kako im moram kupiti nesto slatko u ponedjeljak. U istom trenu, negdje u svojoj sobi moja prijateljica Twiggy tuguje kao nikad. Nakon gotovo 10 godina, sama je. Kraj je njene prve i jedine veze. Svit se konca. Ali zapravo ne, jer je grad u kojem zivi mali, jer ce jos 200 do 300 puta morati objasniti da vise nema zarucnika, jos duplo toliko puta vidjet ce njegove prijatelje, vjerojatno i njega, i pokusati se praviti kul. Znam da joj je grozno, potpuno sam toga svjesna. I stvarno joj zelim nekako pomoci. Ali ne dozivljavam potpuno ni tudji Autocad ni tudje ljubavne boli, jer su prvi dani ljeta, prvo kupanje u ovoj godini i isprobavam nove badice i kombinezon za plazu. Ljeto je! |
- 19:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 20.06.2013.
The heat
|
U ponedjeljak se pomirim sa sudbinom, prestanem pretvarati i jednostavno spremim hlače i majicu natrag u ormar. Nema smisla biti tako jako obučen u kući. Postane izvjesno da ne idemo na more za produženi vikend. Ne samo to, vjerojatno ćemo izvoditi radove u stanu. U utorak odustanem i od potkošulje. U uredu upalimo klimu i provedem cijeli dan idući iz toplog u hladno. Bojkotiram kuhanje ručka i odlučim da ću neko vrijeme samo otvarati konzerve i sjeckati. Povremeno u stanu vidim komarce i bježim od njih. Do srijede tuširanje dvaput dnevno postaje rutina. Kad odnesem na tavan prijelaznu robu shvatim da je tavan zapravo više poput saune. I da se treba dignuti u 5 ujutro kako bi se napravilo reda na njemu. Neispavana sam. U četvrtak odlučim obući haljinu, što zahtijeva neviđene pripreme. Psihički se pripremam za radove u stanu, pomalo nesretna. Tješi me ideja jaccuzija na Mrežnici. Boli me grlo od sladoleda i hladnih pića. Oznake: toplinski val, ljeto |
- 09:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
