/
četvrtak, 08.10.2020.
More, more
četvrtak, 08.10.2020.
More, more
|
Twiggy je nedavno imala posve čudan vikend. Uhvatila ju je strašna nostalgija za obitelji i gradom u kojem je živjela 30 godina. Prvi put u 5 godina otkako je iz njega odselila, duša joj je patila za morem, kako je rekla. Okrivila sam jesen. Godinama sam tvrdila da mogu bez mora ako nema sunca. More zimi, pih. Kao da je nevidljivo ili nebitno dok te sunce ne grije. Nema koristi ako nisi u njemu. Naravno, s godinama sam omekšala i sada priznajem da ne samo da more postoji kad nema sunca, nego je i dobro da je tako. (Iako su većinom moji Božići kod kuće bili sunčani.) More opušta i tješi, osim što liječi. Opuštanje je super, ali liječenje je važnije i zato sam godinama inzistirala da Mater mora ići na plažu. Ne voli hodati, ne vježba, izmišlja razne razloge zašto ne treba ići na masažu, kiropraktičara tamo nema- more je jedino što joj je preostalo. Kvocala sam i kvocala i ove godine je konačno upalilo. Okupala se ne samo više puta nego ja ove godine, nego valjda više puta nego što se sveukupno okupala u zadnjih 6 godina. Možda i 10. Sve što je trebalo je da ju netko stalno vozi i onda nije bilo nikakvog problema. Onda sam iznenada shvatila da sam zapravo užasna netolerantna žena. Ovog tjedna dvije male stvari su me pokosile u kratko vrijeme. Prvo sam čitala memoar u kojem je žena opisala kako je njena obitelj imala vikendicu na otoku, a njen otac nije nikad ušao u more. Podsjetilo me to na poznanicu iz Amerike koja, rečeno nam je prije ljetovanja, obožava biti uz vodu, more, rijeka, bilo što. Točnije bi bilo reći, obožava čitati uz vodu. U more nije ušla iznad gležnja, nikad u svom pedesetineštogodišnjem životu. Tlak mi je skočio na 200. Čak je i moja baka neplivačica ulazila u vodu iznad pasa. Ne znam zašto me to užasava i frustrira još dan danas, ali ne mogu si pomoći. Nekoliko dana nakon te loše uspomene, točnije danas, slušala sam podcast u kojem je žena opisivala kako je putovala na skupe destinacije ovog ljeta u Italiji, Francuskoj i Grčkoj. Kaže, jedna plaža u Grčkoj joj je bila divna i fali joj. Inače se ne voli kupati u moru, preferira bazene, ali ovo je bilo predivno i čisto, kao da si na Maldivima. Bazeni? Ewww. Ajde rijeke, kužim da ih ljudi ne vole jer em moraš znati plivati, em ima bilja i zmija i riba i svačega, drugačije je, ali tko bi preferirao bazen pored mora?? Stavit ću to na popis anksioznosti koje ne razumijem, kao što su recimo one mlade žene koje ništa ne jedu kao djeca, i nastave u istom tonu kad odrastu. Kako ne vidiš kako je to lijepo/mirisno/opuštajuće/ugodno/korisno/što god? Što nije u redu s tobom?? Da, ja sam jedna netolerantna food nazi/ sea nazi. A koliko sam zapravo dijete mora i mediterana, otkrit ćemo ove zime. Živim na mjestu koje ne bi trebalo biti sunčano, ali na utoku dviju rijeka u more. I još bolje, vidim ga kroz prozor. |
- 17:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 06.04.2017.
Sidro
|
Volim citati one novine u kojima su iz svih uglova fotkani lijepo uredjeni interijeri. Da, mozak na pasu. Cesto su takve kuce vikendice, a u nezanemarivom postotku slucajeva, vikendice su uredjene u "mornarskom stilu", znate ono, plavo-bijelo-crveno-zute kombinacije s nacrtanim jedrenjacima, kormilima, cvorovima i ostalim cudesima. Mornarski stil u vikendicama smatram najvecom (dekoraterskom) lazi ikad neizrecenom. Podsmjehujem mu se, kolutam ocima, ponekad me i lagano nervira. Ako si na moru, ne trebas prugaste plave jastuke, stare uljane lampe i mreze kako bi bolje osjetio da si na moru, a ako ti je vikendica na suhom, zalim slucaj stari- pomoci nema. Ne samo da je lazan, on je nekako i kicast. Svede podneblje i zivot na njemu na crteze galebova i morskih zvjezdaca i zatim to otisne u milijun primjeraka i prodaje na akciji. That said, moram priznati da u tom kiceraju najvise volim sidra. Sidra su mi simpaticna, osvjezavajuca, ponekad i urnebesna. Volim ih na majicama, tenisicama i bodijima za bebe, sve je bolje uz sidro, cak i grob na seoskom groblju na kojem sidro lezi kao ukras. Dvostruka mjerila? Neukus? Potpuno odsustvo pameti? Lako moguce. Ali sidra. Oznake: more, Proljece, mornarski stil, nautical |
- 19:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 01.09.2016.
Chasing the sun
|
Dodjite svi, pisalo je u promo materijalima, na hipijevski vikend na moru. Radit cemo hipijevske aktivnosti, slusati predavanja, gledati filmove, pricati o tome kako zivimo i ,naravno, partijati. Bilo je tu mozda i nesto aktivisticki dodano, ali zapravo nisam obracala paznju na to jer mi je mozak odletio u nebesa privezan sarenim balonima cim sam procitala rijeci "na moru". Uzela sam slobodan dan, spakirala torbetinu i pojurila za suncem. I doista, bilo je zabavno. Te hipijevsko-aktivisticke stvari znaju mi biti tuzne i nelagodne, ali ovo je bilo drugacije. Polupoznati ljudi i posve novi ljudi iz stranih zemalja lijepo su se druzili na rivi i plazi. Zahvaljivali smo bogu, organizatorima i sponzorima sto su nas smjestili i nahranili. Osjecali smo se kao i svi drugi turisti, i nitko nas nije spotao jer smo hipici. Ovo je jako zabavno, pomislili smo, da bar traje dulje. Poceli smo davati organizatorima prijedloge za iducu godinu. Shvativsi da mi je to zadnji ljetni vikend na moru u ovoj godini, odlucila sam ga provesti u stilu. I to stilu studenta gladnog putovanja i zabave. S busa sam isla direkt na plazu, pa tek onda u apartman. Nosila sam ljetne haljine iako su me uvjeravali da je nocu hladno. Partijala sam. Preskocila sam veceru da se uredim za beach party. Platila sam pivo (!) 30kn. Plesala sam trijezna. Plesala sam s najludjim plesacem na partyu. Plesala sam na staru domacu i stranu kuruzu, ali i na novu kuruzu, Rihannu, Justina Timberlakea i Calvina Harrisa. Gledala sam kako se oko mene ljudi zvale s ljudima s kojima nisu dosli i s kojima nece ici kuci. Legla sam u 4ipo. Digla sam se prije 7 i sjela na najraniji bus za doma. I da, oporavljala sam se cijeli tjedan, ali ucinila sam to sve. Imala sam tinejdzersko-studentsko-hipijevski vikend na moru. Oznake: putovanje, more, vikend, plaza |
- 16:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 06.07.2016.
Na plazi
|
Vikendice,male i bijele, sakrivene drvecem,stoje i tiho cekaju. Svake godine u ljeto u te kucice ulaze ljudi, zamor, mirisi hrane i cigareta, pijesak s plaze, musice i mravi. Svaka vikendica, pa tako i nasa, moze ispricati mnoge price, o vremenima,o ljudima, o obiteljima, o ekonomiji, trendovima,ali meni najzanimljivije price su one o prijateljstvu. Tesko je izbrojiti koliko je sve ljudi bilo ovdje ljeti. Neki prijatelji vise ne dolaze, neki jos nisu dosli, a neki se vise nikad nece vratiti Prolaze vikendi, godisnji, ljeta, godine, druzenja, putevi se sastaju pa rastaju. Sada smo tu, i ne osvrcemo se, uzivamo u trenutku. Sunce, vrucina koja dolazi sa svih strana, neobicno mnogo komaraca, hladjenje u moru, orosene limenke pica, fina hrana, smijeh, zrikavci, zvijezde, povjetarac, ugodne noci. U ovom kratkom vikendu spoznajem dvije stvari o svojim prijateljima. Kao da uocavam stvari koje prije nisam na njihovim slikama, vrlo bitne detalje. Spacey zeli biti svugdje,probati sve, dozivjeti sve, poboljsati sebe na sto nacina. Spavanje i jelo nisu potrebni, dok se ne iscrpi do krajnjih granica,dobije pet bolestina, tri ozljede i zavrsi na kisiku. Zivi kao da ce uvenuti ako sjedi kod kuce, zivi kao da nema sutra, zivi kao da se iskupljuje ili kaznjava za samo njoj poznata djela. Prakticna je ona cura, ne vjeruje u stvari koje ne moze vidjeti, kao sto su kiropraktika i jet lag, a vozni red postuje samo okvirno, jer zna da ce ju se sacekati. Doduse, nije toliko prakticna da bude dosljedna u interesima, navikama i stvarima za koje zna da ih (ne) treba raditi. Zapravo, sve kod nje ide na tezi nacin, kasnije, skuplje, napornije, brze, melodramaticnije nego sto bi trebalo biti, jer unatoc dobrim namjerama, sama sebi radi kaos. Ima romanse i ljepote u tom njenom putu kroz zivot, penjanju preko zidova i udaranju glave u iste. Ali mozda, samo mozda, ima i neceg neskoncentriranog, nemarnog, sebicnog, zeli sve odjednom, sada i ovdje. Gotovo kao.... dijete. M.Z. je miran i tih decko, drustveno nespretan, ali dobar, Zene ga jako vole, vjerojatno zbog te njegove djecacke strane. Ali djeca nisu samo blaga, nasmijana i nevina, djeca su mali ljudi. Oni izvoljevaju, manipuliraju, lazu. A M.Z. nikada nije vise bio malo dijete nego u trenutku kada je posizio na svoju curu jer mu je srusila koncept. A posizio je tako sto se kao vozac pokupio i ostavio svoje prijatelje da se kuci vracaju pjehe. Nije to bio dalek put, a neki su i onako planirali ici pjeske, ali takvo ponasanje me vraski sokiralo. Nisam ga nikad vidjela takvog. Smotana kakva jesam, nisam shvatila da postoji ikakva drama medju partnerima, pa sam ga svojim forama jos vise izivcirala, prekipjelo mu je i zbrisao je. Kad sam skuzila problem, zasramila sam se ...sve dok nisam shvatila da se ne skriva u birtiji nego je nestao. Onda mi je sinulo da je blesav. A i mi, cetiri zene zaostale u njegovoj prasini, takodjer smo blesave jer titramo oko njega, malog blesana. Kad se vratio nakon dva sata odahnula sam i odmah ga pozelljela ispljuskati. Kao prvo, zivot ne ide uvijek kako ti oces! Kao drugo, to je sicusna stvar oko koje se pjenis! Kao trece, tako se ne ponasa prema ikome! Htjela sam mu ocitati bukvicu, ali nisam, jer bi vjerojatno pobjegao natrag kuci istog trena i otkazao pozivnicu za vjencanje, a mozda i samo vjencanje. Jos danima sam zgrozena. Pitam curu kako podnosi te ispade. Kaze, nije lako, ali ima kvaliteta zbog kojih se isplati trpiti te zute minute. I to je to. Veliko otkrivenje. Za sebe znam da nisam pretjerano zrela, ali mozda nisu ni oni, moji dragi prijatelji. Mozda smo svi sebicni, neodrasli, razmazeni klipani i zato se tako dobro slazemo. Sve radimo kako nama pase, a kad nam ne pase ili to ignoriramo ili pocnemo gluparati. Izgleda kao da kulerski lezimo na plazi, ali ako bolje pogledate nase sjene,vidjet cete kako se igraju s kanticom i lopaticom. Oznake: prijatelji, karakter, Vikendica, druzenje, more |
- 17:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.07.2016.
Fotogenicna
|
Ovaj tjedan bila sam na moru, a svako ljetovanje/godisnji/putovanje sa sobom donosi puno fotografija. Ja sam ona koja fotka i sjajna druzenja i sve nebitne trenutke, arhivira za vjecnost bas sve sto se desi. Mene zafrkavaju sto snimam, a onda me poslije traze da im posaljem slike, jer nitko drugi nista nije slikao. Tako i na moru stalno skljocam uokolo, vadim mobitel, snimam na slijepo dok sunce jako sja,nema veze sto ne vidim sto radim, vec ce jedna uspjeti. A kad uspije, bit ce mrak, vjerujte mi. I mozda ode na Instagram. Sad imam mobitel sa posebnom tipkom za selfije i pristojnom prednjom kamerom, kako bi iskustvo neprestanog fotkanja bilo jos kvalitetnije. Ovo ljetovanje donijelo je i posjet filmski lijepoj plazi. Nas cetvero, cetiri mobitela i dvije kamere. Naravno, jedino sam ja svoju kameru zaista koristila, okidajuci na najvecoj rezoluciji ogranicen broj fotki (jer sam zaboravila bekapati karticu) i tjeseci se kako je 31 slika sasvim ok, jer nekoc smo imali filmove s 24 snimke i nekako smo prezivjeli i da samo treba pametno birati. Imali smo i set Odavde-do-vjecnosti fotki, koji sam ja inicirala, valjanje po svjetlucajucem plicaku sa savrsenim kamencicima i beskrajnim plavim nebom u pozadini, poziranje nas triju prijateljica iz skole, ravno 15 godina nakon mature. I ne muci me to sto smo svi polugoli ili sto je kamera blizu i sto je megapiksela puno. Muci me druga stvar dok pregledavam te fotke i odvajam ih za slanje. Ja sam, jednostavno i neupitno- nefotogenicna. Znam to odavno. Jos od razrednih slika. Ako se previse nasmijem, vidi mi se samo zubno meso, a oci utonu i postanu samo prorezi uokvireni boricama. Dobar snop svjetla otkrit ce i nekakvu bedastu zilu blesacu na celu. Jedno uho mi je klempavije od drugog. Imam bradu s rupicom, kao superjunak, sto je mozda zgodno za likove u stripovima, ali ja sam ipak prosjecna zena iz stvarnog zivota. Iz poluprofila izgledam zlocesto, kao klasicna negativka iz sapunica, nesto u mojim obrvama jednostavno govori da nesto smjeram. I zato kad zamolim nekoga da okine par slika i onda mi oni vrate kameru da vidim je li ok, ja samo mahnem rukom. Najbolje da cu reci da nije dobro i traziti ponovni pokusaj. To je jednostavno 1.nepristojno, a najvaznije 2. nepotrebno jer spasa jednostavno nema. Sve oko mene na fotki je sigurno dobro, ali ja sam ispala vec nekako, i to sigurno ne onako kako zelim. Znam, stvarno znam, trebala bih se smijesiti samo kao Mona Lisa kako bi stvar funkcionirala, samo malko u kutevima, ponekad to i pokusavam, ali ne mogu. Sunce pici, more hladi, dosli su mi prijatelji, subota je beskrajna i smijem se od srca i ne zelim to skrivati. Ali brate, izgledam stvarno bezveze pri tome. Oznake: fotografije, Putovanja, ljeto, instagram, fotogenicnost, plaza, more |
- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 29.06.2015.
First world problems
|
U lipnju sam bila tri puta na moru. Tko ce prezivjeti cijeli srpanj u gradu i neimanje slobodnih dana??? Oznake: ljeto, godisnji, more, grad |
- 17:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 22.06.2015.
Dugi vikend kod kuce
|
Sastojci: 50% Razgovor o ostavini, projekcije buducnosti, frustracija zbog dugog trajanja sudskog spora, pomisli kako ce nas svi opeljesiti na kraju ostavine, razgovori o popravcima i ostalim stvarim za koje nema novaca, komentari o politici i korupciji, opcenita zabrinutost zbog buducnosti 20% Usputno cakulanje o svemu i svacemu, pogotovo uporno kad je vrlo ocito da ne slusam 10% Price o zdravoj hrani i zdravom bilju 5% Gorljiva zelja za raznoraznim vrstama pomaganja oko hrane, odjece i sminke (meni totalno unervozujuca) 3% Pitanja kojima me se navodi da sudjelujem u odlukama vezanim za bezvezne nepotrebne sitnice 3% Komentari o mom tenu i sredstvima za poboljsanje istog 3% Komentari o mojoj kosi i savjeti za njeno poboljsanje 2% Razna pretjerivanja 2% Tracevi o poznanicima i komentiranje odjece i izgleda drugih ljudi 2% Ostalo Oznake: Kod kuce, more, dugi vikend, mama, obitelj |
- 13:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 28.12.2014.
Ono kad...
|
Znaš da si doma za praznike kad... - je bus kojim se voziš pun studenata -dok šećeš rivom oko sebe čuješ samo škljocanje fotoaparata -čekaš red za slikanje potpuno random mula -te silno iznenadi pojam "dvokratno radno vrijeme" -kad se ne možeš sjetiti imena ulica -kad ti suhe alge mirišu super |
- 14:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
