|
|
Nakon 26 godina zivota pod istim krovom s mamom i nakon 10 godina bez nje, ispala sam iz stosa. Kao da sam opet u pubertetu, samo nekom odraslom, koji traje dulje i ima razne faze, vise se ne snalazim u nicem,ne samo u kuci, nego ni u zivotu s njom. Da ste me prije nekoliko godina pitali kakava je moja mama, rekla bih premorena, izludjena, dosadna. Izmucena zivotom, sada kao malo dijete treba paznju koju joj vise ne mogu dati. Stalno me zivka s bedastim razlozima za cakulu, opsesira nad glupostima koje to ne zasluzuju, duri se kao malo dijete kad joj nesto ne pase, izvoljeva. Ne znam vise sto da radim oko nje, ni kako. A onda je nastao rez i svasta se promijenilo, pa je sada i ona drugacija. Ima vise novaca jer radi, trosi te novce na ono sto joj se svidja, pa vise ja ne moram traziti te stvari, radi puno pa je umorna,stoga me i manje zivka, naucila je sjediti u tisini, ima manje vremena za sebe pa ne moze cisiti po kuci kao nekad i opsesirati, a u to malo vremena sada redovito izlazi s prijateljicama. Gledam to i ne vjerujem, pljescem joj u sebi i tapsam poledjima. Drago mi je sto je konacno krenula naprijed, ali znam da ce joj, jednom kada se i ta faza promijeni, trebati ono sto joj treba vec godinama- jedan dobar psihoanaliticar kojem ce moci ispricati sve i tako otpustiti ventil. Ima ona jos dosta prtljage koje se mora rijesiti. Nedavno me dvoje stranaca podsjetilo da mi je mama bolja nego sto mislim, jednom rjecju koje su oboje koristili, super. Podsjetili su me na kvalitete koje je oduvijek posjedovala,ali sam ih nekako zaboravila s vremenom, jer sam bila zauzeta gundjanjem. Da je neovisna, jaka, dobra, prezivjela svasta stoicki, kreativna, fura svoj groove. Kimam glavom,primljeno na znanje. Hvala na prijateljskom podsjetniku. Oznake: roditelji, majka, karakter, odnos, zivot, mama |
Vikendice,male i bijele, sakrivene drvecem,stoje i tiho cekaju. Svake godine u ljeto u te kucice ulaze ljudi, zamor, mirisi hrane i cigareta, pijesak s plaze, musice i mravi. Svaka vikendica, pa tako i nasa, moze ispricati mnoge price, o vremenima,o ljudima, o obiteljima, o ekonomiji, trendovima,ali meni najzanimljivije price su one o prijateljstvu. Tesko je izbrojiti koliko je sve ljudi bilo ovdje ljeti. Neki prijatelji vise ne dolaze, neki jos nisu dosli, a neki se vise nikad nece vratiti Prolaze vikendi, godisnji, ljeta, godine, druzenja, putevi se sastaju pa rastaju. Sada smo tu, i ne osvrcemo se, uzivamo u trenutku. Sunce, vrucina koja dolazi sa svih strana, neobicno mnogo komaraca, hladjenje u moru, orosene limenke pica, fina hrana, smijeh, zrikavci, zvijezde, povjetarac, ugodne noci. U ovom kratkom vikendu spoznajem dvije stvari o svojim prijateljima. Kao da uocavam stvari koje prije nisam na njihovim slikama, vrlo bitne detalje. Spacey zeli biti svugdje,probati sve, dozivjeti sve, poboljsati sebe na sto nacina. Spavanje i jelo nisu potrebni, dok se ne iscrpi do krajnjih granica,dobije pet bolestina, tri ozljede i zavrsi na kisiku. Zivi kao da ce uvenuti ako sjedi kod kuce, zivi kao da nema sutra, zivi kao da se iskupljuje ili kaznjava za samo njoj poznata djela. Prakticna je ona cura, ne vjeruje u stvari koje ne moze vidjeti, kao sto su kiropraktika i jet lag, a vozni red postuje samo okvirno, jer zna da ce ju se sacekati. Doduse, nije toliko prakticna da bude dosljedna u interesima, navikama i stvarima za koje zna da ih (ne) treba raditi. Zapravo, sve kod nje ide na tezi nacin, kasnije, skuplje, napornije, brze, melodramaticnije nego sto bi trebalo biti, jer unatoc dobrim namjerama, sama sebi radi kaos. Ima romanse i ljepote u tom njenom putu kroz zivot, penjanju preko zidova i udaranju glave u iste. Ali mozda, samo mozda, ima i neceg neskoncentriranog, nemarnog, sebicnog, zeli sve odjednom, sada i ovdje. Gotovo kao.... dijete. M.Z. je miran i tih decko, drustveno nespretan, ali dobar, Zene ga jako vole, vjerojatno zbog te njegove djecacke strane. Ali djeca nisu samo blaga, nasmijana i nevina, djeca su mali ljudi. Oni izvoljevaju, manipuliraju, lazu. A M.Z. nikada nije vise bio malo dijete nego u trenutku kada je posizio na svoju curu jer mu je srusila koncept. A posizio je tako sto se kao vozac pokupio i ostavio svoje prijatelje da se kuci vracaju pjehe. Nije to bio dalek put, a neki su i onako planirali ici pjeske, ali takvo ponasanje me vraski sokiralo. Nisam ga nikad vidjela takvog. Smotana kakva jesam, nisam shvatila da postoji ikakva drama medju partnerima, pa sam ga svojim forama jos vise izivcirala, prekipjelo mu je i zbrisao je. Kad sam skuzila problem, zasramila sam se ...sve dok nisam shvatila da se ne skriva u birtiji nego je nestao. Onda mi je sinulo da je blesav. A i mi, cetiri zene zaostale u njegovoj prasini, takodjer smo blesave jer titramo oko njega, malog blesana. Kad se vratio nakon dva sata odahnula sam i odmah ga pozelljela ispljuskati. Kao prvo, zivot ne ide uvijek kako ti oces! Kao drugo, to je sicusna stvar oko koje se pjenis! Kao trece, tako se ne ponasa prema ikome! Htjela sam mu ocitati bukvicu, ali nisam, jer bi vjerojatno pobjegao natrag kuci istog trena i otkazao pozivnicu za vjencanje, a mozda i samo vjencanje. Jos danima sam zgrozena. Pitam curu kako podnosi te ispade. Kaze, nije lako, ali ima kvaliteta zbog kojih se isplati trpiti te zute minute. I to je to. Veliko otkrivenje. Za sebe znam da nisam pretjerano zrela, ali mozda nisu ni oni, moji dragi prijatelji. Mozda smo svi sebicni, neodrasli, razmazeni klipani i zato se tako dobro slazemo. Sve radimo kako nama pase, a kad nam ne pase ili to ignoriramo ili pocnemo gluparati. Izgleda kao da kulerski lezimo na plazi, ali ako bolje pogledate nase sjene,vidjet cete kako se igraju s kanticom i lopaticom. Oznake: prijatelji, karakter, Vikendica, druzenje, more |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |