/
srijeda, 06.07.2016.
Na plazi
srijeda, 06.07.2016.
Na plazi
|
Vikendice,male i bijele, sakrivene drvecem,stoje i tiho cekaju. Svake godine u ljeto u te kucice ulaze ljudi, zamor, mirisi hrane i cigareta, pijesak s plaze, musice i mravi. Svaka vikendica, pa tako i nasa, moze ispricati mnoge price, o vremenima,o ljudima, o obiteljima, o ekonomiji, trendovima,ali meni najzanimljivije price su one o prijateljstvu. Tesko je izbrojiti koliko je sve ljudi bilo ovdje ljeti. Neki prijatelji vise ne dolaze, neki jos nisu dosli, a neki se vise nikad nece vratiti Prolaze vikendi, godisnji, ljeta, godine, druzenja, putevi se sastaju pa rastaju. Sada smo tu, i ne osvrcemo se, uzivamo u trenutku. Sunce, vrucina koja dolazi sa svih strana, neobicno mnogo komaraca, hladjenje u moru, orosene limenke pica, fina hrana, smijeh, zrikavci, zvijezde, povjetarac, ugodne noci. U ovom kratkom vikendu spoznajem dvije stvari o svojim prijateljima. Kao da uocavam stvari koje prije nisam na njihovim slikama, vrlo bitne detalje. Spacey zeli biti svugdje,probati sve, dozivjeti sve, poboljsati sebe na sto nacina. Spavanje i jelo nisu potrebni, dok se ne iscrpi do krajnjih granica,dobije pet bolestina, tri ozljede i zavrsi na kisiku. Zivi kao da ce uvenuti ako sjedi kod kuce, zivi kao da nema sutra, zivi kao da se iskupljuje ili kaznjava za samo njoj poznata djela. Prakticna je ona cura, ne vjeruje u stvari koje ne moze vidjeti, kao sto su kiropraktika i jet lag, a vozni red postuje samo okvirno, jer zna da ce ju se sacekati. Doduse, nije toliko prakticna da bude dosljedna u interesima, navikama i stvarima za koje zna da ih (ne) treba raditi. Zapravo, sve kod nje ide na tezi nacin, kasnije, skuplje, napornije, brze, melodramaticnije nego sto bi trebalo biti, jer unatoc dobrim namjerama, sama sebi radi kaos. Ima romanse i ljepote u tom njenom putu kroz zivot, penjanju preko zidova i udaranju glave u iste. Ali mozda, samo mozda, ima i neceg neskoncentriranog, nemarnog, sebicnog, zeli sve odjednom, sada i ovdje. Gotovo kao.... dijete. M.Z. je miran i tih decko, drustveno nespretan, ali dobar, Zene ga jako vole, vjerojatno zbog te njegove djecacke strane. Ali djeca nisu samo blaga, nasmijana i nevina, djeca su mali ljudi. Oni izvoljevaju, manipuliraju, lazu. A M.Z. nikada nije vise bio malo dijete nego u trenutku kada je posizio na svoju curu jer mu je srusila koncept. A posizio je tako sto se kao vozac pokupio i ostavio svoje prijatelje da se kuci vracaju pjehe. Nije to bio dalek put, a neki su i onako planirali ici pjeske, ali takvo ponasanje me vraski sokiralo. Nisam ga nikad vidjela takvog. Smotana kakva jesam, nisam shvatila da postoji ikakva drama medju partnerima, pa sam ga svojim forama jos vise izivcirala, prekipjelo mu je i zbrisao je. Kad sam skuzila problem, zasramila sam se ...sve dok nisam shvatila da se ne skriva u birtiji nego je nestao. Onda mi je sinulo da je blesav. A i mi, cetiri zene zaostale u njegovoj prasini, takodjer smo blesave jer titramo oko njega, malog blesana. Kad se vratio nakon dva sata odahnula sam i odmah ga pozelljela ispljuskati. Kao prvo, zivot ne ide uvijek kako ti oces! Kao drugo, to je sicusna stvar oko koje se pjenis! Kao trece, tako se ne ponasa prema ikome! Htjela sam mu ocitati bukvicu, ali nisam, jer bi vjerojatno pobjegao natrag kuci istog trena i otkazao pozivnicu za vjencanje, a mozda i samo vjencanje. Jos danima sam zgrozena. Pitam curu kako podnosi te ispade. Kaze, nije lako, ali ima kvaliteta zbog kojih se isplati trpiti te zute minute. I to je to. Veliko otkrivenje. Za sebe znam da nisam pretjerano zrela, ali mozda nisu ni oni, moji dragi prijatelji. Mozda smo svi sebicni, neodrasli, razmazeni klipani i zato se tako dobro slazemo. Sve radimo kako nama pase, a kad nam ne pase ili to ignoriramo ili pocnemo gluparati. Izgleda kao da kulerski lezimo na plazi, ali ako bolje pogledate nase sjene,vidjet cete kako se igraju s kanticom i lopaticom. Oznake: prijatelji, karakter, Vikendica, druzenje, more |
- 17:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 22.08.2014.
Vikendica
|
Vozili su se na more, veseli, ususret suncu i soli. Delboya je, kao i svake godine u tim trenucima, držala ljetna groznica. Počeo je maštati na glas o nekretninama. -Kada bi imali kuću na moru, mogli bismo ići tamo bilo kad. U petak se spakiraš i hop- tamo si za 2-3 sata, a ne dosađuješ se u vražjem ljepljivom gradu cijeli vikend. Došli bi tvoji starci, pa moji, mogli bi nam pomoći s klincem, pa braća sa obiteljima, roštiljali bismo, došli bi nam prijatelji. Njegova supruga Raquel frknula je nosom i zdravorazumskom iglom probušila njegov ljetni balončić. - Ne bi se nikad odmorio. Svi bi te prijatelji pitali jel mogu doć, ti nikoga ne bi mogao odbiti i na kraju ne bi spavao isto kao što ne spavaš ni sad doma. -Nije istina! Ja da ne mogu odbiti ljude! Prepirka se nastavila još neko vrijeme, a zatim su, srećom, stigli na odredište i ubacili se u hotelsku sobu. Nakon godišnjeg su se jednog dana u kvartu na klupi našli Delboy, Raquel i Super G, osunčani, zasoljeni i sjetni. -Jesi li se odmorila?-pitao je Delboy. -Pa i nisam baš. Imala sam premalo vremena za odmor između gostiju- priznala je Super G svoju sramotnu tajnu. -Eto vidiš!-viknula je slavodobitno Raquel mužu. U razgovoru su to troje ljudi koji su ispucali svoj ljetni godišnji za 2014. godinu ustanovili jednu groznu stvar. Želje se razlikuju od stvarnosti. Iako imaš najbolju volju i želju, to nije dovoljno da bi sve na kraju proteklo lijepo i ugodno. Voliš svoje prijatelje, voliš biti s njima, budeš s njima, dobro ti je, znaš da bi trebali ići jer se moraš pripremiti za drugu turu prijatelja koje voliš, ali nekako ih ne možeš izbaciti. Pa se u raspored stavi još ovo i još ono, za zadnji dan, i nakon kupanja i pive na plaži nađeš se kako prvo u 10 navečer ribaš kupaonu i usisavaš, a još 12 sati nakon toga kako uzaludno čekaš na autobusnom kolodvoru jer je prometni kolaps zeznuo cijelu županiju, a još 5 dana nakon toga, kad si konačno sam i možeš samo ležati ko mrcina.....iznenada ti dođe rodbina. U tom sivilu nađu se i crne crte- ponekad se osjećaš kao da su te i iskoristili, ili da ti u setu gostiju koji ti se motaju po kući jedan gost paše manje jer s njim nisi baš kliknuo. U sebi također možda radiš na tome da zaboraviš traume od ranijih godina, kada su se prijateljski odnosi promijenili zbog toga što si nekome dao kuću za vikend, a oni su ti pojeli sve fino što si si ostavio, ili su očistili kuću bolje od tebe pa ti je bilo neugodno, ili su možda zaboravili prijaviti neku štetu pa si se iznenadio kad si se vratio. -Treba naći dobar omjer između toga da se ne osjećaš dužan zabavljati goste i toga da ne ispadneš neuljudan- zaključio je Delboy nakon što je shvatio svu krhkost odnosa koji se ljeti namaču, gube boju i pucaju na suncu i vjetru. -Možda bih umjesto vikendice mogao kupiti brod. - Kad kupiš brod, hoćeš li me pozvati na đir?-pitala sam ja. Oznake: Putovanja, ljeto, godišnji, Vikendica |
- 12:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
