/
ponedjeljak, 30.11.2020.
Uokolo
ponedjeljak, 30.11.2020.
Uokolo
|
Kraj je godine (sva sreća), a sutra je i kraj zadnjeg lockdowna za ovu godinu (hura!) , što znači da smo slobodni da se friziramo, jedemo u restoranima i putujemo unutar countya. Nakon što smo 6 tjedana patili što ne možemo landrati, sada ne znam kamo bih prvo išla. Dok razmišljam, bacit ću se u opise mjesta koja smo dosad posjetili. Prvo krećemo s gradovima. (Kinsale već spomenuh.) Crosshaven Duguljasti zaljev pruža se od Carrigalinea do Crosshavena. Jedrilice i manji brodovi odmaraju se u plavom moru zaštićenom zelenim brdima. Što se dalje ide, šume zamjenjuju zelena polja na kojima pasu krave i zlatna polja žitarica, išarana u doba berbe. Nizozemski štih daju velike vjetrenjače. Neću linkati slike jer je tlaka, ali na YouTubeu ima krasnih snimki dronom. Zaljev je odlično mjesto za šetnju jer je na ruti nekadašnje željeznice koja je slijedila obalu napravljena duga šetnica, odnosno greenway. Koliko god mi je tužno što je željeznica crkla, i to tako brzo nakon dana ponosa i slave (na prijelazu u 20 stoljeće bile su glavne, a zatvaranja pruga su se dogodila 1930-ih kada su ih istisnuli auti i autobusi), drago mi je da se danas mogu šetati u ovako divnoj prirodi. Crosshaven je dom Royal Yacht Club, koji je navodno najstariji na svijetu. U mjestu je i veliko brodogradilište, kao i lunapark s vintage dekorom. Šetnjom od brodogradilišta uzbrdo kraj finih kuća stiže se, uz nešto stenjanja pri usponu, do tvrđave. Pogled odozgo je sjajan, preporučujem odmor na zelenim brdašcima oko tvrđave. Vratiti se u centar može i cestom, koja zahtijeva manje truda. Cobh Prva asocijacija bila mi je Opatija. Lijepi centar pun šarenih ušminkanih zgrada. Veliki lijepi park uz more. Cobh se diči kao do pohane sladoledne krafne, koju je fora probati. Glavna turistička asocijacija ove luke je Titanic, koji je upravo odavde krenuo u dugu, mračnu noć. Osim turističkih tura postoji i memorijalni vrt (zgodno, ništa posebno). Turistički centar nudi dvije važne povijesne i, kad malo razmislim, poprilično koma teme - Titanic i priču o gladi u 19 stoljeću zbog koje su mnogi Irci emigrirali. Svaka čast što su upjeli to dvoje pretočiti u nešto o čemu ljudi žele saznati više. U idućim nastavcima slijede svjetionici i plaže. Stay tuned! Oznake: Irska, Cork, Putovanja, izleti |
- 18:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.07.2016.
Fotogenicna
|
Ovaj tjedan bila sam na moru, a svako ljetovanje/godisnji/putovanje sa sobom donosi puno fotografija. Ja sam ona koja fotka i sjajna druzenja i sve nebitne trenutke, arhivira za vjecnost bas sve sto se desi. Mene zafrkavaju sto snimam, a onda me poslije traze da im posaljem slike, jer nitko drugi nista nije slikao. Tako i na moru stalno skljocam uokolo, vadim mobitel, snimam na slijepo dok sunce jako sja,nema veze sto ne vidim sto radim, vec ce jedna uspjeti. A kad uspije, bit ce mrak, vjerujte mi. I mozda ode na Instagram. Sad imam mobitel sa posebnom tipkom za selfije i pristojnom prednjom kamerom, kako bi iskustvo neprestanog fotkanja bilo jos kvalitetnije. Ovo ljetovanje donijelo je i posjet filmski lijepoj plazi. Nas cetvero, cetiri mobitela i dvije kamere. Naravno, jedino sam ja svoju kameru zaista koristila, okidajuci na najvecoj rezoluciji ogranicen broj fotki (jer sam zaboravila bekapati karticu) i tjeseci se kako je 31 slika sasvim ok, jer nekoc smo imali filmove s 24 snimke i nekako smo prezivjeli i da samo treba pametno birati. Imali smo i set Odavde-do-vjecnosti fotki, koji sam ja inicirala, valjanje po svjetlucajucem plicaku sa savrsenim kamencicima i beskrajnim plavim nebom u pozadini, poziranje nas triju prijateljica iz skole, ravno 15 godina nakon mature. I ne muci me to sto smo svi polugoli ili sto je kamera blizu i sto je megapiksela puno. Muci me druga stvar dok pregledavam te fotke i odvajam ih za slanje. Ja sam, jednostavno i neupitno- nefotogenicna. Znam to odavno. Jos od razrednih slika. Ako se previse nasmijem, vidi mi se samo zubno meso, a oci utonu i postanu samo prorezi uokvireni boricama. Dobar snop svjetla otkrit ce i nekakvu bedastu zilu blesacu na celu. Jedno uho mi je klempavije od drugog. Imam bradu s rupicom, kao superjunak, sto je mozda zgodno za likove u stripovima, ali ja sam ipak prosjecna zena iz stvarnog zivota. Iz poluprofila izgledam zlocesto, kao klasicna negativka iz sapunica, nesto u mojim obrvama jednostavno govori da nesto smjeram. I zato kad zamolim nekoga da okine par slika i onda mi oni vrate kameru da vidim je li ok, ja samo mahnem rukom. Najbolje da cu reci da nije dobro i traziti ponovni pokusaj. To je jednostavno 1.nepristojno, a najvaznije 2. nepotrebno jer spasa jednostavno nema. Sve oko mene na fotki je sigurno dobro, ali ja sam ispala vec nekako, i to sigurno ne onako kako zelim. Znam, stvarno znam, trebala bih se smijesiti samo kao Mona Lisa kako bi stvar funkcionirala, samo malko u kutevima, ponekad to i pokusavam, ali ne mogu. Sunce pici, more hladi, dosli su mi prijatelji, subota je beskrajna i smijem se od srca i ne zelim to skrivati. Ali brate, izgledam stvarno bezveze pri tome. Oznake: fotografije, Putovanja, ljeto, instagram, fotogenicnost, plaza, more |
- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 25.05.2016.
Pomalo
|
Kartu kupim svega dva dana ranije, cakdobijem sjedalo u prvoj polovici busa. Pakiram se ne cak ni dan prije, nego na dan putovanja. Dapace, sat i pol prije polaska autobusa, torba mi je bila jos otvorena, a stvari razasute po podu. Iz kuce krecem 20-ak minuta do polaska, a lagano uzbudjenje me hvata tek kad prometnoj guzvi ispred kolodvora. Je li moguce? Nakon 15 godina putovanja gore-dolje konacno sam blazirana? |
- 16:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 19.02.2015.
Volite li Zadar?
|
Kupila sam još jedan vodič kroz Zadar, grad u kojem službeno ne živim već nekoliko godina. Željela sam ga zbog nekoliko stvari: bio je na opako dobrom sniženju, na engleskom je (znači, mogu se naći razni zanimljivi izrazi), imao je sjajne ljetne fotografije na kojima sunce toliko očito piči na najjjače da ti bude vruće samo dok ih gledaš (svaki vodič treba imati takve slike) i na kraju, tekstovi su izgledali neobično zabavno, za razliku od suhoparnih old school nabrajanja godina, vladara i ratova. Iako sam više puta učila i ponavljala povijesne činjenice o raznim crkvama i zgradama (da ne kažem kulturno-povijesnim spomenicima), moram priznati da bih u ovom trenu ,bez pripreme, jedva skucala više od par rečenica s nešto malo osnovnih podataka za nekog turista koji bi me pitao što je ovo ili ono. Ali čitanje ovog vodiča bilo mi je toliko zabavno da možda zapamtim neke nove fore kojima bih mogla uveseljavati turiste. Jeste li znali ? -skupljanje kostiju svetaca podiglo je društveno-ekonomski status grada -maraskino su u početkom 20. stoljeća proizvodile dvije obitelji, a zgrade u kojima su bile sjedišta tvrtki izgrađene su dijagonalno preko kanala. Već vidim, priča o njihovom rivalstvu zasjenila bi Ponos Ratkajevih -zapravo, Zadar baš i nema neke dobre plaže -prvi park u gradu osnovao je bavarski vojni administrator koji je bio zaluđen botanikom -u gradu je rođen Georg Von Trapp -Krist Novoselich je završio u Zadru jedan razred srednje škole Ima još zabavnih stvari, kao pričica o birtiji koja je 30+ godina bila u istim vlasništvu, akordi morskih orgulja, važnost skakonice na Kolovarima u životu muškarca, a ima čak i vic o Vlajima i košarci. Ako vas put nanese- Zadar revisited, Ante Perković. Oznake: vodič, zadar, ljeto, Putovanja |
- 15:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 22.08.2014.
Vikendica
|
Vozili su se na more, veseli, ususret suncu i soli. Delboya je, kao i svake godine u tim trenucima, držala ljetna groznica. Počeo je maštati na glas o nekretninama. -Kada bi imali kuću na moru, mogli bismo ići tamo bilo kad. U petak se spakiraš i hop- tamo si za 2-3 sata, a ne dosađuješ se u vražjem ljepljivom gradu cijeli vikend. Došli bi tvoji starci, pa moji, mogli bi nam pomoći s klincem, pa braća sa obiteljima, roštiljali bismo, došli bi nam prijatelji. Njegova supruga Raquel frknula je nosom i zdravorazumskom iglom probušila njegov ljetni balončić. - Ne bi se nikad odmorio. Svi bi te prijatelji pitali jel mogu doć, ti nikoga ne bi mogao odbiti i na kraju ne bi spavao isto kao što ne spavaš ni sad doma. -Nije istina! Ja da ne mogu odbiti ljude! Prepirka se nastavila još neko vrijeme, a zatim su, srećom, stigli na odredište i ubacili se u hotelsku sobu. Nakon godišnjeg su se jednog dana u kvartu na klupi našli Delboy, Raquel i Super G, osunčani, zasoljeni i sjetni. -Jesi li se odmorila?-pitao je Delboy. -Pa i nisam baš. Imala sam premalo vremena za odmor između gostiju- priznala je Super G svoju sramotnu tajnu. -Eto vidiš!-viknula je slavodobitno Raquel mužu. U razgovoru su to troje ljudi koji su ispucali svoj ljetni godišnji za 2014. godinu ustanovili jednu groznu stvar. Želje se razlikuju od stvarnosti. Iako imaš najbolju volju i želju, to nije dovoljno da bi sve na kraju proteklo lijepo i ugodno. Voliš svoje prijatelje, voliš biti s njima, budeš s njima, dobro ti je, znaš da bi trebali ići jer se moraš pripremiti za drugu turu prijatelja koje voliš, ali nekako ih ne možeš izbaciti. Pa se u raspored stavi još ovo i još ono, za zadnji dan, i nakon kupanja i pive na plaži nađeš se kako prvo u 10 navečer ribaš kupaonu i usisavaš, a još 12 sati nakon toga kako uzaludno čekaš na autobusnom kolodvoru jer je prometni kolaps zeznuo cijelu županiju, a još 5 dana nakon toga, kad si konačno sam i možeš samo ležati ko mrcina.....iznenada ti dođe rodbina. U tom sivilu nađu se i crne crte- ponekad se osjećaš kao da su te i iskoristili, ili da ti u setu gostiju koji ti se motaju po kući jedan gost paše manje jer s njim nisi baš kliknuo. U sebi također možda radiš na tome da zaboraviš traume od ranijih godina, kada su se prijateljski odnosi promijenili zbog toga što si nekome dao kuću za vikend, a oni su ti pojeli sve fino što si si ostavio, ili su očistili kuću bolje od tebe pa ti je bilo neugodno, ili su možda zaboravili prijaviti neku štetu pa si se iznenadio kad si se vratio. -Treba naći dobar omjer između toga da se ne osjećaš dužan zabavljati goste i toga da ne ispadneš neuljudan- zaključio je Delboy nakon što je shvatio svu krhkost odnosa koji se ljeti namaču, gube boju i pucaju na suncu i vjetru. -Možda bih umjesto vikendice mogao kupiti brod. - Kad kupiš brod, hoćeš li me pozvati na đir?-pitala sam ja. Oznake: Putovanja, ljeto, godišnji, Vikendica |
- 12:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 26.08.2013.
Blizina
|
Na našem kauču izmjenjuju se ljudi koje znamo već godinama. Zaduže jastuk i plahtu, osvoje jedan kut sobe i svojim učine prostor 1,3 x 2m, te nešto mjesta na podu, na nekoliko noći. Neki su glasni, šuškavi i nemirni, nekima nema života bez gledanja emaila svakih sat vremena, neki se raspričaju baš kad odlučiš gledati omiljenu seriju, neki spavaju preko dana, neki hrču u rano jutro. Bez obzira na to koliko se dugo znamo, svaki od njih čini svoje kaučasto carstvo posve drugačijim, mijenja energiju cijele sobe, dana, vikenda. Nije lako biti tako blizu nekome, zatvoren u jednoj većoj ili manjoj sobi. Ne možeš hodati gol kad je vruće, biti glasan, provesti milijun godina u kupaoni, pojesti zadnji komad šunke, podrigivati kao svinja. Najlakše je s onima s kojima se znaš godinama, koji su te već vidjeli pijanog, pospanog, polugolog, pjegavog od sunca i još nisu pobjegli. No ni s njima nije uvijek jednostavno, ima trenutaka kada si u škripcu, šuljaš se u drugi dio stana kao anksiozni provalnik, čekaš da odu van/zaspu, proklinješ hranu/piće/vrućinu i pri tome maštaš o tome kako ćeš uplatiti lutriju, dobiti nekoliko milijuna i odmah izgraditi veću vikendicu, s barem dva zvučno izolirana wc-a i barem dvije spavaće sobe s velikim kvalitetnim krevetima i klimom. S onima koje znaš godinama, ali niste si tako dobri sve je čudnije. Svjestan si sebe, njih, cijele te prepristojne situacije. Ne ulazite jedni drugima u privatni prostor, ne hodate u gaćama, čavrljate o svemu osim o intimi. Savršeno ste ugodni, obazrivi i ponekad posve neprirodni. (Pitam se zašto s njima nisam tako opuštena kao s drugima, ali nikad ne dođem do nekog dobrog odgovora. I sitničava i škrtava kakav jesam, zamjeram im što nikad ne počaste cugom ili ne kupe ništa za frižider.) A onda odu. Za nekima žališ, nakon nekih odahneš. Ali čim zatvore vrata za sobom, vratiš se u normalu, rutinu, uobičajenost, povremenu dosadu. I zatim ti, svaki na drugačiji način, nedostaju. Oznake: Couchsurfing, suživot, Putovanja |
- 20:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.01.2013.
Rodbina iz Oza
|
Dolazi ti rođak s drugog kontineta. Ti ga nikad nisi vido uživo, a tvoja obitelj nije ga vidjela godinama. Možda desetljećima. Svi skupa ćete ga dadiljati nekoliko tjedana. What do you do?? Sastavljam popis restorana, gradskih atrakcija, virim u raspored gradskih zbivanja. Tješim se da je sve to isto kao kad ti dolazi bilo tko s drugog kontinenta, ali nije. Ovo je teže. Da dolaze i djeca, mogla bih ih zadiviti starim turističkim forama i tapšati se po leđima zbog toga, ali odlučili su da neće doći. Počinje glavbolja uzrokovana generacijskim jazom. Najviše me muči-što pokloniti? Kao prvo, rođak dolazi iz zemlje čudesa i ima sve što želi, pa mi se čini da je jedino što možemo datidrugačija hrana i drugačije plaže. Kao drugo, iako je rođak stara garda, tabletiće i suvenire možeš kupiti samo jednom. A to smo već učinili, zapakirali ih i poslali. Sad je vrijeme za nešto dirljivo, grandiozno, sentimentalno, nešto o čemu će se pričati još godinama......a biti će plosnato, lagano i zapakirano s Bajaderom, Čokolinom i Vegetom. Ne, šalim se, samo s Bajaderom. Možda Čokolinom. Svaki put kad pomislim na taj problem smrznem se u panici. Help! Oznake: darovi, Putovanja, rođaci |
- 09:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
