/
četvrtak, 11.03.2021.
Svjetionici
četvrtak, 11.03.2021.
Svjetionici
|
Svjetionici su posve fora stvar s kojom do 2020 zapravo i nisam baš imala iskustva, a ono malo što sam imala me skroz razmazilo. U odbrojavanju dana do budućih izleta, osvrnimo se na one protekle na kojima smo tražili navigaciju morima. U Škotskoj smo hodali oko Neist Pointa, izvana dobro izgledajućih, ali zatvorenih i iznutra derutnih zgrada okruženih lijepom šetnicom i fantastičnim pogledima. Neist Point nas je pokvario. Do svjetionika se u Irskoj uglavnom ne može doći. Barem ne ovih koje smo posjetili dosad, možda se kasnije stvari poprave. Prvi koji smo posjetili u Irskoj bio je Galley Head. Jarko zelene livade, polja zlatnog ječma, pogled na more koje se spaja s nebom, visoke litice, staze za šetanje-predivno nešto. Osim jedne stvari- svjetionik je u nečijem dvorištu. Postoji utabana stazica kojom se to dvorište moze zaobići, ali krivuda oko nekog visokog kamenja i iako je izgledalo kao da se može, odustali smo od potencijalno vratolomne ideje. Old Head of Kinsale nalazi se, kontoverzno, iza ograde golf kluba koji se hvali da ima pogled na ocean sa svake rupe. Ljeti imaju dane otvorenih vrata pa polažem velike nade u ovu godinu. Izvan ograde je ruševina tornja, strme litice s pogledom na mjesta mnogih pomorskih nesreća, a malo dalje je i spomenik Lusitaniji kao i muzejčić. Posrećilo nam se u Youghalu gdje se oko svjetionika može šetati. Nalazi se odmah uz cestu i ne može se ući u kompleks, ali s jedne strane se nalazi zgodan parkić, a s druge se može spustiti na stijene u moru i prošetati po ograđenoj stazi, koja je odlična i za poziranje. Gospodin je moja stijena, kaže stari francuski natpis na grbu na jednoj od kuća blizu svjetionika Roche's point koji stoji na ulazu u luku Cork od 1817. godine. U blizini je zgodna plažica, ali na nju se moramo vratiti jer nas je pljusak potjerao kući i bitno skratio razgled. Naravno, samu zgradu vidjeli smo samo kroz ogradu. Najbolje iskustvo imali smo u Mizen Head signal station, svjetioniku pretvorenom u muzejski kompleks koji mogu obići i psi. Čudesni pogledi, mnogo staza za šetanje, izlošci i zabrinjavajuće dugačak popis svih pomorskih nesreća koje su se dogodile u blizini samo neki od pluseva za ovu (skoro pa) najjužniju irsku točku. Jedan od njih je i blizina plaže Barley cove, ali o njoj u idućem postu. Oznake: Irska, svjetionici, škotska |
- 18:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 30.11.2020.
Uokolo
|
Kraj je godine (sva sreća), a sutra je i kraj zadnjeg lockdowna za ovu godinu (hura!) , što znači da smo slobodni da se friziramo, jedemo u restoranima i putujemo unutar countya. Nakon što smo 6 tjedana patili što ne možemo landrati, sada ne znam kamo bih prvo išla. Dok razmišljam, bacit ću se u opise mjesta koja smo dosad posjetili. Prvo krećemo s gradovima. (Kinsale već spomenuh.) Crosshaven Duguljasti zaljev pruža se od Carrigalinea do Crosshavena. Jedrilice i manji brodovi odmaraju se u plavom moru zaštićenom zelenim brdima. Što se dalje ide, šume zamjenjuju zelena polja na kojima pasu krave i zlatna polja žitarica, išarana u doba berbe. Nizozemski štih daju velike vjetrenjače. Neću linkati slike jer je tlaka, ali na YouTubeu ima krasnih snimki dronom. Zaljev je odlično mjesto za šetnju jer je na ruti nekadašnje željeznice koja je slijedila obalu napravljena duga šetnica, odnosno greenway. Koliko god mi je tužno što je željeznica crkla, i to tako brzo nakon dana ponosa i slave (na prijelazu u 20 stoljeće bile su glavne, a zatvaranja pruga su se dogodila 1930-ih kada su ih istisnuli auti i autobusi), drago mi je da se danas mogu šetati u ovako divnoj prirodi. Crosshaven je dom Royal Yacht Club, koji je navodno najstariji na svijetu. U mjestu je i veliko brodogradilište, kao i lunapark s vintage dekorom. Šetnjom od brodogradilišta uzbrdo kraj finih kuća stiže se, uz nešto stenjanja pri usponu, do tvrđave. Pogled odozgo je sjajan, preporučujem odmor na zelenim brdašcima oko tvrđave. Vratiti se u centar može i cestom, koja zahtijeva manje truda. Cobh Prva asocijacija bila mi je Opatija. Lijepi centar pun šarenih ušminkanih zgrada. Veliki lijepi park uz more. Cobh se diči kao do pohane sladoledne krafne, koju je fora probati. Glavna turistička asocijacija ove luke je Titanic, koji je upravo odavde krenuo u dugu, mračnu noć. Osim turističkih tura postoji i memorijalni vrt (zgodno, ništa posebno). Turistički centar nudi dvije važne povijesne i, kad malo razmislim, poprilično koma teme - Titanic i priču o gladi u 19 stoljeću zbog koje su mnogi Irci emigrirali. Svaka čast što su upjeli to dvoje pretočiti u nešto o čemu ljudi žele saznati više. U idućim nastavcima slijede svjetionici i plaže. Stay tuned! Oznake: Irska, Cork, Putovanja, izleti |
- 18:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.09.2020.
Nekretnine
|
Svaki irski grad koji sam vidjela dosad može se opisati ovako: kuće neutralnih nijansi, sivih i smeđih krovova, ugniježđene na zelenom brdu. Najšarenije su u centru. Što se kuća tiče, jako mi se sviđa što su raznolike, izvana definitivno, ako ne nužno iznutra, pa svaki kvart kao da ima nekoliko tipova. Na selu su to najčešće duguljaste prizemnice, sve lijepo održavane. Teško je pogoditi tko je kvartovski bogatun jer kao da se ne žele razmetati. Kako me još drži profesionalna deformacija gledanja cijena nekretnina, reći ću samo da su cijene jezive. Kod nas u kvartu stanovi od 80ak kvadrata idu za 230.000eura, a cijena samostojeće kuće/ stana u turističkom mjestu /zemljišta u selu usred ničeg poznatog po šetnici po poljima je oko 500.000 eura. U manje popularnim gradovima možeš kupiti staru kuću već za 160.000 eura. Zgrade se slabo grade, pa je uobičajeno (i jeftino) rentati sobu u kući s recimo 5 spavaćih soba i 3 kupaone, te živjeti sa 2-4 cimera. Sobe najčešće koštaju 400-600 eura. Osim što su lijepo održavane, kuće ovdje imaju i neke fora posebnosti. Sweatbox - staklenik uglavnom oblog tlocrta prikačen sa strane kuće, gdje se kao odmaraš i sunčaš. Duboko sumnjam da se zaista oznojiš, ali dobro. Ukrasi - ono što se kod nas koristi kao nautički kič za vikendice ovdje je sasvim legitiman dekor. Kroz prozore vire makete jedrenjaka, galebovi i svjetionici od raznih materijala, a u dvorištu su vjerojatno timuri, sidra i kolutovi za spašavanje. Krovovi - sa novijih krovova tj. oluka vise fora ukrasi koji podsjećaju na čipku. Vrata- na kućama u nizu, ili u kvartu tipskih samostojećih, najveća razlika koja se najbrže uočava je boja vrata. Često imaju nešto stakla uokolo kako bi se osvijetlio dugi uski hodnik iza njih, a dosta kuća ima i dupla ulazna vrata- prozirna, možda klizna štite ona "prava" skupa ulazna od raznih stvari. Mnogo kuća ima ime, što zamišljam kao zgodan ostatak iz prošlih vremena. Brojevi su za seljake, ako ste kul, vaša kuća će imati ime. Neka su mainstream, poput ono Lodge ili ovo Cottage, neka su više orijentirana na prirodu (Riverside, Pinehurst, Oaksprings), neka se tiču lokacije (Castleview), a imena nekih su romantčno nedokučiva (Rosetta, Analore). Cottages - završimo s njima. Izvana su slatke. Iznutra, imam osjećaj, skučene i mračne. Ali lipo za viditi. Oznake: Irska, kuća, stan, nekretnine, arhitektura |
- 22:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 06.08.2020.
Prošireni i dopunjeni izvještaj
|
Nakon izlaska iz karantene počela sam landrati uokolo, hura! Evo naramka drugih dojmova. Hrana Ima raznih divnih stvari kakve nemamo doma, hrpa azijskih mogućnosti za kombiniranje, Kila kus kusa 1.5 euro, 8 hrenovki u lisnatom tijestu 84 centa, ali zato kila trešanja 5 eura. Kasno u srpnju. Ranije je pola kile bilo iste cijene. 220 grama borovnica 2.20e. Jedva 400 grama ribe 5 eura. Voće i povrće je skupo, ali zato se možemo utješiti morem gotove ili skoro gotove hrane za 3-5 eura, puno toga ide u mikrovalnu, nije slano i nije brašnasto-okus je dobar. Vrijeme Oprema za izlazak su mi sunčane naočale i lagani dugi rukavi, da ih mogu svakih 15 minuta oblačiti/skidati. Vrijeme se mijenja u trenu. Oblaci dolaze i odlaze, kao i sunce, a ponekad pada i sitna lagana kišica (kao da vas zalijevaju s vrtnim crijevom na kojem je onaj nastavak za mist shower). Najviša temperatura bila je 24, najčešće oko 18, ali unatoč tome, ima trenutaka kada prži. Čak sam i izgorila. Nosila sam i kratke hlače! Ljudi Srdačni. Domaće uglavnom razumijem što pričaju. U kvartu Ima svih rasa i nacionalnosti, ujedinjene boje Benettona. TV Sky s masu kanala, ima svega, čak i kad odbiješ masu azijskih, religioznih i programa za viši rang pretplate. Najčešće gledam serije i dokumentarce. Oduševljena sam što sam konačno uhvatila 30 rock. Uglavnom sam prestala tražiti titlove o ekranu i pomirila se s tim da kad nešto nisi čuo- nisi čuo i nema spasa. Reklame idu češće nego doma, pa znaju biti dosadne, iako su same po sebi zabavnije nego one koje sam gledala u HR- ima i slatkih i smiješnih. Sreća, postoji snimalica, pa ih se može prevrtiti. Naglasimo još jednom, postoji snimalica! Pogled Divan. Plaža je blizu, zgrade i kuće su lijepe, trava je gusta i zelena, možeš šetati do sutra. Ima zečeva, konja i krava. Javni prijevoz Nisam ga još probala, ali malo me zabrinjava. Ovo je kao Amerika, normalno je imati auto. Ali rade na tome da poboljšaju buseve, možda čak uvedu i vlak. Nadam se da će uspjeti sve napraviti dok smo tu. Nikad nisam mislila da će mi nedostajati ZET. Mjesta Centar zgodan, treba ga još istražiti. Posjetili smo Kinsale, slatki šareni gradić poznat po obilju restorana i tome što je slatki i šareni. Jako fora, preporučujem. U blizini stana je shopping centar, a u njemu su dućani posve različiti od onih doma. Jedini poznati su mi oni u koje nikad ne idem- Stradivarisu i Zara. Znači nema, ušla-vidjela-kupila-nije-morala-probavati-jer-zna-veličinu. Nema ni kozmetike koju koristim doma, a ako ima nešto slično, sve je skuplje, pa me cijene šokiraju (samo u prvom izlasku zgrozili su me regeneratori, hulahopke, ulošci za cipele, privjesci za ključeve....). Nastavak slijedi! Oznake: Irska, preseljenje, Novi dom, #novi početak |
- 17:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 30.05.2020.
FAQ- preseljenje
|
Kamo se seliš? Stereotipno, na Smaragdni otok, zemlju ovaca i kiše, rekli bi Rimljani, Hyberniu. Zašto se seliš? A tak. Zašto ne? Već se dugo opirem tome, bilo je vrijeme. Na koliko dugo? Vidjet ćemo. Ak bude išlo dobro, na dulje. Ako bude išlo strašno dobro, na dulje, na drugim mjestima. Što ćeš raditi tamo? Već ću se snaći. Tebi ću prvom javiti! Kad ideš? Na ljeto, kad se avioni ustabile. Kako je seliti se? Tlaka. Na mahove uzbudljivo, izluđujuće, deprimirajuće. Trebam spakirati pola kuće, a pola baciti. Seliti se u dobra morone je posebno zanimljivo. Sve skupa je pomalo kao umiranje, ili možda reinkarnacija. Prvo se pomiriš sa sobom, onda objaviš drugima da si naizlječivo sklon preseljenju. Onda oni plaču, ti plačeš s njima. Onda ti dojadi plakati, ali ima još puno ljudi kojima treba reći, pa nikako ne možeš izaći iz tog neveselog stanja. Kada se konačno svi pomire sa situacijom, počinje logistika. Podijeliš višak svojih stvari. Oprostiš se od dragih mjesta, hrane i ljudi, mnogo puta, toliko da ti dojadi. Prava tuga doći će kasnije, kad budeš daleko. Pakiraš i raspakiravaš stvari, tjednima, dok čekaš da prijevozi krenu. Ganjaš papire. Pitaš se zašto si krenuo u sve to. Cugaš u trenucima depre. Daviš se u čokoladi. Radiš popise. Trošiš pare na razne stvari. Ima li prednosti seljenja? Da! Ima stvari koje odjednom nisu više bitne. One uključuju: -raspored blagdana i praznika u 2020 i njihovu spojivost s vikendima -način na koji šef (ne)vodi firmu -činjenicu da nisam našla dobre plave ljetne duge hlače u nautical điru -politiku Čemu se nadaš? Novcima. Zabavi. Lososu. Oznake: Seljenje, emigracija, Irska |
- 22:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 21.03.2017.
Irski top 5
|
Ovog tjedna, i dalje u zelenom i pivskom duhu,predstavljam svojih top 5 irskih pjesama za slusanje na repeat. 5. She moved through the fair The pjesma iz zanra "zaljubio sam se, al umrla je mlada", garantirano suze navru na oci. Simple Minds su melodiju preuzeli za Belfast child, jednu od rijetkih pjesama (mozda i jedinu) duljih od 6 minuta koja je postala broj jedan. Na You tubeu ima sjajnih izvedbi Sinead O'Connor (soundtrack filma Michael Collins) 4. Molly Malone Ove godine od cmizdravica ova pjesma mi je ipak za nijansu bolja od prethodne. On,ona i kolica s plodovima mora. 3. Sick note Prica s baustele od koje cete zariti glavu u dlanove. 2. Wild rover Tko sto, Irci o picu. Necu piti vise,majke mi, kaze on, al nekako mu ne vjerujemo. 1. Irish rover Ove godine ova pjesma mi je broj jedan. Mozda zavrsi tuzno (ali nekako opet ne pretuzno jer odmah pozelis pljeskati se po koljenima i nazdravljati), ali sve ono do kraja je jednostavno sjajno. Posada, teret,gradja broda,preuvelicavanje. Strasno zabavno,poslusajte. Oznake: sveti patick, st.patrick's day, folk, Irska, the pogues, The Dubliners, sinead o'connor, simple minds |
- 19:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
