/
četvrtak, 19.08.2021.
Aktivnost
četvrtak, 19.08.2021.
Aktivnost
|
Nedavno se moja cimerica iz škole pisanja aktivirala na instagramu. Malo smo ćakulale o emigraciji, ona u Portugalu, ja u Irskoj, kad je došlo vrijeme za ono grozno pitanje: pišeš li? Ona: ne, tek sam počela učiti kako se gradi blog. Ja: zgodno, al zapravo ti ne treba Wordpress da imaš blog, znaš. Ona: a ti? Ja: ne, nemam ideja, ništa se ne događa. Ona: zapravo se ne treba ništa događati da nešto pišeš, znaš. Razmotrih ovo i nađoh nešto općenitih ideja. Starenje? Bezveze. Dosta davim sebe s time, nema smisla da i drugi pate. Život u tuđini? Tada još nije bilo života, lockdown je trajao do svibnja. Pandemija? Fakat stvar koja ide na jetricu. Hobiji? Nema ih. I tako sam provela proljeće hibernirajući. Zatim je krenulo ljeto, a ja sam patila za plažom. Onda mi se želja ostvarila i Irsku je poklopio toplinski val i trajao dva tjedna. Išli smo na plažu 6 puta, kupao se čak i pas! Posve čudesno, u Irskoj smo radili ono što doma nikad nismo- išli poslije posla na plažu. More je na nekim plažama bilo temperature kao i kod nas popodne. Uglavnom je mutnije zbog pijeska, a bilo je i dosta meduza, srećom uglavnom prijateljskih. Ah,da, imam nesto za reći o čitanju. Knjige: svidio mi se noir Sunburn autorice Laure Lippman, a dobar je bio i Thursday Murder Club Richarda Osmana. Kako se čini da će svijet ubrzo skončati, sada sam počela čitati nešto prikladno, The Last Policeman. Oznake: pisanje, emigracija |
- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 30.05.2020.
FAQ- preseljenje
|
Kamo se seliš? Stereotipno, na Smaragdni otok, zemlju ovaca i kiše, rekli bi Rimljani, Hyberniu. Zašto se seliš? A tak. Zašto ne? Već se dugo opirem tome, bilo je vrijeme. Na koliko dugo? Vidjet ćemo. Ak bude išlo dobro, na dulje. Ako bude išlo strašno dobro, na dulje, na drugim mjestima. Što ćeš raditi tamo? Već ću se snaći. Tebi ću prvom javiti! Kad ideš? Na ljeto, kad se avioni ustabile. Kako je seliti se? Tlaka. Na mahove uzbudljivo, izluđujuće, deprimirajuće. Trebam spakirati pola kuće, a pola baciti. Seliti se u dobra morone je posebno zanimljivo. Sve skupa je pomalo kao umiranje, ili možda reinkarnacija. Prvo se pomiriš sa sobom, onda objaviš drugima da si naizlječivo sklon preseljenju. Onda oni plaču, ti plačeš s njima. Onda ti dojadi plakati, ali ima još puno ljudi kojima treba reći, pa nikako ne možeš izaći iz tog neveselog stanja. Kada se konačno svi pomire sa situacijom, počinje logistika. Podijeliš višak svojih stvari. Oprostiš se od dragih mjesta, hrane i ljudi, mnogo puta, toliko da ti dojadi. Prava tuga doći će kasnije, kad budeš daleko. Pakiraš i raspakiravaš stvari, tjednima, dok čekaš da prijevozi krenu. Ganjaš papire. Pitaš se zašto si krenuo u sve to. Cugaš u trenucima depre. Daviš se u čokoladi. Radiš popise. Trošiš pare na razne stvari. Ima li prednosti seljenja? Da! Ima stvari koje odjednom nisu više bitne. One uključuju: -raspored blagdana i praznika u 2020 i njihovu spojivost s vikendima -način na koji šef (ne)vodi firmu -činjenicu da nisam našla dobre plave ljetne duge hlače u nautical điru -politiku Čemu se nadaš? Novcima. Zabavi. Lososu. Oznake: Seljenje, emigracija, Irska |
- 22:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
