|
|
....se vratis s godisnjeg u svakodnevnicu. Nisi raspremio torbe, rublje za pranje se gomila, ne da ti se kuhati, frizider je prazan, a pod je misteriozno postao odvratan iako je bio lijep i cist kad si otisao na godisnji. S tugom ispires sol iz kose i mazes svoj novi ten i nove modrice losionom after sun. Tugujes za prijateljima, koji su se takodjer vratili u svakodnevnicu, i mlakim morem dok se znojis kao svinja. A svi te stalno pitaju kako ti je bilo. Oznake: plaza, godisnji, lipanj |
Dodjite svi, pisalo je u promo materijalima, na hipijevski vikend na moru. Radit cemo hipijevske aktivnosti, slusati predavanja, gledati filmove, pricati o tome kako zivimo i ,naravno, partijati. Bilo je tu mozda i nesto aktivisticki dodano, ali zapravo nisam obracala paznju na to jer mi je mozak odletio u nebesa privezan sarenim balonima cim sam procitala rijeci "na moru". Uzela sam slobodan dan, spakirala torbetinu i pojurila za suncem. I doista, bilo je zabavno. Te hipijevsko-aktivisticke stvari znaju mi biti tuzne i nelagodne, ali ovo je bilo drugacije. Polupoznati ljudi i posve novi ljudi iz stranih zemalja lijepo su se druzili na rivi i plazi. Zahvaljivali smo bogu, organizatorima i sponzorima sto su nas smjestili i nahranili. Osjecali smo se kao i svi drugi turisti, i nitko nas nije spotao jer smo hipici. Ovo je jako zabavno, pomislili smo, da bar traje dulje. Poceli smo davati organizatorima prijedloge za iducu godinu. Shvativsi da mi je to zadnji ljetni vikend na moru u ovoj godini, odlucila sam ga provesti u stilu. I to stilu studenta gladnog putovanja i zabave. S busa sam isla direkt na plazu, pa tek onda u apartman. Nosila sam ljetne haljine iako su me uvjeravali da je nocu hladno. Partijala sam. Preskocila sam veceru da se uredim za beach party. Platila sam pivo (!) 30kn. Plesala sam trijezna. Plesala sam s najludjim plesacem na partyu. Plesala sam na staru domacu i stranu kuruzu, ali i na novu kuruzu, Rihannu, Justina Timberlakea i Calvina Harrisa. Gledala sam kako se oko mene ljudi zvale s ljudima s kojima nisu dosli i s kojima nece ici kuci. Legla sam u 4ipo. Digla sam se prije 7 i sjela na najraniji bus za doma. I da, oporavljala sam se cijeli tjedan, ali ucinila sam to sve. Imala sam tinejdzersko-studentsko-hipijevski vikend na moru. Oznake: putovanje, more, vikend, plaza |
Ovaj tjedan bila sam na moru, a svako ljetovanje/godisnji/putovanje sa sobom donosi puno fotografija. Ja sam ona koja fotka i sjajna druzenja i sve nebitne trenutke, arhivira za vjecnost bas sve sto se desi. Mene zafrkavaju sto snimam, a onda me poslije traze da im posaljem slike, jer nitko drugi nista nije slikao. Tako i na moru stalno skljocam uokolo, vadim mobitel, snimam na slijepo dok sunce jako sja,nema veze sto ne vidim sto radim, vec ce jedna uspjeti. A kad uspije, bit ce mrak, vjerujte mi. I mozda ode na Instagram. Sad imam mobitel sa posebnom tipkom za selfije i pristojnom prednjom kamerom, kako bi iskustvo neprestanog fotkanja bilo jos kvalitetnije. Ovo ljetovanje donijelo je i posjet filmski lijepoj plazi. Nas cetvero, cetiri mobitela i dvije kamere. Naravno, jedino sam ja svoju kameru zaista koristila, okidajuci na najvecoj rezoluciji ogranicen broj fotki (jer sam zaboravila bekapati karticu) i tjeseci se kako je 31 slika sasvim ok, jer nekoc smo imali filmove s 24 snimke i nekako smo prezivjeli i da samo treba pametno birati. Imali smo i set Odavde-do-vjecnosti fotki, koji sam ja inicirala, valjanje po svjetlucajucem plicaku sa savrsenim kamencicima i beskrajnim plavim nebom u pozadini, poziranje nas triju prijateljica iz skole, ravno 15 godina nakon mature. I ne muci me to sto smo svi polugoli ili sto je kamera blizu i sto je megapiksela puno. Muci me druga stvar dok pregledavam te fotke i odvajam ih za slanje. Ja sam, jednostavno i neupitno- nefotogenicna. Znam to odavno. Jos od razrednih slika. Ako se previse nasmijem, vidi mi se samo zubno meso, a oci utonu i postanu samo prorezi uokvireni boricama. Dobar snop svjetla otkrit ce i nekakvu bedastu zilu blesacu na celu. Jedno uho mi je klempavije od drugog. Imam bradu s rupicom, kao superjunak, sto je mozda zgodno za likove u stripovima, ali ja sam ipak prosjecna zena iz stvarnog zivota. Iz poluprofila izgledam zlocesto, kao klasicna negativka iz sapunica, nesto u mojim obrvama jednostavno govori da nesto smjeram. I zato kad zamolim nekoga da okine par slika i onda mi oni vrate kameru da vidim je li ok, ja samo mahnem rukom. Najbolje da cu reci da nije dobro i traziti ponovni pokusaj. To je jednostavno 1.nepristojno, a najvaznije 2. nepotrebno jer spasa jednostavno nema. Sve oko mene na fotki je sigurno dobro, ali ja sam ispala vec nekako, i to sigurno ne onako kako zelim. Znam, stvarno znam, trebala bih se smijesiti samo kao Mona Lisa kako bi stvar funkcionirala, samo malko u kutevima, ponekad to i pokusavam, ali ne mogu. Sunce pici, more hladi, dosli su mi prijatelji, subota je beskrajna i smijem se od srca i ne zelim to skrivati. Ali brate, izgledam stvarno bezveze pri tome. Oznake: fotografije, Putovanja, ljeto, instagram, fotogenicnost, plaza, more |
Vracam se odmah! Oznake: plaza, Ljetovanje.., godisnji |
Oznake: Ljetovanje.., plaza, godisnji, ljeto, knjiga |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |