/
ponedjeljak, 12.06.2017.
Vikend
ponedjeljak, 12.06.2017.
Vikend
|
Mama je dosla u grad za vikend. Samo tako, nakon deset godina od zadnjeg putovanja, nakon mnogo tuzbalica i razmisljanja, kombiniranja i odustajanja, nasla je prijevoz i dosla. Zbog gustog rasporeda nisam ju stigla bebisitati cijeli dan, vec su to ucinili baka i deda. Kuhali su, pozurivali ju da se spremi i odbacili do tramvaja,kao da ona ima 15, a oni 50. Nasle smo se u gradu, cugale i setale. Onda sam ju ostavila u dobrom drustvu da ima pravi djevojacki izlazak i otisla nesto jesti. Iduce jutro popile smo kavu. Kao sto ju nisam docekala, nisam ju ni ispratila,vec sam otisla kuci prije nego sto joj je stigao prijevoz za natrag. (Koliko prostora i vremena za svaku, kako neobicno.) Vikend je prosao, svi smo se slozili da nam je bilo bas zabavno i da moramo ponoviti cim budemo mogli. I samo tako, moja mama, koja se odselila iz svog grada prije ravno 30 godina, koja dalje cesto govori kao da je na robiji u drugom gradu, koja zadnjih 20 godina dolazi kuci samo kad netko ide na operaciju (a u medjuvremenu mi posjecujemo nju), ogranicena i pritisnuta brigom za druge ljude, brigom o novcu, losim zdravljem, kucnim ljubimcima,propadajucom kucom, srednjom dobi... je postala mobilna. |
- 17:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 01.09.2016.
Chasing the sun
|
Dodjite svi, pisalo je u promo materijalima, na hipijevski vikend na moru. Radit cemo hipijevske aktivnosti, slusati predavanja, gledati filmove, pricati o tome kako zivimo i ,naravno, partijati. Bilo je tu mozda i nesto aktivisticki dodano, ali zapravo nisam obracala paznju na to jer mi je mozak odletio u nebesa privezan sarenim balonima cim sam procitala rijeci "na moru". Uzela sam slobodan dan, spakirala torbetinu i pojurila za suncem. I doista, bilo je zabavno. Te hipijevsko-aktivisticke stvari znaju mi biti tuzne i nelagodne, ali ovo je bilo drugacije. Polupoznati ljudi i posve novi ljudi iz stranih zemalja lijepo su se druzili na rivi i plazi. Zahvaljivali smo bogu, organizatorima i sponzorima sto su nas smjestili i nahranili. Osjecali smo se kao i svi drugi turisti, i nitko nas nije spotao jer smo hipici. Ovo je jako zabavno, pomislili smo, da bar traje dulje. Poceli smo davati organizatorima prijedloge za iducu godinu. Shvativsi da mi je to zadnji ljetni vikend na moru u ovoj godini, odlucila sam ga provesti u stilu. I to stilu studenta gladnog putovanja i zabave. S busa sam isla direkt na plazu, pa tek onda u apartman. Nosila sam ljetne haljine iako su me uvjeravali da je nocu hladno. Partijala sam. Preskocila sam veceru da se uredim za beach party. Platila sam pivo (!) 30kn. Plesala sam trijezna. Plesala sam s najludjim plesacem na partyu. Plesala sam na staru domacu i stranu kuruzu, ali i na novu kuruzu, Rihannu, Justina Timberlakea i Calvina Harrisa. Gledala sam kako se oko mene ljudi zvale s ljudima s kojima nisu dosli i s kojima nece ici kuci. Legla sam u 4ipo. Digla sam se prije 7 i sjela na najraniji bus za doma. I da, oporavljala sam se cijeli tjedan, ali ucinila sam to sve. Imala sam tinejdzersko-studentsko-hipijevski vikend na moru. Oznake: putovanje, more, vikend, plaza |
- 16:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 11.12.2012.
Snježni vikend
|
Canada,eh? Doslovno preko noći, palo je više od 30 cm snijega. danima ranije plašila sam ljude tom prognozom, ali nitko mi nije vjerovao. I sve se dogodilo kako su rekli. Promet je stao. Hladnoća je prodrla u kosti. Odlučili smo biti kul. Odlučili smo se ponašati kao Kanađani. Sve normalno Delboy je krenuo na šišanje. U mećavi. Jer mu je kosa narasla negdje između četvrt i pola centimetra. Mi smo povele četverogodišnjeg susjeda u kino, na matineju. Bus za kino ulovile smo pukom srećom, bus za natrag već je bio jedan u nizu uhodanih. Čak je i film bio dobar, a kokica i kole bilo je na bacanje. Tako smo dobro to izvele da smo odlučile proslaviti. Prejedanjem. Pojele smo svaka samo po jednu sarmu za ručak kako bi se pripremile za rezerviranu večeru. Prvo smo sat i pol zvale taksi. Taksi nije bio zainteresiran. Onda smo otkopale auto i zamolile Delboya da nas odbaci i vrati auto, da možemo pit u miru. I pile smo. I jele. 17 hamburgera, 5 rakija, 2 piva i 2 vode kasnije....bila je ponoć. Taksiji se i dalje nisu javljali. Krenule smo pješke. Hodale smo svega sat i 20. Ja jedva, jer sam pojela puno. A snijeg je bio do koljena. Doslovno. Krasna priča, partizanski tradicionalna, za plašit malu djecu jednog dana u budućnosti, kada budu imali lebdeće skateboarde. Njemu baš i nije stalo U snijegu sam našla mobitel. Isključen. Bez kuna na računu. Bez postavke koja ti pokazuje koji je njegov broj. Bez imena obitelji u imeniku. S krivo postavljenim kalendarom. A vlasnik ne živi u ovom gradu. Otežavanje povratka vlasniku samo takvo. A njega kao da i nije briga. Nije ga nazvao ni jednom. Pretpostavljam zato što, poput mene, nije znao svoj broj. Ali kladim se da je žalio za kolekcijom mp3 folka. Oznake: snijeg, sarma, vikend, mobitel |
- 21:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
