/
ponedjeljak, 25.09.2017.
Mamino novo ruho
ponedjeljak, 25.09.2017.
Mamino novo ruho
|
Nakon 26 godina zivota pod istim krovom s mamom i nakon 10 godina bez nje, ispala sam iz stosa. Kao da sam opet u pubertetu, samo nekom odraslom, koji traje dulje i ima razne faze, vise se ne snalazim u nicem,ne samo u kuci, nego ni u zivotu s njom. Da ste me prije nekoliko godina pitali kakava je moja mama, rekla bih premorena, izludjena, dosadna. Izmucena zivotom, sada kao malo dijete treba paznju koju joj vise ne mogu dati. Stalno me zivka s bedastim razlozima za cakulu, opsesira nad glupostima koje to ne zasluzuju, duri se kao malo dijete kad joj nesto ne pase, izvoljeva. Ne znam vise sto da radim oko nje, ni kako. A onda je nastao rez i svasta se promijenilo, pa je sada i ona drugacija. Ima vise novaca jer radi, trosi te novce na ono sto joj se svidja, pa vise ja ne moram traziti te stvari, radi puno pa je umorna,stoga me i manje zivka, naucila je sjediti u tisini, ima manje vremena za sebe pa ne moze cisiti po kuci kao nekad i opsesirati, a u to malo vremena sada redovito izlazi s prijateljicama. Gledam to i ne vjerujem, pljescem joj u sebi i tapsam poledjima. Drago mi je sto je konacno krenula naprijed, ali znam da ce joj, jednom kada se i ta faza promijeni, trebati ono sto joj treba vec godinama- jedan dobar psihoanaliticar kojem ce moci ispricati sve i tako otpustiti ventil. Ima ona jos dosta prtljage koje se mora rijesiti. Nedavno me dvoje stranaca podsjetilo da mi je mama bolja nego sto mislim, jednom rjecju koje su oboje koristili, super. Podsjetili su me na kvalitete koje je oduvijek posjedovala,ali sam ih nekako zaboravila s vremenom, jer sam bila zauzeta gundjanjem. Da je neovisna, jaka, dobra, prezivjela svasta stoicki, kreativna, fura svoj groove. Kimam glavom,primljeno na znanje. Hvala na prijateljskom podsjetniku. Oznake: roditelji, majka, karakter, odnos, zivot, mama |
- 13:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 12.06.2017.
Vikend
|
Mama je dosla u grad za vikend. Samo tako, nakon deset godina od zadnjeg putovanja, nakon mnogo tuzbalica i razmisljanja, kombiniranja i odustajanja, nasla je prijevoz i dosla. Zbog gustog rasporeda nisam ju stigla bebisitati cijeli dan, vec su to ucinili baka i deda. Kuhali su, pozurivali ju da se spremi i odbacili do tramvaja,kao da ona ima 15, a oni 50. Nasle smo se u gradu, cugale i setale. Onda sam ju ostavila u dobrom drustvu da ima pravi djevojacki izlazak i otisla nesto jesti. Iduce jutro popile smo kavu. Kao sto ju nisam docekala, nisam ju ni ispratila,vec sam otisla kuci prije nego sto joj je stigao prijevoz za natrag. (Koliko prostora i vremena za svaku, kako neobicno.) Vikend je prosao, svi smo se slozili da nam je bilo bas zabavno i da moramo ponoviti cim budemo mogli. I samo tako, moja mama, koja se odselila iz svog grada prije ravno 30 godina, koja dalje cesto govori kao da je na robiji u drugom gradu, koja zadnjih 20 godina dolazi kuci samo kad netko ide na operaciju (a u medjuvremenu mi posjecujemo nju), ogranicena i pritisnuta brigom za druge ljude, brigom o novcu, losim zdravljem, kucnim ljubimcima,propadajucom kucom, srednjom dobi... je postala mobilna. |
- 17:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 30.12.2016.
Kuci za praznike, vol. 19
|
Dan prvi 9h Iako je vikend, mama i ja se dizemo rano i svaka krece na svoju stranu. Prije nego sto ode od kuce recitira mi podulji spisak uputa i zadataka za izvrsiti po kuci i brigu o zivotinjama, kao i popis stvari koje u kuci trenutno ne rade. Osjecam se kao turist. 11h Sunce! Sunce i more! Ne sjecam se kad sam zadnji put vidjela sunce! 13:30h Umorna od buljenja u sunce i more, krecem u blagdansku nabavku i teglim puno stvari uzbrdo, mastajuci o sklopivoj torbi na kotacicicma. 15h Po prvi put gledam Apartman Billya Wildera i otkrivam kako je to odlican blagdanski film o preljubu, samoubojstvu i korporativnoj ljigi. 20h Mama mi vec pomalo dosadjuje. Ima nepotrebno pregrube kritike za potpune blesavoce. 23h Po prvi put gledam Donovanov greben Johna Forda i okrivam kako je to sasav blagdanski film o rasizmu i glupim pretpostavkama. 1h Okrecem se po krevetu razmisljajuci o (ne)pripadanju. Cijelo vrijeme zivota ovdje cinilo mi se da sam autsajder, a sada, nakon smrti oca, autsajderstvo je jos jace. A opet, ovdje sam kod kuce. Zbunjujuce. Nema nista do lezanja u svojoj tinejdzerskoj sobi i osjecanja bas kao da si opet tinejdzer. Kad ti je 35 i doma si za praznike. Dan drugi 12:30h Skracujem dan time sto se budim iza podneva. Time ujedno propustam ponudu za kavu. Zatvorena sam u kuci na dva dana. Hocu li posiziti? 15h Nakon obilnog rucka, cavrljamo. Dragi citatelji, jeste li znali da sam ja siromasna nasljednica? Evo, samo sto se opako ne obogatim. Saznajem da mnogi oko mene cekaju to suspregnutog daha. To je saga koja se prati vec godinama, shvacam, ljudi nas dozivljavaju kao sapunicu. Gledajte nas i iduceg tjedna u isto vrijeme! Ali nije samo zanimljivo ono sto se dogadjalo do sad (gastarbajterstvo, imucnost, siromastvo, bolesti, smrti), shvacam, ili ono sto bi se moglo dogoditi uskoro. Nasa publika vec se zanima za daleke iduce sezone. Nakon sto naslijedim, tko ce naslijediti sve to iza mene? Stara sam i neudana, iza mene i isto takve tete ponosna linija stati ce i neka daljnja bezvezna rodbina ce naslijediti Aladdinovu pecinu. Cak je i mama sklona ideji da treba postojati nasljednik, makar nezakoniti. Razrogacujem oci. K vragu sve, nemam nista, ne znam ni sto cu imati ni kada, a stranci se vec brinu za to kome cu ostaviti sve svoje nista. Kakve gluposti, pomislim, u grob ionako nista ne nosis. Koga briga kome ce to doci, ionako necu to vidjeti. Koja apstrakcija! Utjesim mamu kazavsi joj da uvijek mogu ostaviti sve u dobrotvorne svrhe. U glavi za to vrijeme kujem plan B, birajuci djecu prijatelja kojima bi se mogao svidjeti stan na moru. 18h Susjedi zovu na kavu. Toliko sam se najela da mislim da necu probati nista sto je na stolu. Probam sve. Opet se nazderem. Saznam da je jedan od susjeda sitni diler. Konacno, da se ja nasmijem nekom drugom. Dan treci 11 h Kava s prijateljima. Privremeno selim mozak u neki drugi, smjesniji svijet. 18h Ista ona moja mama, za koju se vec nekoliko godina zalim kako previse prica i time me izludjuje, u miru i tisini cita vec satima. Zadivljena sam. Preporod. Zacitam se i ja, i jedva odlijepim od knjige, dugo iza ponoci. Dan cetvrti 9h Opet se dizemo rano i idemo u grad. Razdvajamo se, ona na posao, ja na groblje. Na brodu su otocani koji su stigli u grad dva sata ranije obaviti razne stvari, i sada se vracaju kuci. Prisluskujem ih, pomorci pricaju o dalekim morima i stazu, ribari o pronalasku lignji i sipa. Dok putujemo, zavrsim pismo teti u Americi, ispunim listic za loto Otok kao da je zatvoren preko zime. Rijetki setaci, macke leze na suncu, par turista. Zrak je sladak, cist, udisem ga pohlepno, zalim sto ga ne mogu odnijeti kuci, bilo kojoj svojoj kuci. Ne sretnem nikog poznatog, i to mi pase. Svako malo sjedam uz obalu na putu natrag u luku. Po prvi put popijem kavu u sjeni trajekta, kao da sam domaca. Na povraku sjedim na otvorenoj palubi, fotografiram i suncam se, uzivam. Navecer me slomi prehlada. 17h Povratak ostavine u liku mestra od nekretnina. Razne kombinacije. Odvjetnici, vjestaci, cijene,kupci. Tornado informacija nakon kojeg je sve isto kao i prije. Osjecam kao da oko mene kruze morski psi. 19h Mama, njene prijateljice, ja,katedrala i bozicni koncert. Lijepo je. Nakon koncerta odemo na kolace. Zene od 50 godina zale se na svoje mame. Smijesno, pomislim, neke stvari nikad se ne mijenjaju. Jos jedan djir po gradu. Citanje knjige do kasno. Dan cetvrti Kasno se dizem, iza 9. Jutra na dan polaska uvijek sam provodila u laganom grcu, putnoj groznici. A gle me danas, Iza 10 se odem javiti susjedi, toliko sam lezerna postala. Nije to lose, osjecam se kao profic u putovanjima,konacno. Iza 11 sam vec obucena i idem na bus. U busu shvatim da nisam spakirala suho voce koje sam htjela donijeti raznim ljudima za poklon. Oznake: blagdani, Božić, obitelj, mama, kuca |
- 16:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 28.09.2016.
Kuci za dugi vikend
|
-Idemo na more- rekli su baka i deda. -Aha- rekla sam ja. Ideja je bila da idemo skupa, ali oni su poznati po tome da se spremaju glacijalno sporo, pa ih nakon ove objave bas i nisam dozivljavala. Zato sam se vraski iznenadila kada su nazvali dva dana kasnije i javili da krecu te subote. Stari pas jos zadivljuje novim trikovima. I tako smo se spakirali, utrpali u bus i uputili na konferenciju prezivjelih, svi skupa u jednoj kuci po prvi put nakon tatinog sprovoda. Mislila sam, bit ce tesko. Bit ce tu i tamo suza koje se kotrljaju, ili barem tisina i gledanja u prazno. I najgore, bit ce kvocanja. Duplog kvocanja. Kosa, odjeca, kosa, posao, kosa, ovo i ono. I onda,zacudo, nije uopce bilo tako grozno. Dan je bio lijep i suncan, spakirala sam se dva sata prije polaska, nosila sam samo par stvari u maloj torbi i osjecala se vrlo opusteno. Da, poceli su jedni drugima govoriti kako su debeli u prvih 5 minuta nakon ulaska kroz vrata, ali slagali su se dobro. Tek dva dana kasnije na red je dosla moja nikad prezaljena kosa, a spomenuo ju je, od svih, deda (izdajica!). Do tad sam nekako uspjela prezivjeti price iz bakine mladosti bez precestog pitanja koja je njihova poenta i sto moja mama, koja ih slusa 180 i neki put, misli o njima. Onda je baka u kratkom napadu izgovorila sve ono sto bi ju ubilo da nije spomenula (kako nikad ne nosim zlatni nakit koji mi je kupila i kako sam propustila sjajnu priliku za udaju) i nastao je mir. Vrijeme je i dalje bilo dobro i bilo mi je zao sto sam uzela samo dva dana godisnjeg i sto vec sutra idem. Spakirala sam se sat i po prije polaska, mama me otpratila i to je bilo to. Vrlo mirno otputovala sam od kuce natrag kuci, s kasnijim busom, i drugo jutro otisla na posao. Kao da sam iz svijeta u svijet presla teleportacijom, besavno i besumno. Mislim da je tobilo najmirnije takvo putovanje u dugo vremena. Practice makes perfect. Oznake: roditelji, baka.djed, mama, savjeti, kvocanje, obiteljska okupljanja |
- 15:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 22.06.2015.
Dugi vikend kod kuce
|
Sastojci: 50% Razgovor o ostavini, projekcije buducnosti, frustracija zbog dugog trajanja sudskog spora, pomisli kako ce nas svi opeljesiti na kraju ostavine, razgovori o popravcima i ostalim stvarim za koje nema novaca, komentari o politici i korupciji, opcenita zabrinutost zbog buducnosti 20% Usputno cakulanje o svemu i svacemu, pogotovo uporno kad je vrlo ocito da ne slusam 10% Price o zdravoj hrani i zdravom bilju 5% Gorljiva zelja za raznoraznim vrstama pomaganja oko hrane, odjece i sminke (meni totalno unervozujuca) 3% Pitanja kojima me se navodi da sudjelujem u odlukama vezanim za bezvezne nepotrebne sitnice 3% Komentari o mom tenu i sredstvima za poboljsanje istog 3% Komentari o mojoj kosi i savjeti za njeno poboljsanje 2% Razna pretjerivanja 2% Tracevi o poznanicima i komentiranje odjece i izgleda drugih ljudi 2% Ostalo Oznake: Kod kuce, more, dugi vikend, mama, obitelj |
- 13:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
