/
četvrtak, 05.03.2020.
Kuća
četvrtak, 05.03.2020.
Kuća
|
Otkad znam za sebe postoji ta mala kuća u slijepoj ulici okruženoj poljima. U njenom dvorištu sam padala preko panjeva, u njenoj kuhinji sam gledala kako se razvlači tijesto za štrudle, u njenom dnevnom boravku slušala sam Top 40 na radiju Blue Danube. U zadnje dvije godine kuća je izgubila oba svoja preostala ukućana. Obilazila sam ju i skupljala račune. Rekla sam da budem, ali na kraju nisam ništa čistila ni bacala iz nje, samo sam uzela nešto malo stvari. Jednu plastičnu kutiju s papirima i fotografijama, ostatke dva završena života. Kasnije sam se vratila po još, grabila stvari koje mi ne trebaju i koje bolje da sam odmah bacila, jedan goblen, dva ukrasna tanjura, jednu kičastu figuricu s baroknim zaljubljenim parom. Mama je zahtjevala da joj uzmem vazu koja je od češkog kristala. Našla sam naljepnicu "proizvedeno u Indiji". Sjetila se da bih mogla uzeti jaslice, njene su se raspale, ali bilo mi je glupo, jeftine plastične figurice. Sada se osjećam krivom što ih nisam uzela. Držala sam ruku na zidu, pokušavajući zagrliti kuću. Odavno smo govorili da ćemo ju prodati i onda je konačno došlo vrijeme za to i sve je prošlo toliko brzo da ni sad ne mogu vjerovati. Jedan oglas koji je koštao 10 kuna, tri dana pokazivanja kuće i otišla je, samo tako. Uzeli smo novac-prvu ponudu koja je uključivala keš- i pobjegli. U kuću će se useliti obitelj s četvero djece. Vidim kako će ju srediti, kako će paziti na vrt, kako se vesele. Drago mi je. Naš put je završio, novi počinje. Prije smo bili klasični domaći ljudi, koji su mijenjali samo odjeću, namještaj, tehniku i aute, fiksirani na jednom mjestu. Sad smo Amerikanci, mijenjamo nekretnine s promjenom faza života. Fleksibilni smo, pokušavamo biti minimalno sentimentalni. Ne uspijevamo uvijek, Bila sam jako zadovoljna. Tapšala sam se po ramenu. Imala sam cilj i ostvarila sam ga u potpunosti, dobila sam keš odmah. Nevjerojatno. Kao da sam slijedila recept nekog motivacijskog govornika. Većina prijatelja i poznanika je rekla da je to premalo novca i da sam trebala tražiti više i čekati i prodati frižider i ovo napraviti ovako,a ono onako. Moj trijumf se poljuljao i počela sam se osjećati loše, lijeno i neuspješno. Prošlo je niti mjesec dana od toga i na mahove sam sretna što sam napravila tu veliku stvar tako učinkovito, a ponekad se grizem što nisam odradila bolje. Pokušavam si udijeliti mentalni šamar u tim trenucima, ali neki put nije lako. Bio je vikend, sunčan i suh. Otišli smo do nasipa u šetnju, ali ni prije ni poslije toga nismo svratili do kuće. Više nikad nećemo morati svratiti do kuće. Njena nova avantura počinje. Oznake: kuća, baka, djed, obitelj, smrt, prodaja, nekretnina, život |
- 08:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 22.03.2018.
Kada se promijenilo
|
Bila jednom jedna žila. Dugo je dobro radila, satima, danima, tjednima, godinama, desetljećima je usmjeravala krv s jedne strane na drugu, bez ikakvih prigovora. A onda joj je stvarno dojadilo, rekla je da više nemre i pukla. Nastalo je krvarenje. Dogodio se moždani udar. S obzirom na godine, oporavak je bio dobar i čitava dva tjedna sve je bilo okej, koliko može biti kada stara žena s bolnim leđima pazi na starog čovjeka koji se oporavlja od moždanog udara. A tada- rebro. Bum, tras, slomilo se. Ne možemo ih pusiti same, očito. Alternative su sve jedna nepopularnija od druge, ali nešto valja izabrati. Još ne znamo što, ali radimo na tome. Oznake: obitelj, starost, Zdravlje, moždani udar, skrb, starački dom |
- 10:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 27.12.2017.
Znatizelja
|
Znatizelja je ubila macku, kazu, ali ne znaju da moze i ljude. Ne samo fizicki, ako probaju neki glupi stunt s you tubea, nego i psihicki, u pojam. Doceka te, iscipelari i ode veselo svojim putem, kao da se nista nije dogodilo. Bilo mi je sasvim lijepo doma za praznike. Vrijeme je bilo dobro, bila sam pozvana na tulum, fino smo jeli, kupili veci tv, sve 5. Onda se samo stvorilo. Sto radis sa zivotom,pitaju rodjaci i nerodjaci, putnici i namjernici. Kako ces ovo, a ono? Zasto nisi udana i nemas djecu, kome namjeravas ostaviti svoje nasljedstvo? Bez ikakvog srama i zadrske ljudi s kojima nisi blizak pitat ce te sve,od toga zasto ti je friz takav kakav je, do toga zasto si smrsao. Otkad je to normalno?? Ljuti me to, pogotovo zato sto ne znam kako se obraniti. Kako mozes uopce vratiti ljudima koji uslobodno vrijeme procjenjuju tvoje nekretnine i li racunaju koliko si dosad ustedio? Da ih pitam koliko puta se seksaju? Koja im je rata kredita? Kako im radi probava? Zasto im klinci ne idu u privatne skole i ne rade vani? Da ih posaljem u vrazju mater i malo se izderem na njih? Ako imate savjet, slusam. Oznake: praznici, Kod kuce, obitelj, pitanja, zivot |
- 20:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 30.05.2017.
Poruka
|
Imam jednu frendicu na Facebooku koju bih opisala kao jako simpatičnu, veselu i pozitivnu osobu. U zadnje vrijeme je jako aktivna u objavama, ali te vrste da se malo zabrinem za nju. Njene objave mogu se svesti pod ove teme: 1.spasite životinje i planet 2. ljudi su zločesti 3. život je lijep. Kad ima poruke o tome kako ljudi trebaju biti bolji jedni prema drugima, zabrinem se. Naravno, slažem se, ali zabrinem se i razmišljam o tome što se dovraga desilo da mora u svijet slati takve poruke. Okej, radi s ljudima nekih 25 godina, ali mislim da nije do posla. Tko ju to točno tako tlači i čime? Je li nešto osobno ili jednostavno pošizi svaki put kad pročita dnevne naslove pa se pita kamo svijet ide? Misli li da može popraviti stvar s tim porukama? A onda, neki dan, puknuo mi je film. Skupilo mi se svega, pa sam zaključila da ću postupiti kao i ona i dati si oduška javno. Here it goes. Hvala svima koji se brinu za mene, u zadnje vrijeme sve češće naglašavajući mojoj obitelji kako sam stara, neudana, a nemam ni djece. Vaša briga je dirljiva. Pogotovo je super što naglašavanjem toga da sam stara, neudana i bez djece, implicirate da očito imam neke ozbiljne felere u karakteru i time neizmjerno veselite moju obitelj i, naravno, i mene samu. Odlično mi je što te poruke dolaze od članova moje šire obitelji i polaskana sam što me koristite u raznim mjerilima. Počašćena sam što sam ispala faktor "kako ne", jer silno želim pomoći obrazovati vašu djecu i unuke, a i vama da se bolje osjećate što ste očito bolje odgojili vašu djecu i unuke i time pobijedili u utrci života. Namaste. Oznake: Facebook, obitelj, usidjelica, život, rođaci, poruka |
- 09:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 03.02.2017.
Passe
|
#Onaj trenutak kad .....shvatis da vlastitoj obitelji vise nisi zanimljiv. Baka, bolesna od gadne gripe kojoj nema lijeka osim dugotrajnog cekanja, pocela je razmisljati o svom zivotu i zakljucila da je najvaznije sto joj sada nedostaje - praunucad. Suocena s ovakvom nekarakteristicnom drskoscu, poprilicno sam se nadurila. Nema veze sto imas posao, mozes mi kupiti cipele, organizirati prijevoz, skuhati rucak i tutnuti nesto love, ja bih one male seronje koji zavijaju u Mulleru kad im ne kupim kocke, koji nece jesti brokulu i koji mi ne daju da spavam po noci. Pokupih svoje nezanimljivo dupe i odoh se opijati i jesti djubar, kao prava odrasla i odgovorna osoba. Oznake: obitelj, roditelji, unuci, djeca, baka, praunuci |
- 20:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 16.01.2017.
Tri djevojke i beba
|
Beba je stigla, nesto ranije nego sto smo ju ocekivali. Vraski smo se iznenadili, svi od reda. Nakon sto me prosao sok, umjesto da mi bude drago, sebicno se svaki dan uhvatim kako otpisujem svoje prijatelje, mlade roditelje, na iduce tri godine. Sa sjetom gledam slike od lani koje ukljucuju jednog ili oba roditelja u raznim situacijama. Grupni odlazak na plazu. Grupni odlazak u klub. Grupni odlazak u kino. Nema vise. Od sada samo pelene i slinceki. Pravit cemo kasice i razgovarati o maramama za dojenje. Osim sto beba stavlja u mirovanje krug pet prijatelja, ona svodi i nas djevojacki skolski klub na dvije karike. Planirale smo razne stvari, ali nismo ih stigle obaviti. Izlozba, rodjendanski tulum, slasticarnica,ovo,ono. Zamisljam samo sebe i Spacey u buducim avanturama, koje se prorjedjuju jer ona radi kao konj. Vremena se mijenjaju. Moram naruciti nekoliko novih prijatelja s Ebaya. Oznake: prijateljstvo, trudnoca, obitelj, rodjenje |
- 14:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 30.12.2016.
Kuci za praznike, vol. 19
|
Dan prvi 9h Iako je vikend, mama i ja se dizemo rano i svaka krece na svoju stranu. Prije nego sto ode od kuce recitira mi podulji spisak uputa i zadataka za izvrsiti po kuci i brigu o zivotinjama, kao i popis stvari koje u kuci trenutno ne rade. Osjecam se kao turist. 11h Sunce! Sunce i more! Ne sjecam se kad sam zadnji put vidjela sunce! 13:30h Umorna od buljenja u sunce i more, krecem u blagdansku nabavku i teglim puno stvari uzbrdo, mastajuci o sklopivoj torbi na kotacicicma. 15h Po prvi put gledam Apartman Billya Wildera i otkrivam kako je to odlican blagdanski film o preljubu, samoubojstvu i korporativnoj ljigi. 20h Mama mi vec pomalo dosadjuje. Ima nepotrebno pregrube kritike za potpune blesavoce. 23h Po prvi put gledam Donovanov greben Johna Forda i okrivam kako je to sasav blagdanski film o rasizmu i glupim pretpostavkama. 1h Okrecem se po krevetu razmisljajuci o (ne)pripadanju. Cijelo vrijeme zivota ovdje cinilo mi se da sam autsajder, a sada, nakon smrti oca, autsajderstvo je jos jace. A opet, ovdje sam kod kuce. Zbunjujuce. Nema nista do lezanja u svojoj tinejdzerskoj sobi i osjecanja bas kao da si opet tinejdzer. Kad ti je 35 i doma si za praznike. Dan drugi 12:30h Skracujem dan time sto se budim iza podneva. Time ujedno propustam ponudu za kavu. Zatvorena sam u kuci na dva dana. Hocu li posiziti? 15h Nakon obilnog rucka, cavrljamo. Dragi citatelji, jeste li znali da sam ja siromasna nasljednica? Evo, samo sto se opako ne obogatim. Saznajem da mnogi oko mene cekaju to suspregnutog daha. To je saga koja se prati vec godinama, shvacam, ljudi nas dozivljavaju kao sapunicu. Gledajte nas i iduceg tjedna u isto vrijeme! Ali nije samo zanimljivo ono sto se dogadjalo do sad (gastarbajterstvo, imucnost, siromastvo, bolesti, smrti), shvacam, ili ono sto bi se moglo dogoditi uskoro. Nasa publika vec se zanima za daleke iduce sezone. Nakon sto naslijedim, tko ce naslijediti sve to iza mene? Stara sam i neudana, iza mene i isto takve tete ponosna linija stati ce i neka daljnja bezvezna rodbina ce naslijediti Aladdinovu pecinu. Cak je i mama sklona ideji da treba postojati nasljednik, makar nezakoniti. Razrogacujem oci. K vragu sve, nemam nista, ne znam ni sto cu imati ni kada, a stranci se vec brinu za to kome cu ostaviti sve svoje nista. Kakve gluposti, pomislim, u grob ionako nista ne nosis. Koga briga kome ce to doci, ionako necu to vidjeti. Koja apstrakcija! Utjesim mamu kazavsi joj da uvijek mogu ostaviti sve u dobrotvorne svrhe. U glavi za to vrijeme kujem plan B, birajuci djecu prijatelja kojima bi se mogao svidjeti stan na moru. 18h Susjedi zovu na kavu. Toliko sam se najela da mislim da necu probati nista sto je na stolu. Probam sve. Opet se nazderem. Saznam da je jedan od susjeda sitni diler. Konacno, da se ja nasmijem nekom drugom. Dan treci 11 h Kava s prijateljima. Privremeno selim mozak u neki drugi, smjesniji svijet. 18h Ista ona moja mama, za koju se vec nekoliko godina zalim kako previse prica i time me izludjuje, u miru i tisini cita vec satima. Zadivljena sam. Preporod. Zacitam se i ja, i jedva odlijepim od knjige, dugo iza ponoci. Dan cetvrti 9h Opet se dizemo rano i idemo u grad. Razdvajamo se, ona na posao, ja na groblje. Na brodu su otocani koji su stigli u grad dva sata ranije obaviti razne stvari, i sada se vracaju kuci. Prisluskujem ih, pomorci pricaju o dalekim morima i stazu, ribari o pronalasku lignji i sipa. Dok putujemo, zavrsim pismo teti u Americi, ispunim listic za loto Otok kao da je zatvoren preko zime. Rijetki setaci, macke leze na suncu, par turista. Zrak je sladak, cist, udisem ga pohlepno, zalim sto ga ne mogu odnijeti kuci, bilo kojoj svojoj kuci. Ne sretnem nikog poznatog, i to mi pase. Svako malo sjedam uz obalu na putu natrag u luku. Po prvi put popijem kavu u sjeni trajekta, kao da sam domaca. Na povraku sjedim na otvorenoj palubi, fotografiram i suncam se, uzivam. Navecer me slomi prehlada. 17h Povratak ostavine u liku mestra od nekretnina. Razne kombinacije. Odvjetnici, vjestaci, cijene,kupci. Tornado informacija nakon kojeg je sve isto kao i prije. Osjecam kao da oko mene kruze morski psi. 19h Mama, njene prijateljice, ja,katedrala i bozicni koncert. Lijepo je. Nakon koncerta odemo na kolace. Zene od 50 godina zale se na svoje mame. Smijesno, pomislim, neke stvari nikad se ne mijenjaju. Jos jedan djir po gradu. Citanje knjige do kasno. Dan cetvrti Kasno se dizem, iza 9. Jutra na dan polaska uvijek sam provodila u laganom grcu, putnoj groznici. A gle me danas, Iza 10 se odem javiti susjedi, toliko sam lezerna postala. Nije to lose, osjecam se kao profic u putovanjima,konacno. Iza 11 sam vec obucena i idem na bus. U busu shvatim da nisam spakirala suho voce koje sam htjela donijeti raznim ljudima za poklon. Oznake: blagdani, Božić, obitelj, mama, kuca |
- 16:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 02.06.2016.
Brojevi
|
Upoznali su se pocetkom godine. Sredinom godine su zapoceli vezu, u jesen iduce godine ona se uselila k njemu. Devet mjeseci kasnije, mater ju tlaci da izvoli zatrudniti, jer je imati djecu super, a i uskoro ce joj proci rok trajanja -zaboga, vec su joj 33! Nikad se nisam navikla na ideju da ljudi popuju drugim ljudima, i nadam se da necu. I naravno, kao takva, tu mater bih izribala na sitno,cak i da je moja. Ali mater je mater, i zapravo je moju prijateljicu vec nagovorila da izvoli radit na djeci. Zasto? Zbog matematike. Nikome se ne da imat malu mulca doma kad si vec lagano star. I to je to,zapravo, sve sto treba reci da do djeteta dodje. Zbrojis par brojeva i zivot ti krene u drugom smjeru, kao da si unio podatke u GPS. Kad-tad cemodoci i do toga, pa mozemo i sad, izmedju Peveca i Plodina, ili ciscenja kuce i tankanja auta. Zabezeknuta, gledam ih i ne vjerujem. Svi oko mene kazu da je tako najpametnije i da je ocekivano. i da nema tu nista neobicno. A meni tu fali svega. Malo romantike,kvragu, dubokih uvjerenja,pravih osjecaja, odlucujucih trenutaka. Valjda radis nesto zato sto to stvarno zelis, ne zato sto je razumno i ocekivano. Boze,nikad se necu prestati cuditi vlastitoj blesavosti. Oznake: djeca, Parovi, obitelj, trudnoca |
- 17:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 13.05.2016.
Brod u boci
|
Nekoliko mjeseci prije nego što je Arsen Dedić umro, pokušavala sam naći po antikvarijatima njegovu zbirku pjesama Brod u boci, da ju poklonim mami. Bezuspješno ju tražeći, razmišljala sam kako bi bilo savršeno vrijeme da se napravi novo izdanje. Godinu dana kasnije, evo ga, dogodilo se. Vidjela sam reklamu negdje na internetu i predbilježila se za knjigu, dobivši čak i popust. Otišla sam po nju jučer u centar, bio je siv i kišan dan, prikladan za duge kave, ležanje pod dekom, buljenje kroz prozor i miris nove knjige, i otvorila ju čim sam sjela u autobus. Moja mama voli poeziju, ali to nije prešlo na mene. Volim riječi rock i pop pjesama, ali poezija mi je oduvijek nekako previše. Mislim da su me neki (odlični,doduše) prijevodi Jesenjina traumatizirali u djetinjstvu svojom tugom, pa sam se poezije nekako uvijek klonila, iako sam iz nekog razloga znala više pjesama napamet, među njima nekoliko njih iz zbirke Brod u boci. Bila je to mala bijela knjiga razmrdanog hrbata, lagano savijenih stranica, mnogo listana, preseljena u Dalmaciju iz Zagreba, bas kao i moja mama. U njoj je bilo više ilustracija koje mi se nisu sviđale, pogotovo crteži ljudi, ali sad mi u novom izdanju nedostaju- tanka linija u Grom se potpisuje, ružnjikavi pjevač koji je išao uz Moji prijatelji... Možda je to bila i jedina mamina knjiga koja mi se sviđala, što i nije teško, s obzirom da je posjedovala valjda metar na metar ruskih klasika. S godinama smo joj izgubili trag, iako sam spremna okladiti se kako je negdje na tavanu. Dok ju ne nađemo, srećom, zamjena je tu. Oznake: poezija, pjesme, brod u boci, Arsen Dedić, obitelj, uspomene |
- 08:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 18.12.2015.
Doma za blagdane
|
Kao i svake godine, želim biti na dva mjesta odjednom. Biti na suncu uz more, ali ne ćakulati stalno iste stvari s poznanicima koje srećem u centru, ne sjediti s roditeljima cijeli dan, ali definitivno imati quality time, pobjeći od bake kad postane dosadna, ali prije toga pojesti juhu s okruglicama koju tako dobro radi. Privlačenje i odbijanje se izmjenjuju brzo i često, kao da se netko negdje igra s mojim emocionalnim prekidačem. Nedostajanje, sentimentalnost i izluđenost centrifugiraju se u osjećaj blagdana u glavi i srcu. Kao i svake godine želim se klonirati, teleportirati ili barem skupiti svu obitelj na istom mjestu nakratko. Ali ne ide. Možda iduće godine. Ove godine moramo se još i snaći bez tate, proći kroz poznate stvari na drugačiji način. Čitam knjigu "This is where i leave you" da se pripremim, na neki način, i zabavna je i ima u njoj stvari koje razumijem i koje me nasmijavaju, ali u mom svijetu ipak nema obiteljskih tučnjava, pušenja jointa, smiješnih zapleta. Samo mama, ja, pas, mačak i grad. Vrišteći bježim od kuće dok joj trčim ususret. |
- 09:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 30.09.2015.
Vjerovanja
|
U zadnjih nekoliko mjeseci meni ili oko mene dogodile su se stvari koje zvuce suludo, a mogu se svrstati pod nazivnike "vjera". Toliko su sasave da cu ih u nastavku sto krace opisati, a ako padnete sa stolca od smijanja (ili uzasa), nije moj problem. Upozorila sam. Situacija broj 1. Baka cuje da se Teta bavi caranjem. Na primjer, bacila je urok na sinovljevu curu tako da oni prekinu. Baka se zgrozi i kaze joj da kak to moze radit ljudima. Teta ju ispsuje. S obzirom da njihov odnos stalno ide toplo-hladno, Baka se sjeti da pazljivo pregleda kucu. Nadje neki vudu smotuljak na dnu svog ormara. Poludi. U monologu u kojem opisuje nemili dogadjaj u roku desetak minuta dodje od izjave "Ja ne vjerujem u to, al nemoj blizu toga, Deda" do izjave "Zato ja nisam spavala dobro u toj sobi vec dvije godine!" Ne znam kako da reagiram. Ok, Teta ocito treba hobi. I da, Teta je toliko egocentricna da misli da svi oko nje trebaju zivjeti bas kako ona savjetuje. I mozda se vise ne osjeca vazno otkad su djeca otisla od kuce, ali kvragu, ovo je fakat cudno. Pokusavam utjesiti baku. Kazem joj, i stvarno to mislim. "Da to radi, svi bi to radili. Ima moc nad tobom samo kolko joj ti das." Baka me ne slusa,. Situacija 2. Upoznam zenu, imamo zajednicki interes, uglavnom se lijepo druzimo. No u tom druzenju nesto je kopka. Nakon meditacije odluci potraziti odgovor u custom made horoskopu. Dolazi s ovim objasnjenjem: "Mi smo bili obitelj u proslom zivotu i tada sam ti nanijela nepravdu. Daj da se probam iskupiti u ovom!" Ja poludim od straha. Nije ni njoj lako, ali nakon nekog vremena povjeruje u to jer je po prirodi alternativka. Volim gledati Na rubu znanosti i mastati o razni objasnjenjima za svasta, al ova ideja me fakat pocne muciti. Ne mogu ju probaviti nikako. Neko vrijeme trcimo u krug. Ja osjecam kako me ona gusi, ona se zali da meni nije stalo do nje. Prekinemo. Situacija br. 3 Frendica voli self-help i nakon godina našla je ono što joj savršeno odgovara- teorije o zakonu privlačenja. Dok mi priča, slušam ju i mislim "kakve gluposti". Misli lijepe misli i bit će ti dobro? Molim?? Nije li na sličan način Petar Pan zezao Wendynu braću? No godinu ili dvije kasnije desi mi se ova godina, koja je teška, lagano usrana i na trenutke me izluđuje. Treba mi odmor. Želiš li biti zamorac mojoj prijateljici koja se školuje za life coacha? upita me netko. Treba joj praksa s pacijentima. Life coach, kul. Eto, nisam bogata ni slavna, al imam life coacha i još je gratis. Može, rekoh. Već nekoliko tjedana se po sat vremena nalazimo kako bismo razmišljali pozitivno. I dalje nisam sigurna da to s "misli lijepe misli" nije nešto najgluplje što sam čula u zadnje vrijeme, ali nakon coachinga osjećam se bolje. Oznake: zakon privlačnosti, čarolije, obitelj |
- 10:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 22.06.2015.
Dugi vikend kod kuce
|
Sastojci: 50% Razgovor o ostavini, projekcije buducnosti, frustracija zbog dugog trajanja sudskog spora, pomisli kako ce nas svi opeljesiti na kraju ostavine, razgovori o popravcima i ostalim stvarim za koje nema novaca, komentari o politici i korupciji, opcenita zabrinutost zbog buducnosti 20% Usputno cakulanje o svemu i svacemu, pogotovo uporno kad je vrlo ocito da ne slusam 10% Price o zdravoj hrani i zdravom bilju 5% Gorljiva zelja za raznoraznim vrstama pomaganja oko hrane, odjece i sminke (meni totalno unervozujuca) 3% Pitanja kojima me se navodi da sudjelujem u odlukama vezanim za bezvezne nepotrebne sitnice 3% Komentari o mom tenu i sredstvima za poboljsanje istog 3% Komentari o mojoj kosi i savjeti za njeno poboljsanje 2% Razna pretjerivanja 2% Tracevi o poznanicima i komentiranje odjece i izgleda drugih ljudi 2% Ostalo Oznake: Kod kuce, more, dugi vikend, mama, obitelj |
- 13:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 12.11.2013.
Šime
|
On i ja sjedimo za stolom jedno nasuprot drugog i pijemo. Obiteljska je fešta, oko nas je nered i buka, ja pijem ženskaksti likerčić, on pije vino. Čavrljamo i šalimo se i sve je sasvim u redu, pravi ugodni trenutak u vikendu. Oboje smo u šlapama. Ali dok ga gledam posve su mi jasne ove stvari: on laže, i to loše, vara, nikad ne kaže što smjera, prebacuje krivnju, ima nevjerojatan talent da zariba situaciju sebi i svima oko sebe, tvrdoglav je i nedokazan, a povremeno je i beskičmenjak. Imao je tu nesreću da je nešto poveliko zeznuo pa se sada svi njegovi grijesi katalogiziraju i komentiraju, rasčlanjuju i nabrajaju i općenito mu se silno štuca ove godine. A možda su izrađene i neke vudu lutke, tko zna. Ne mislim da sam bolja od njega, stvarno ne. Ali tko god on i ja nekoć bili, sada to više nismo. On je ofucaniji i izluđeniji, ja sam podozrivija. Pričamo istim tonom kao što smo i uvijek, osim što se sada sve promijenilo i ponekad ulažem napor u to da ga ne podbadam. Sve zato što mu se mjesecima smijem u sebi i prepričavam njegove pothvate kao vic. Više ne računam na njega ozbiljno, ponašam se kao da je samo u prolazu. Ovo ugodno časkanje samo je jedna od čudnih situacija u kojima se on i ja nalazimo ove godine, i stvarno više ne znam što bih sa sobom. Da mu nikad ne zaboravim sve grijehe? Da mu pružim šansu? Da otvoreno popričamo i kažem mu kako bi trebao kod psihologa da prevlada svoju krizu srednjih godina? I kako da prestanem očekivati da napravi nešto još zeznutije i spektakularnije i samo nestane kao što je već jednom nestao? Vratija se Šime. Di je bija da je bija..... to nije ni približno toliko zanimljivo kao ono kamo će tek otići. Oznake: razvod, preljub, obitelj, obiteljske fešte |
- 14:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.03.2013.
Misli tjedna
|
Nedjelja,dok sam sizila zbog najnovije zdravstvene krize za koju sam cula u zadnji tren Vrijeme za brigu o svojim roditeljima doslo je ranije nego sto sam ocekivala. Utorak, dok sam se s kolegama vozila na obalu. Oni na posao, ja doma na rucak kod roditelja koji su tek prebolili zdravstvenu krizu Tajming je sve. Subota, dok sam s tugom odlazila iz kluba jer je moje drustvo zakljucilo da su preumorne da bi docekale kraj koncerta Novac i energija za tulumarenje s godinama postanu obrnuto razmjerni. Nedjelja, dok sam gledala prijateljicu kako stoji i drzi svoju poveliku bebu u nekom neobicnom prakticnom polozaju i pocupkuje na nacin svih mama svugdje kojima stradava kraljeznica dok drze djecu Hej, oni su stvarno roditelji. Oznake: obitelj, Zdravlje, tulum |
- 19:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
