Upoznali su se pocetkom godine. Sredinom godine su zapoceli vezu, u jesen iduce godine ona se uselila k njemu.
Devet mjeseci kasnije, mater ju tlaci da izvoli zatrudniti, jer je imati djecu super, a i uskoro ce joj proci rok trajanja -zaboga, vec su joj 33!
Nikad se nisam navikla na ideju da ljudi popuju drugim ljudima, i nadam se da necu.
I naravno, kao takva, tu mater bih izribala na sitno,cak i da je moja.
Ali mater je mater, i zapravo je moju prijateljicu vec nagovorila da izvoli radit na djeci.
Zasto? Zbog matematike.
Nikome se ne da imat malu mulca doma kad si vec lagano star.
I to je to,zapravo, sve sto treba reci da do djeteta dodje.
Zbrojis par brojeva i zivot ti krene u drugom smjeru, kao da si unio podatke u GPS.
Kad-tad cemodoci i do toga, pa mozemo i sad, izmedju Peveca i Plodina, ili ciscenja kuce i tankanja auta.
Zabezeknuta, gledam ih i ne vjerujem. Svi oko mene kazu da je tako najpametnije i da je ocekivano. i da nema tu nista neobicno.
A meni tu fali svega. Malo romantike,kvragu, dubokih uvjerenja,pravih osjecaja, odlucujucih trenutaka.
Valjda radis nesto zato sto to stvarno zelis, ne zato sto je razumno i ocekivano.
Boze,nikad se necu prestati cuditi vlastitoj blesavosti.
Post je objavljen 02.06.2016. u 17:03 sati.