Kao i svake godine, želim biti na dva mjesta odjednom.
Biti na suncu uz more, ali ne ćakulati stalno iste stvari s poznanicima koje srećem u centru, ne sjediti s roditeljima cijeli dan, ali definitivno imati quality time, pobjeći od bake kad postane dosadna, ali prije toga pojesti juhu s okruglicama koju tako dobro radi.
Privlačenje i odbijanje se izmjenjuju brzo i često, kao da se netko negdje igra s mojim emocionalnim prekidačem.
Nedostajanje, sentimentalnost i izluđenost centrifugiraju se u osjećaj blagdana u glavi i srcu.
Kao i svake godine želim se klonirati, teleportirati ili barem skupiti svu obitelj na istom mjestu nakratko. Ali ne ide.
Možda iduće godine.
Ove godine moramo se još i snaći bez tate, proći kroz poznate stvari na drugačiji način.
Čitam knjigu "This is where i leave you" da se pripremim, na neki način, i zabavna je i ima u njoj stvari koje razumijem i koje me nasmijavaju, ali u mom svijetu ipak nema obiteljskih tučnjava, pušenja jointa, smiješnih zapleta.
Samo mama, ja, pas, mačak i grad.
Vrišteći bježim od kuće dok joj trčim ususret.
Post je objavljen 18.12.2015. u 09:13 sati.