/
petak, 30.12.2016.
Kuci za praznike, vol. 19
petak, 30.12.2016.
Kuci za praznike, vol. 19
|
Dan prvi 9h Iako je vikend, mama i ja se dizemo rano i svaka krece na svoju stranu. Prije nego sto ode od kuce recitira mi podulji spisak uputa i zadataka za izvrsiti po kuci i brigu o zivotinjama, kao i popis stvari koje u kuci trenutno ne rade. Osjecam se kao turist. 11h Sunce! Sunce i more! Ne sjecam se kad sam zadnji put vidjela sunce! 13:30h Umorna od buljenja u sunce i more, krecem u blagdansku nabavku i teglim puno stvari uzbrdo, mastajuci o sklopivoj torbi na kotacicicma. 15h Po prvi put gledam Apartman Billya Wildera i otkrivam kako je to odlican blagdanski film o preljubu, samoubojstvu i korporativnoj ljigi. 20h Mama mi vec pomalo dosadjuje. Ima nepotrebno pregrube kritike za potpune blesavoce. 23h Po prvi put gledam Donovanov greben Johna Forda i okrivam kako je to sasav blagdanski film o rasizmu i glupim pretpostavkama. 1h Okrecem se po krevetu razmisljajuci o (ne)pripadanju. Cijelo vrijeme zivota ovdje cinilo mi se da sam autsajder, a sada, nakon smrti oca, autsajderstvo je jos jace. A opet, ovdje sam kod kuce. Zbunjujuce. Nema nista do lezanja u svojoj tinejdzerskoj sobi i osjecanja bas kao da si opet tinejdzer. Kad ti je 35 i doma si za praznike. Dan drugi 12:30h Skracujem dan time sto se budim iza podneva. Time ujedno propustam ponudu za kavu. Zatvorena sam u kuci na dva dana. Hocu li posiziti? 15h Nakon obilnog rucka, cavrljamo. Dragi citatelji, jeste li znali da sam ja siromasna nasljednica? Evo, samo sto se opako ne obogatim. Saznajem da mnogi oko mene cekaju to suspregnutog daha. To je saga koja se prati vec godinama, shvacam, ljudi nas dozivljavaju kao sapunicu. Gledajte nas i iduceg tjedna u isto vrijeme! Ali nije samo zanimljivo ono sto se dogadjalo do sad (gastarbajterstvo, imucnost, siromastvo, bolesti, smrti), shvacam, ili ono sto bi se moglo dogoditi uskoro. Nasa publika vec se zanima za daleke iduce sezone. Nakon sto naslijedim, tko ce naslijediti sve to iza mene? Stara sam i neudana, iza mene i isto takve tete ponosna linija stati ce i neka daljnja bezvezna rodbina ce naslijediti Aladdinovu pecinu. Cak je i mama sklona ideji da treba postojati nasljednik, makar nezakoniti. Razrogacujem oci. K vragu sve, nemam nista, ne znam ni sto cu imati ni kada, a stranci se vec brinu za to kome cu ostaviti sve svoje nista. Kakve gluposti, pomislim, u grob ionako nista ne nosis. Koga briga kome ce to doci, ionako necu to vidjeti. Koja apstrakcija! Utjesim mamu kazavsi joj da uvijek mogu ostaviti sve u dobrotvorne svrhe. U glavi za to vrijeme kujem plan B, birajuci djecu prijatelja kojima bi se mogao svidjeti stan na moru. 18h Susjedi zovu na kavu. Toliko sam se najela da mislim da necu probati nista sto je na stolu. Probam sve. Opet se nazderem. Saznam da je jedan od susjeda sitni diler. Konacno, da se ja nasmijem nekom drugom. Dan treci 11 h Kava s prijateljima. Privremeno selim mozak u neki drugi, smjesniji svijet. 18h Ista ona moja mama, za koju se vec nekoliko godina zalim kako previse prica i time me izludjuje, u miru i tisini cita vec satima. Zadivljena sam. Preporod. Zacitam se i ja, i jedva odlijepim od knjige, dugo iza ponoci. Dan cetvrti 9h Opet se dizemo rano i idemo u grad. Razdvajamo se, ona na posao, ja na groblje. Na brodu su otocani koji su stigli u grad dva sata ranije obaviti razne stvari, i sada se vracaju kuci. Prisluskujem ih, pomorci pricaju o dalekim morima i stazu, ribari o pronalasku lignji i sipa. Dok putujemo, zavrsim pismo teti u Americi, ispunim listic za loto Otok kao da je zatvoren preko zime. Rijetki setaci, macke leze na suncu, par turista. Zrak je sladak, cist, udisem ga pohlepno, zalim sto ga ne mogu odnijeti kuci, bilo kojoj svojoj kuci. Ne sretnem nikog poznatog, i to mi pase. Svako malo sjedam uz obalu na putu natrag u luku. Po prvi put popijem kavu u sjeni trajekta, kao da sam domaca. Na povraku sjedim na otvorenoj palubi, fotografiram i suncam se, uzivam. Navecer me slomi prehlada. 17h Povratak ostavine u liku mestra od nekretnina. Razne kombinacije. Odvjetnici, vjestaci, cijene,kupci. Tornado informacija nakon kojeg je sve isto kao i prije. Osjecam kao da oko mene kruze morski psi. 19h Mama, njene prijateljice, ja,katedrala i bozicni koncert. Lijepo je. Nakon koncerta odemo na kolace. Zene od 50 godina zale se na svoje mame. Smijesno, pomislim, neke stvari nikad se ne mijenjaju. Jos jedan djir po gradu. Citanje knjige do kasno. Dan cetvrti Kasno se dizem, iza 9. Jutra na dan polaska uvijek sam provodila u laganom grcu, putnoj groznici. A gle me danas, Iza 10 se odem javiti susjedi, toliko sam lezerna postala. Nije to lose, osjecam se kao profic u putovanjima,konacno. Iza 11 sam vec obucena i idem na bus. U busu shvatim da nisam spakirala suho voce koje sam htjela donijeti raznim ljudima za poklon. Oznake: blagdani, Božić, obitelj, mama, kuca |
- 16:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
