Otkad znam za sebe postoji ta mala kuća u slijepoj ulici okruženoj poljima.
U njenom dvorištu sam padala preko panjeva, u njenoj kuhinji sam gledala kako se razvlači tijesto za štrudle, u njenom
dnevnom boravku slušala sam Top 40 na radiju Blue Danube.
U zadnje dvije godine kuća je izgubila oba svoja preostala ukućana. Obilazila sam ju i skupljala račune.
Rekla sam da budem, ali na kraju nisam ništa čistila ni bacala iz nje, samo sam uzela nešto malo stvari.
Jednu plastičnu kutiju s papirima i fotografijama, ostatke dva završena života.
Kasnije sam se vratila po još, grabila stvari koje mi ne trebaju i koje bolje da sam odmah bacila, jedan goblen, dva ukrasna tanjura,
jednu kičastu figuricu s baroknim zaljubljenim parom.
Mama je zahtjevala da joj uzmem vazu koja je od češkog kristala. Našla sam naljepnicu "proizvedeno u Indiji".
Sjetila se da bih mogla uzeti jaslice, njene su se raspale, ali bilo mi je glupo, jeftine plastične figurice. Sada se osjećam krivom što ih nisam uzela.
Držala sam ruku na zidu, pokušavajući zagrliti kuću.
Odavno smo govorili da ćemo ju prodati i onda je konačno došlo vrijeme za to i sve je prošlo toliko brzo da ni sad ne mogu vjerovati.
Jedan oglas koji je koštao 10 kuna, tri dana pokazivanja kuće i otišla je, samo tako.
Uzeli smo novac-prvu ponudu koja je uključivala keš- i pobjegli.
U kuću će se useliti obitelj s četvero djece. Vidim kako će ju srediti, kako će paziti na vrt, kako se vesele. Drago mi je.
Naš put je završio, novi počinje.
Prije smo bili klasični domaći ljudi, koji su mijenjali samo odjeću, namještaj, tehniku i aute, fiksirani na jednom mjestu.
Sad smo Amerikanci, mijenjamo nekretnine s promjenom faza života. Fleksibilni smo, pokušavamo biti minimalno sentimentalni. Ne uspijevamo uvijek,
Bila sam jako zadovoljna. Tapšala sam se po ramenu. Imala sam cilj i ostvarila sam ga u potpunosti, dobila sam keš odmah. Nevjerojatno.
Kao da sam slijedila recept nekog motivacijskog govornika.
Većina prijatelja i poznanika je rekla da je to premalo novca i da sam trebala tražiti više i čekati i prodati frižider i ovo napraviti ovako,a ono onako.
Moj trijumf se poljuljao i počela sam se osjećati loše, lijeno i neuspješno.
Prošlo je niti mjesec dana od toga i na mahove sam sretna što sam napravila tu veliku stvar tako učinkovito, a ponekad se grizem što nisam odradila bolje.
Pokušavam si udijeliti mentalni šamar u tim trenucima, ali neki put nije lako.
Bio je vikend, sunčan i suh. Otišli smo do nasipa u šetnju, ali ni prije ni poslije toga nismo svratili do kuće.
Više nikad nećemo morati svratiti do kuće.
Njena nova avantura počinje.
Post je objavljen 05.03.2020. u 08:55 sati.