Imam jednu frendicu na Facebooku koju bih opisala kao jako simpatičnu, veselu i pozitivnu osobu.
U zadnje vrijeme je jako aktivna u objavama, ali te vrste da se malo zabrinem za nju.
Njene objave mogu se svesti pod ove teme:
1.spasite životinje i planet
2. ljudi su zločesti
3. život je lijep.
Kad ima poruke o tome kako ljudi trebaju biti bolji jedni prema drugima, zabrinem se. Naravno, slažem se, ali zabrinem se i razmišljam o tome što se dovraga desilo da mora u svijet slati takve poruke.
Okej, radi s ljudima nekih 25 godina, ali mislim da nije do posla. Tko ju to točno tako tlači i čime?
Je li nešto osobno ili jednostavno pošizi svaki put kad pročita dnevne naslove pa se pita kamo svijet ide?
Misli li da može popraviti stvar s tim porukama?
A onda, neki dan, puknuo mi je film. Skupilo mi se svega, pa sam zaključila da ću postupiti kao i ona i dati si oduška javno.
Here it goes.
Hvala svima koji se brinu za mene, u zadnje vrijeme sve češće naglašavajući mojoj obitelji kako sam stara, neudana,
a nemam ni djece.
Vaša briga je dirljiva.
Pogotovo je super što naglašavanjem toga da sam stara, neudana i bez djece, implicirate da očito imam neke ozbiljne
felere u karakteru i time neizmjerno veselite moju obitelj i, naravno, i mene samu.
Odlično mi je što te poruke dolaze od članova moje šire obitelji i polaskana sam što me koristite u raznim mjerilima.
Počašćena sam što sam ispala faktor "kako ne", jer silno želim pomoći obrazovati vašu djecu i unuke, a i vama da se bolje osjećate što ste očito bolje odgojili vašu djecu i unuke i time pobijedili u utrci života.
Namaste.
Post je objavljen 30.05.2017. u 09:45 sati.