/
utorak, 05.09.2017.
Forever 21
utorak, 05.09.2017.
Forever 21
|
Nismo se vidjele jedno...skoro 10 godina. Jedna od nih stvari. Ona se nakon faksa vratila kući, a ja sam od kuće otišla. I da, veći grad je izvor zabave i ona dolazi tu i tamo ovdje, ali nikako se potrefiti. A čule se nismo dvije godine i pol, otkad mi je umro otac. Ali neki dan joj je bio rođendan i čestitala sam joj i rekla da me nazove kad stigne. I kad me nazvala jedva sam se nakon skoro 2 sata prisilila da poklopim. Imale smo toliko toga za reći, riječi su padale poput kiše koju je donio Harvey, brze, krupne,sitne, spoticale su se jedna o drugu u želji da što brže izađu van, informacije su bile zatrpane drugim informacijama,smijehom i digresijama. Tako malo treba da shvatiš da nisi sam. Da nisi jedina budala koja ima faze na poslu kad si neopravdano veseo i smiren,kao i one kad bi bacio bombu i zatukao sefa. Nisam jedina koja je razvila ADHD pa više nije u stanju pogledati film koji traje dva sata. Nisam jedina koja zivne tek u 7 navecer, pa ide stalno kasno spavati, bez obzira na razumna objasnjenja i iskustvo koje kaze kako je to strasno lose. Nisam jedina koja je malo izgubljena u svim tim vjencanjima i bebama i samo bi i dalje skupljala zivotinje i gledala serije. Takodjer, nisam jedina koja nije napredovala - i dalje ucim kampanjski iako sam obecala sama sebi, i to prilicno svecano, da ce ovaj put biti itekako drugacije. Nevjerojatno kako je malo potrebno da legnes smijeseci se kao budala. Samo 120 minuta. I nakon njih, ti si ona nespretna smijesna cura koja otkriva svijet uz pomoc drugih cura s istim nerdy crtama. I sve je tek pred tobom. Oznake: prijateljstvo, fakultet, uspomene, rođendan |
- 22:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 13.05.2016.
Brod u boci
|
Nekoliko mjeseci prije nego što je Arsen Dedić umro, pokušavala sam naći po antikvarijatima njegovu zbirku pjesama Brod u boci, da ju poklonim mami. Bezuspješno ju tražeći, razmišljala sam kako bi bilo savršeno vrijeme da se napravi novo izdanje. Godinu dana kasnije, evo ga, dogodilo se. Vidjela sam reklamu negdje na internetu i predbilježila se za knjigu, dobivši čak i popust. Otišla sam po nju jučer u centar, bio je siv i kišan dan, prikladan za duge kave, ležanje pod dekom, buljenje kroz prozor i miris nove knjige, i otvorila ju čim sam sjela u autobus. Moja mama voli poeziju, ali to nije prešlo na mene. Volim riječi rock i pop pjesama, ali poezija mi je oduvijek nekako previše. Mislim da su me neki (odlični,doduše) prijevodi Jesenjina traumatizirali u djetinjstvu svojom tugom, pa sam se poezije nekako uvijek klonila, iako sam iz nekog razloga znala više pjesama napamet, među njima nekoliko njih iz zbirke Brod u boci. Bila je to mala bijela knjiga razmrdanog hrbata, lagano savijenih stranica, mnogo listana, preseljena u Dalmaciju iz Zagreba, bas kao i moja mama. U njoj je bilo više ilustracija koje mi se nisu sviđale, pogotovo crteži ljudi, ali sad mi u novom izdanju nedostaju- tanka linija u Grom se potpisuje, ružnjikavi pjevač koji je išao uz Moji prijatelji... Možda je to bila i jedina mamina knjiga koja mi se sviđala, što i nije teško, s obzirom da je posjedovala valjda metar na metar ruskih klasika. S godinama smo joj izgubili trag, iako sam spremna okladiti se kako je negdje na tavanu. Dok ju ne nađemo, srećom, zamjena je tu. Oznake: poezija, pjesme, brod u boci, Arsen Dedić, obitelj, uspomene |
- 08:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
