|
|
Nismo se vidjele jedno...skoro 10 godina. Jedna od nih stvari. Ona se nakon faksa vratila kući, a ja sam od kuće otišla. I da, veći grad je izvor zabave i ona dolazi tu i tamo ovdje, ali nikako se potrefiti. A čule se nismo dvije godine i pol, otkad mi je umro otac. Ali neki dan joj je bio rođendan i čestitala sam joj i rekla da me nazove kad stigne. I kad me nazvala jedva sam se nakon skoro 2 sata prisilila da poklopim. Imale smo toliko toga za reći, riječi su padale poput kiše koju je donio Harvey, brze, krupne,sitne, spoticale su se jedna o drugu u želji da što brže izađu van, informacije su bile zatrpane drugim informacijama,smijehom i digresijama. Tako malo treba da shvatiš da nisi sam. Da nisi jedina budala koja ima faze na poslu kad si neopravdano veseo i smiren,kao i one kad bi bacio bombu i zatukao sefa. Nisam jedina koja je razvila ADHD pa više nije u stanju pogledati film koji traje dva sata. Nisam jedina koja zivne tek u 7 navecer, pa ide stalno kasno spavati, bez obzira na razumna objasnjenja i iskustvo koje kaze kako je to strasno lose. Nisam jedina koja je malo izgubljena u svim tim vjencanjima i bebama i samo bi i dalje skupljala zivotinje i gledala serije. Takodjer, nisam jedina koja nije napredovala - i dalje ucim kampanjski iako sam obecala sama sebi, i to prilicno svecano, da ce ovaj put biti itekako drugacije. Nevjerojatno kako je malo potrebno da legnes smijeseci se kao budala. Samo 120 minuta. I nakon njih, ti si ona nespretna smijesna cura koja otkriva svijet uz pomoc drugih cura s istim nerdy crtama. I sve je tek pred tobom. Oznake: prijateljstvo, fakultet, uspomene, rođendan |
Ljeto, vruc, vedar dan na moru, mirisi sol, povjetarac pirka. Nakon sto smo obavili pekaru i kafic prijatelj i ja stojimo u redu za kisok Hrvatske lutrije. Jackpot je bio visok, sjecanje me cesto vara, ali mislim da se radilo o oko 40ak milijuna kuna, hence the red pred kioskom. On je prekrizio samo neparne brojeve, a ja godisnjice, rodjendane i slicno. Objasnjava mi da je vjerojatnost jednaka, sto god ti prekrizio. Mislim da je blesav jer nitko nikad nije dobio zahvaljujuci kombinaciji 1,3,5,7,9. Pita me sto cu napraviti kad dobijem jackpot. Odgovaram da cu novce podijeliti familiji,pa ih nemastovito utrositi na putovanja, kuce, stanove, aute, obleku i hranu. A da mi ne bude dosadno, upisat cu faks koji me uvijek zanimao. Moras imat nesto da te nervira u zivotu. Kad ja njega pitam, kaze da ce izgraditi slanovod- morsku vodu ce dopremiti u Zagreb, paonda tamo izgraditi aqua park. Do danas to je najoriginalniji odgovor na pitanje o trosenju opscenih kolicina novca koji sam ikad cula. Nazalost, ni on ni ja nismo osvojili nista tog tjedna, a kamoli jackpot. Proslog tjedna, u nedostatku faksa, krenuh na tecaj. Ucim novi jezik po prvi put od 4. srednje, kad sam neredovito jedan semestar isla na spanjolski. Dobro su mi isli jezici u skoli, pa se nadam da ce i ovaj. U A onda iznenadjenje. Iako ucim talijanski, koji je prisutan, pjevan i opcenito djeluje kao da bi ga se moglo usvojiti osmozom, otkrivam da mi se mozak od zadnjeg koristenja sasusio. Dva dana ucimo 5 recenica i nikako da ih zapamtim kako se spada, nikako da ih lijepo izgovorim i opcenito nikako da se prestanem osjecati i odgovarati na pitanja kao krele. Sto ako zapravo nisam tako pametna? Ili, sto ako vise nisam pametna? Toliko o cjelozivotnom ucenju. Oznake: Lutrija, ucenje, fakultet, tecaj jezika |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |