Mama je dosla u grad za vikend.
Samo tako, nakon deset godina od zadnjeg putovanja, nakon mnogo tuzbalica i razmisljanja, kombiniranja i odustajanja, nasla je prijevoz i dosla.
Zbog gustog rasporeda nisam ju stigla bebisitati cijeli dan, vec su to ucinili baka i deda. Kuhali su, pozurivali ju da se spremi i odbacili do tramvaja,kao da ona ima 15, a oni 50.
Nasle smo se u gradu, cugale i setale. Onda sam ju ostavila u dobrom drustvu da ima pravi djevojacki izlazak i otisla nesto jesti.
Iduce jutro popile smo kavu. Kao sto ju nisam docekala, nisam ju ni ispratila,vec sam otisla kuci prije nego sto joj je stigao prijevoz za natrag.
(Koliko prostora i vremena za svaku, kako neobicno.)
Vikend je prosao, svi smo se slozili da nam je bilo bas zabavno i da moramo ponoviti cim budemo mogli.
I samo tako, moja mama,
koja se odselila iz svog grada prije ravno 30 godina,
koja dalje cesto govori kao da je na robiji u drugom gradu, \
koja zadnjih 20 godina dolazi kuci samo kad netko ide na operaciju (a u medjuvremenu mi posjecujemo nju),
ogranicena i pritisnuta brigom za druge ljude, brigom o novcu, losim zdravljem, kucnim ljubimcima,propadajucom kucom, srednjom dobi...
je postala mobilna.
Post je objavljen 12.06.2017. u 17:06 sati.