/
ponedjeljak, 27.10.2014.
Nokia 3310
ponedjeljak, 27.10.2014.
Nokia 3310
|
-Osjećaš li se gluplje sad kad ti se pokvario pametni telefon?- dočekala me kolegica odmah ujutro. U tom trenutku nisam joj to htjela priznati, ali odgovor je - da. Otkad sam ju vidjela prethodnog dana dogodilo se ono čega sam se bojala dugo, igrokaz zvan "Agonija po pametnom mobitelu". Ide otprilike ovako: 1. Shvatiti da mobitel nema mreže. Tješiti se kako će se vratiti jer nije to prvi put. 2. Nakon nekoliko sati shvatiti da se mobitel ne može upaliti i da vibrira bezveze. Lagano se zabrinuti. 3. Prčkati po mobitelu. 4. Dati najbližoj osobi od povjerenja da prčka po mobitelu. 5. Zabrinuti se malo više kad se ništa ne desi. 6. Preventivno početi gledati nove mobitele na netu. Naći bar dvije negativne kritike za svaki koji ti se svidi. Razjaditi se. A sad malo konteksta. Deset godina imala sam Nokiu 3310, a neko vrijeme zabavljala sam se s touchscreen LG-em, ali nisam mislila ozbiljno. Prelazak na smartphone bio je dug i bolan. Nisam znala tipkati, nisam se snalazila po menijima i nisam shvatila koliko puno postavki ima po kojim možeš štemati. Ubola sam suludo dobru i jeftinu tarifu. Konačno smo se fino saživili, a onda, nakon nešto malo više od godinu dana...cold turkey. Ne znam što ću sa sobom. Piše li mi tko? Ne, jer rijetko tko više šalje smsove, svi smo se prebacili na aplikacije. Kakvo će vrijeme biti danas/sutra? Ne znam dok ne dođem do kompjutera. Vidim nešto što mi se sviđa? Zapamti, pa guglaj doma. Slušala bi radio? Ne može, dok ne nađeš gdje si tutnula mp3 player. I slušalice. Gle kak je super ovaj X, moram pokazat..... Nemaš kameru. Ako nemam ništa za čitanje ne mogu ni ignorirati ljude oko sebe u busu kak se spada. Otrežnjujuće iskustvo. U nešto više od godinu dana postala sam dakle tinejdžer koji je u prethodnom životu bio japanski turist. Kako je pristojno to Spacey rekla u Veneciji, ja "kataloški" fotkam. Znači često. I ak nemrem fotkat, jadna sam. Pa sam sada duplo jadnija nego prije. Dok ne stignem do servisa kratila sam vrijeme preventivno gledajući mobitele po raznim stranicama. Ne znam što je dobro i ne znam što bih uzela, a ako budem ovo morala raditi ispočetka svaku godinu do dvije- umrijet ću u mukama! Kako se ljudima da mijenjati mobitele svako toliko?? Ja sam satima skidala i obrađivala wallpapere, zvukove i gluposti i sada ništa od toga nemam jer je đubre bez najave crknulo u srijedu popodne! Drugi problem, i možda najbitniji -ono što bih ja nije ni tako jeftino kako bih htjela da bude. To me vraški iznenadilo. Jedna poštena kamera i možda još prednja, pa i malko rama....i skoro ode plaća (ili pola nje)! Cijeli ponedjeljak sam čekala da me nazovu iz servisa i daju dijagnozu, kao što su obećali da budu. Oko 4 sata mi je dojadilo, pa sam ja nazvala njih. Naravno da još nije gotov. Don't call us, we'll call you. Gore spomenuta kolegica mi je naložila da skinem Viber da se možemo dopisivati i da ne budem van toka. Snuždena, otišla sam kući, pokušala s Viberom, a zatim satima pokušavala s Whatsappom za kompjuter. U uredu idućeg dana opet sam se osjećala glupo objašnjavajući kolegici -Ne možeš instalirati Viber na komp ako ga već nemaš instaliranog na pametnom mobitelu. Oznake: mobitel, Smartphone, nokia 3310, kvar, whatsapp, Viber |
- 11:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 29.09.2013.
Tehnološki skok
|
Učinila sam nešto strašno jučer. Zamijenila sam svoju ljubljenu Nokiju 3310 drugim mobitelom. Obećavala sam joj da može u penziju kad napuni 10 godina, ali sam pogazila riječ i isključila ju zadnji put u dobi od svega 9 godina i 10 mjeseci. Ne samo to, novi mobitel je smartphone. Znala sam da je rok za prijelaz ova subota jer je plan bio da koristim Whatsapp za dopisivanje s inozemstvom, ali kada je došlo do tog trena, opet se nisam osjećala baš sretno. Provela sam cijeli prošli tjedan skidajući i namještajući pozadine,teme i zvukove. Skinula sam masu zvukova iz Doctor Who, Star Trek, i Looney tunes crtića, čak i nešto iz Simpsona. Gotovo i sve stare ringtonove koji su dodijeljeni raznim ljudima. I na najtišem ti zvukovi su toliko glasni da vraški prepadaju mene i sve oko mene. Postavke su tako komplicirane i ponekad neintuitivne i da sam za samo jednu stvar morala koristiti Google, korisničke upute i na kraju You tube kako bih shvatila kako se nešto mijenja. Nemrem točno tipkati nijednu riječ. Nemam vanjsku tipku za kameru. Kamera ima samo 3,2 mp!!! Imam masu ikonica za stvari koje ne koristim i ne znam kako da ih se riješim. Neke vrlo zgodne aplikacije nisu kompatibilne s mojom verzijom Androida. Mobitel mi svako malo pada iz ruku. Ali zato Imam Whatsapp, Instagram, Gmail i Dropbox. Jej. Whatever. Oznake: mobitel, Smartphone, nokia 3310, instagram, whatsapp |
- 12:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 11.12.2012.
Snježni vikend
|
Canada,eh? Doslovno preko noći, palo je više od 30 cm snijega. danima ranije plašila sam ljude tom prognozom, ali nitko mi nije vjerovao. I sve se dogodilo kako su rekli. Promet je stao. Hladnoća je prodrla u kosti. Odlučili smo biti kul. Odlučili smo se ponašati kao Kanađani. Sve normalno Delboy je krenuo na šišanje. U mećavi. Jer mu je kosa narasla negdje između četvrt i pola centimetra. Mi smo povele četverogodišnjeg susjeda u kino, na matineju. Bus za kino ulovile smo pukom srećom, bus za natrag već je bio jedan u nizu uhodanih. Čak je i film bio dobar, a kokica i kole bilo je na bacanje. Tako smo dobro to izvele da smo odlučile proslaviti. Prejedanjem. Pojele smo svaka samo po jednu sarmu za ručak kako bi se pripremile za rezerviranu večeru. Prvo smo sat i pol zvale taksi. Taksi nije bio zainteresiran. Onda smo otkopale auto i zamolile Delboya da nas odbaci i vrati auto, da možemo pit u miru. I pile smo. I jele. 17 hamburgera, 5 rakija, 2 piva i 2 vode kasnije....bila je ponoć. Taksiji se i dalje nisu javljali. Krenule smo pješke. Hodale smo svega sat i 20. Ja jedva, jer sam pojela puno. A snijeg je bio do koljena. Doslovno. Krasna priča, partizanski tradicionalna, za plašit malu djecu jednog dana u budućnosti, kada budu imali lebdeće skateboarde. Njemu baš i nije stalo U snijegu sam našla mobitel. Isključen. Bez kuna na računu. Bez postavke koja ti pokazuje koji je njegov broj. Bez imena obitelji u imeniku. S krivo postavljenim kalendarom. A vlasnik ne živi u ovom gradu. Otežavanje povratka vlasniku samo takvo. A njega kao da i nije briga. Nije ga nazvao ni jednom. Pretpostavljam zato što, poput mene, nije znao svoj broj. Ali kladim se da je žalio za kolekcijom mp3 folka. Oznake: snijeg, sarma, vikend, mobitel |
- 21:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
