/
ponedjeljak, 27.10.2014.
Nokia 3310
ponedjeljak, 27.10.2014.
Nokia 3310
|
-Osjećaš li se gluplje sad kad ti se pokvario pametni telefon?- dočekala me kolegica odmah ujutro. U tom trenutku nisam joj to htjela priznati, ali odgovor je - da. Otkad sam ju vidjela prethodnog dana dogodilo se ono čega sam se bojala dugo, igrokaz zvan "Agonija po pametnom mobitelu". Ide otprilike ovako: 1. Shvatiti da mobitel nema mreže. Tješiti se kako će se vratiti jer nije to prvi put. 2. Nakon nekoliko sati shvatiti da se mobitel ne može upaliti i da vibrira bezveze. Lagano se zabrinuti. 3. Prčkati po mobitelu. 4. Dati najbližoj osobi od povjerenja da prčka po mobitelu. 5. Zabrinuti se malo više kad se ništa ne desi. 6. Preventivno početi gledati nove mobitele na netu. Naći bar dvije negativne kritike za svaki koji ti se svidi. Razjaditi se. A sad malo konteksta. Deset godina imala sam Nokiu 3310, a neko vrijeme zabavljala sam se s touchscreen LG-em, ali nisam mislila ozbiljno. Prelazak na smartphone bio je dug i bolan. Nisam znala tipkati, nisam se snalazila po menijima i nisam shvatila koliko puno postavki ima po kojim možeš štemati. Ubola sam suludo dobru i jeftinu tarifu. Konačno smo se fino saživili, a onda, nakon nešto malo više od godinu dana...cold turkey. Ne znam što ću sa sobom. Piše li mi tko? Ne, jer rijetko tko više šalje smsove, svi smo se prebacili na aplikacije. Kakvo će vrijeme biti danas/sutra? Ne znam dok ne dođem do kompjutera. Vidim nešto što mi se sviđa? Zapamti, pa guglaj doma. Slušala bi radio? Ne može, dok ne nađeš gdje si tutnula mp3 player. I slušalice. Gle kak je super ovaj X, moram pokazat..... Nemaš kameru. Ako nemam ništa za čitanje ne mogu ni ignorirati ljude oko sebe u busu kak se spada. Otrežnjujuće iskustvo. U nešto više od godinu dana postala sam dakle tinejdžer koji je u prethodnom životu bio japanski turist. Kako je pristojno to Spacey rekla u Veneciji, ja "kataloški" fotkam. Znači često. I ak nemrem fotkat, jadna sam. Pa sam sada duplo jadnija nego prije. Dok ne stignem do servisa kratila sam vrijeme preventivno gledajući mobitele po raznim stranicama. Ne znam što je dobro i ne znam što bih uzela, a ako budem ovo morala raditi ispočetka svaku godinu do dvije- umrijet ću u mukama! Kako se ljudima da mijenjati mobitele svako toliko?? Ja sam satima skidala i obrađivala wallpapere, zvukove i gluposti i sada ništa od toga nemam jer je đubre bez najave crknulo u srijedu popodne! Drugi problem, i možda najbitniji -ono što bih ja nije ni tako jeftino kako bih htjela da bude. To me vraški iznenadilo. Jedna poštena kamera i možda još prednja, pa i malko rama....i skoro ode plaća (ili pola nje)! Cijeli ponedjeljak sam čekala da me nazovu iz servisa i daju dijagnozu, kao što su obećali da budu. Oko 4 sata mi je dojadilo, pa sam ja nazvala njih. Naravno da još nije gotov. Don't call us, we'll call you. Gore spomenuta kolegica mi je naložila da skinem Viber da se možemo dopisivati i da ne budem van toka. Snuždena, otišla sam kući, pokušala s Viberom, a zatim satima pokušavala s Whatsappom za kompjuter. U uredu idućeg dana opet sam se osjećala glupo objašnjavajući kolegici -Ne možeš instalirati Viber na komp ako ga već nemaš instaliranog na pametnom mobitelu. Oznake: mobitel, Smartphone, nokia 3310, kvar, whatsapp, Viber |
- 11:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
