|
|
U lipnju sam bila tri puta na moru. Tko ce prezivjeti cijeli srpanj u gradu i neimanje slobodnih dana??? Oznake: ljeto, godisnji, more, grad |
Pred-ljeto je kad -moras na tavan kako bi prekapao po kutijama ljetne robe i oprao 5 masina iste -kad moras vecinu proljetno-jesenske robe nekamo zgurat na spomenuti tavan -ne znas sto bi obukao jer je ujutro hladno, sredinom dana vani taman, a u uredu sparno -kad samo odjednom predjes u kratke rukave - je prevruce da bi hodao kuci -se u autobusu zrak nalazi samo u njegovim gumama -moras izaci iz busa na pol puta, da se ne onesvijestis -hodas po kuci u gacama -pocnes jesti samo salate jer je kuhanje pretopla aktivnost -mastas o sadnjenju prkosa -kad proucavas kalendar u potrazi za spojenim vikendima -razmisljas o tome koje knjige ces nositi sa sobom na plazu...za 3mjeseca Oznake: ljeto, Proljece, vrucina, grad |
Sjedili smo u U-bahnu koji je gmizao Munchenom. On je čitao debelu knjigu, nekakva medicina ili biologija, i jeo je gumene bombone. Nakon što je pročitao što je trebao, i pojeo bombone, izvadio je mali pribor za šivanje i počeo šivati gumb na kaputu. Pogledala sam žene oko sebe, posebno one starije od nas, koje su se vraćale s posla, i koje su izgledale kao da su udane i imaju djecu. Većina ga je gledala s odobravanjem. Jedna je bila nezadovoljna ručnim radom. Tada mi je počelo svitati, ali u tom trenu nisam to još u potpunosti shvaćala. Neki ljudi provode užasno puno vremena u javnom prijevozu! Jednostavno: veliki gradovi=gubiš puno vremena da bi došao s točke A na točku B. Meni,djevojci sa sela, nenavikloj na vožnju, a navikloj na pješačenje, to je dalo prvi mig kako se život mijenja u malim stvarima ovisno o lokaciji. Danasmi je palo napamet da vjerojatno ne bih trebala zbrajati koliko vremena dnevno provedem u javnom prijevozu, čak ni za šalu, čak ni za eksperiment. Sat vremena ode samo dok se vozim s/na posao, a gdje su još razne stvari koje obavljam. U busu sam stiješnjena između uvijek istih faca, zgužvanih jutrom i otupjelih popodnevom, slušam lošu glazbu, tračeve, telefonske razgovore, gledam čudesne manikure, torbe koje si ne mogu kupiti, čudim se tome kako se ljudi lagano oblače kad je zima, a zabundaju kad je sasvim okej, škicam tuđe knjige, bilježnice i novčanike... A ljudi oko mene uče, šminkaju se, doručkuju, svađaju, spavaju, pišu mailove, flertuju, mažu ruke kremom, piju proteine... Treba se zaštiti svijeta oko sebe, shvatila sam rano, iako ga je ujutro itekako lako isključiti- nisam jutarnji tip. Da slon pređe preko ceste, ne bih ga skužila. Svejedno, puno se vozim i treba mi puno igračaka. Počela sam sa slušalicama i mp3 playerom,pa sam prešla na časopise, pa knjige, pa stripove, pa konačno na mobitel. Sad sam jedna od onih koji stalno bulje u mobitel. Aha. Jer 8 sati pred kompjuterom jednostavno nije dovoljno. Želim još slova i na još manjem ekranu. Želim se dopisivati, jer mi je dosadno, preko svih mogućih aplikacija. Neki put mi je toliko dosadno da ću napisati odgovore na sve ono što već danima odgađam, samo zato da ne moram buljiti kroz prozor. Još nisam dovoljno hrabra da nosim Kindle naokolo, a knjige su teške, pa na kraju već dva mjeseca ili više ne čitam knjige. Užasno, ali istinito. I tako buljim, pa slušam, pa čitam. Samo da se ne moram analogno zabavljati . Sve dok se baterije ne potroše. A onda, kad više stvarno nemam izbora,buljim kroz prozor. Kako je ono rekao John Mayer... How come everything i think i need always comes with batteries? What do you think it means? Oznake: grad, javni prijevoz, ZET |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |