/
utorak, 11.11.2014.
Full spremna
utorak, 11.11.2014.
Full spremna
|
Kad dvoje tvojih prijatelja počne hodati, spremna si na neke stvari. Popis nekih stvari na koje si spreman: 1. Veza će postati ozbiljna. 2. Veza će postati toliko ozbiljna da će se oženiti. 3. Morat ćeš obići mnoge dućane da nađeš crvene štikle koje idu uz crvenu tuniku koju ćeš nositi na vjenčanju. 4. Prekinut će i oboje će grcati u suzama. 5. Prekinut će, grcat će u suzama i neće te neko vrijeme moći nacrtanu vidjet jer si ih ti upoznala i sve si ti kriva, glupačo. 6. Ti ćeš zbog toga grcati u suzama neko vrijeme. A onda, s vremenom, shvatiš da se mogu dogoditi još mnoge stvari na koje nikako nisi bila spremna... i da one zaslužuju svoj popis. Popis stvari na koje nisi bio spremna: 1. Počneš uspoređivati prijateljičinog sadašnjeg i bivšeg. 2. Počneš se pitati da li prijateljica stalno pada na slične tipove. 3. Nekoliko puta pitaš nešto prijateljicu, a ona ti umjesto odgovora da priopćenje za javnost koje je jako dobro sročeno, ali apsolutno neinformativno. 4. Razmišljaš da li bi se trebala zabrinuti ili uvrijediti što ti prijateljica više ne govori o sebi stvari koje je nekoć govorila, ili je to normalno u toj situaciji. 5. Zbog čestih druženja, tvoj partner i tvoj prijatelj (sada partner tvoje prijateljice) će otkriti karakterne razlike koje nisu bile toliko važne u prethodnih osam godina druženja, zbog gluposti će na trenutak zaiskriti, zbog iskrenja počet će se preispitivati karakteri tj. razlozi za ponašanja i netko će u jednom trenu u afektu reći "nikad više neću...." 6. Bojat ćeš se da će se stvari rečene u afektu stvarno i dogoditi i nakon što se oboje ohlade i da će se sve promijeniti. Oznake: prijateljstvo, ljubav, karakteri |
- 14:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.07.2014.
Kraj ere
|
Otkad ga znam, Mirni Zagrepčanec nije imao dugu vezu. Nikad nisam niti vidjela zene s kojima je izlazio, a kamoli da ih upoznam. Navikla sam se da je on sam- to je jednostavno tako. U mom društvu ima parova i ima samaca, a on je baš bio uporni samac. Ne svojom voljom, da parafraziram oglase u Areni, ali ipak. Parovi su se počeli ženiti, a stigla su i djeca. Druženja su se prorijedila, klike su se raspale. Dobila sam dojam kao da mu je stvarno već dojadilo. Jedino rješenje, zaključila sam, je da mu se nabavi crveni veš za Novu godinu. I evo, sedam mjeseci kasnije, iako nisu nikad imali službeni spoj, dogovara se s jednom curom za more. Sjedim s njima na ručku i pretvaram se da mi uopće nije neugodno. Malo ipak je jer prepoznajem na njima ranu zatelebanost, a kako je još rano i prave se cool i ja se pravim cool. Odvučem nju na stranu da čujem kako je bilo, a kad se vratimo on me gleda ispitivački. Ja se i dalje pravim kao da se ništa ne događa. Rekla bih da se osjećam kao da mi je dijete odraslo, ali nisam imala dijete. Imala sam hibrid mlađeg brata, nećaka i Tamagotchija. Uvijek ti je dobro s njim, ali često kao da ga zaboraviš negdje u ladici ili kutiji dok se ne poželiš društva. Ove godine se baš intenzivno družimo, ali sve mi se čini kao da će tomu doći kraj. Možda ne danas, možda ne sutra, ali uskoro. Times they are a-changing. U mislima vidim već sve njegove budućnosti, ovisno o tome kako se osjećam u tom tenu. Ne nužno s tom curom, s bilo kojom. Ostavljen je i čuči na Savskom mostu ili rubu balkona, a ja ga pokušavam dohvatiti. Seli se k njoj u drugu županiju i mi više nemamo društvo. Ona se useli k njemu. Ekspresno se ženi i dobiva dvoje djece, idućih pet godina ga ne vidimo dok djeca malo ne odrastu i dok se ne uspiju naspavati. I onda, dok tako zamisljam te slike, sjetim se kako sam stajala s Raquel jednom na balkonu. Bila je zimska večer, pekao se burek i cugali smo da razveselimo deprimiranog Delboya. Rekla je: -A što ako M.Z. nađe curu koja nas neće voljeti? Riječi su visile kao nakovanj u zraku nekoliko sekundi, zatim su mi došle do mozga i ja sam se prepala. U ovom trenutku nam je dobro, ali stvari se zapravo brzo mijenjaju. Zaista, što ako nađe neku uštogljenu snašu, kako kaže Hladno pivo? Neku lijepu ali zlu, ksenofobičnu, homofobičnu snobicu koja mu brani sve što njega i nas veseli, i zabrani mu da se druži s nama i da diše i trepće kad to njoj ne paše? U ovom trenu nikad se više nisam bojala te pomisli, a još nije ni krenuo na more. Zapravo, generalno me muče promjene. Je li moguće da ostaneš sam, okružen mladim roditeljima s kojima se viđaš tu i tamo i paziš da ne probudiš bebe, a za svako druženje donosiš igračke ili robicu jer su tako prokleto rijetka? Nije istina, neće biti tako, viknem si i ošamarim se, pa napravim candyliku rupu u zid koji se stvorio u mom mozgu i pobjegnem od tog neugodnog prostora u koji sam zalutala. Neće to tako. Neće baš tako. Natočim si ženskasti liker da se malo smirim. Gledaj, kažem sama sebi, nije to nužno loše. Rekli smo da je bitno da se bilo što dogodi. To je već veliki skok unaprijed. I evo, on skače. I to kako skače! Treba ti biti drago zbog njega. Zašto bi samo tebi bilo dobro?? Lijepo je da su ljudi sretni. Osim toga, ovo stvara neslućene potencijale. M.Z.-a smo riješili. Stvari se doista mijenjaju, kad ih najmanje očekuješ. Ostaje još jedan samac u kvartu, samica dapače. Bi li kod nje upalila fora s crvenim vešom?? Oznake: ljubav, seks, veza, ljetna avantura, nova cura |
- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 15.05.2014.
Matchmaking my foot
|
Drage čitateljice i čitatelji, doonosimo Vam još jedan ekskluzivan intervju s autoricom bloga CandyStore, jedinom i jedinstvenom Candy Kane! Nakon što se Candy početkom godine odlučila petljati u živote drugih ljudi ljubavnim posredništvom, sada, sredinom godine, odlučila je da izlazi iz tog biznisa zauvijek. Tu smo da saznamo razloge za takvu neočekivanu odluku. Podsjetimo se, kako je sve počelo? Dakle, imam tog jednog dragog prijatelja koji je solo, a ne želi biti solo. Čini mi se da mu je sve teže i teže zbog toga. Odlučila sam pokušati učiniti nešto da se stanje promijeni i da si nađe curu kako bi bio zauzet i više se ne bi mogao družiti sa mnom. Prvo sam mu nabavila masu opreme koja bi mu mogla pomoći pri barenju. Zatim je, spletom slučajnosti, došetala jedna slobodna žena i bacila se na njega. Shvatila sam to kao znak da je njegova oprema proradila! Zatim sam slobodnu ženu tapšala po glavi, balgoslovila ju i rekla kak je on super, super i da samo nek hrabro naprijed. Recite, zašto ste odustali od matchmakinga? Zvuči kao da Vam je dobro krenulo. Zato što je to prokleto teško! Nakon početnih ohrabaujućih uspjeha, sve je preraslo iz romantične komedije u screwball. A ja sam bila Cary Grant, izluđen,frustriran, uplašen, koji ama baš ništa oko sebe ne razumije. Ili je možda sve skliznulo u neku parodiju. A ja sam bila Ben Stiller. On uvijek izvuče ljepljivi kraj. Nije baš krenulo kako ste zamišljali? Zapravo jest. Ponašaju se upravo onako kako sam htjela- ugodno provode vrijeme skupa. Ali rade to iz posve nedokučivih, neracionalnih, neočekivanih razloga! Ja to ne mogu više trpiti! Dok god se ponašanje ljudi ne bude moglo predvidjeti s velikom sigurnošću, to nije hobi za mene. Ne razumijem ljude i točka. Na koje ste to neočekivane stvari naišli? Jeste li vi znali da moja prijateljica nije sasvim normalna? Ja nisam! A znamo se više od 15 godina! Niste li malo preoštri? Jesam. Ali činjenica je da govori "ne", ponaša se "da", a misli "možda". Naravno, ona će reći da nije baš tako, ali ovo je moj blog i pozivam se na prvi amandman! Smatram da su one fore "ja sam žensko pa se trebam ponašati tako, a on je muško pa se treba ponašati onako" glupe. A on čini se, vjeruje u to. Žali bože slušanja feminističkog kolegija na faksu. Imam i primjedbu na način na koji ona komunicira. Ja sam za otvorenu komunikaciju kad god je to moguće. Uglavnom zato što sam lijena i ne da mi se drugačije. Batali ti te orijentalne kompleksne zakukuljene ultrapristojne neizgovorene podrazumijevane očekivane gluposti. Oš-neš-Bangladeš! Zvuči kao da nemate sluha za prijateljičine želje i potrebe. Skliznuli smo nekako u neko pubertetsko ponašanje, gdje ona mene nazove i kaže "Znaš što je reko?? Što li to znači????". Nakon nekog vremena dojadilo mi je. Apsolutno me ne zanima što je reko. I ako ona ne zna što to znači, ja joj neću prevoditi. Život je prekratak za takva kompliciranja. A ja sam prestara za takva sranja. Kao Murtagh. Okej, idemo dalje....Je li bilo i kakvih neočekivanih pozitvnih događaja? On me iznenadio, moram priznati. Puno je emocionalno sređeniji nego što sam mislila. On zna što hoće. Možda bi Vam s nekim drugim ljudima posredništvo išlo lakše. Nemojte odustati nakon prve prepreke! Stari moj...sve dok ne budem mogla ispljuskati ljude da im utuvim nešto u glavu....to nije hobi za mene. Ispilit će mi preostale živce, a nemam ih dovoljno. Pogotovo ih nemam dovoljno da bih trpila žene. Možda da se bacim na spajanje kućnih ljubimaca..... Oznake: spojevi, ljubav, komunikacija |
- 21:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.02.2014.
Valentinovski
|
U valentinovskom tjednu za čitatelje bloga Candy Store poseban poklon: intervju s autoricom vašeg omiljenog bloga, Candy Kane! Nakon što je dobar dio mladosti provela kao psiholog/savjetnik-diletant, u kasnim dvadesetima odlučila se povući iz tog časnog zanimanja nakon što su joj dojadili luđaci s kojima se sretala. Prošle godine krenula je u posve novi žanr i u njemu upravo postiže nešto što bi se moglo nazvati uspjehom. Iskoristili smo blagdansku atmosferu da s njom porazgovaramo o onome što je naučila o ljubavi i seksu, te kako to primjenjuje u životu. Recite nam, kako ste se odlučili na ulogu provodadžike? - Pa zapravo,vidjela sam kako se moje susjede bave time i kako ih to beskrajno zabavlja. Također sam htjela biti bolja od njih, i trenutno bilježim prve bodove. Nja-nja! Osim toga, zabavlja me što mogu po kući pjevati onu iz Guslača na krovu, znate onu, Matchmaker, Matchmaker, Make me a match, Find me a find, catch me a catch! Ozbiljno, kad bolje razmislim, obje pozicije su slične. Bavite se stvarima koje uopće nisu vaš posao, i nitko vas ne šljivi iako vas svi kao pitaju za mišljenje. Nemam ni toliko slobodnih prijatelja da bi me to moglo zabavljati neko dulje vrijeme, ali svatko treba hobi tijekom zime... Kako ste se Vi promijenili za vrijeme te pauze? -Naučila sam se zabavljati. Počela sam jesti više povrća. Malo sam pažljivija prema drugima. Više promatram ljude. Postala sam svjesna prolaznosti, promjena i protoka vremena. Starim, k vragu, i to me muči. Mislim da su i moje prijateljice u sličnom filmu. Imamo trideset godina i to nas muči, svaku na svoj način. Mislim da nas najviše muči to što drugi ljudi oko nas imaju svadbu pa djecu, pa nas onda drugi ljudi oko nas zbog toga pitaju neprimjerena i glupa pitanja. Kako se kod Vas ponovo stvorio interes za živote drugih? -Ne mogu si pomoći. Vidim da netko radi nešto glupo i poželim ga šutirati odavde od Travnog. Može biti da sam potajno kontrol frik, kao moja Baka. Užasne li pomisli….. A sada nekoliko lakih pitanja za kraj.... Valentinovo- blagdan ili marketinški trik? Oboje. Više marketinški trik, ali kad nisi sam i sve ti to ne ide na jetra, dobra je izlika za hranu, piće i zabavu svake vrste. Slatkiš ili donje rublje? Uvijek slatkiš. Što ćete pokloniti za Valentinovo? A u tri peharčeka! Zašto si tako zao prema meni? Nemam pojma! Smišljam već danima!! Skini mi se s vrata, ne znam, okej, jednostavno ne znam!!! Je li istina da su dobri dečki dosadni ženama? - Mislite na one drage, sramežljive dečke koji još žive s roditeljima? Posudit ću izraz Douglasa Adamsa i nazvati ih "uglavom bezopasni". Dečki, moram priznati da se slažem sa Andreom Andrassy. Dobri dečki su kao tenisice, loši kao štikle. Vraški neudobni, ali izgledaju lijepo. Žene ih vole jer su tašte tuke. Razmislite o tome da dejtate druge muškarce. Ako baš morate nastaviti sa ženama.....trgnite par kratkih da se opustite, pa krenite u napad. I sjetite se Micka Jaggera. Ona je pitao mnoge žene hoće li spavati s njim. Dobio je mnogo pljuski, ali još više žena! I za kraj, otkrijte nam konačno- što žene žele? - Da ste me pitali prije mjesec dana odgovorila bih vam samouvjereno. Imala sam epifaniju tada. Ili sam barem mislila da je imam. Rekla bih: žene žele dramu. Zapravo, ne čak ni dramu nego ljubić. Žele trčanje u zagrljaj kroz žitna polja, šlatanje na plaži kao u Odavde do vječnosti, svađe a la Taylor i Burton, mirenja kao u Devet i pol tjedana. I naravno, nekoliko prijateljica s kojima to mogu secirati do veličine iona. No s obzirom na to da me pitate sada, jedino što mogu reći je- tko dovraga zna?!? Oznake: ljubav, valentinovo, veze, seks |
- 23:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 01.07.2013.
Dobrodošao u klub
|
Tvoj prijatelj i moja prijateljica imaju zajedničke karakteristike. Pametni su, obrazovani, situirani,dragi i sami. Tvoj prijatelj i moja prijateljica uvijek su prvi izbor za druženje i pomaganje, jer imaju manje zgusnut raspored. Njima ćemo nositi kolače, od njih posuđivati alat i knjige. Voditi ćemo ih na plažu, u klubove i na piknike, piti ćemo s njima i žaliti se na razne stvari. Oni su tako slatki i dobri da bi ih najradije nosio posvuda u džepu, kao Tamagotchija. Ali mi ih volimo i želimo im sve manje i manje vremena za nas. No jedino što možemo oko toga učiniti je da im prigovaramo i time ćemo postići da nas mrze zbog toga. Oni gotovo nikada neće mrdnuti malim prstom da promijene stvari. Oni neće znati što propuštaju, ili će se toga mutno sjećati, a mi ih toliko volimo da im želimo sve ono što imaju drugi. Iskricu, spojeve na slijepo, peglanje najbolje košulje, loše ulete, neupjeh,razočaranje,dva mjeseca depresije, svađe, suze, grozne svekrve, hrkanje, otimanje pokrivača, zauzetu kupaonu, ispeglanu karticu, nered u stanu, škembu, dlake u kadi, neprospavane noći...zašto ne, i 20 godina brige zbog odgajanja maloumnih majmuna. Mi ćemo pričati o njima, jedne noći u mraku i buci,i šaptati kako nas ne bi čuli, jer hodaju odmah iza nas. I zgražat ćemo se i govoriti kako je to jednostavno prokleta šteta. Tvoj prijatelj i moja prijateljica ne pripadaju istom klubu kao ti i ja i to jednostavno ne može dalje tako. Oznake: ljubav, veze, seks, brak |
- 21:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #
utorak, 25.06.2013.
U isto vrijeme
|
Vikend kao stvoren za spajajnje s iducim tjednom, a sve zbog blagdana. Vikend-groznica trese sve medije, kolone su na cestama, svi koji su mogli vec su krenuli na more uz skripu guma. A mi smo i dalje u neopisivo vrucem gradu, rastapamo se, hodamo uokolo u gacama, patimo zbog (ne)imanja klime. I jos moramo farbati. U subotu odlucimo da je toliko vruce da umjesto farbanja idemo na plazu, onu rijecnu. Krenemo u podne, zaobilaznim putevima, polako. Kad dodjemo na plazu olaksanje je toliko da plivanje i voda postaju nebitne aktivnosti. Samo da je lezati u hladu, satima, sasvim lijeno...bez dosadnih mrava. Smocimo se, plivamo u mjestu (protiv struje), sjedimo na slapu, citamo novine, jedemo sendvice, rucamo u restoranu.. U nedjelju ponovimo sve, samo na drugom mjestu i s tom razlikom sto u nekom trenu padne pljusak koji rashladi stvar. U jednom trenu mutno postanem svjesna da moji kolege upravo u ovom trenu negdje bulje u kompjutere umornih ociju i saka, crtaju, crtaju, crtaju, i psuju investitore, dok im se rok blizi sigurno i neumitno poput Godzille Tokiju. Pomislim kako mi je drago sto nisam oni i kako im moram kupiti nesto slatko u ponedjeljak. U istom trenu, negdje u svojoj sobi moja prijateljica Twiggy tuguje kao nikad. Nakon gotovo 10 godina, sama je. Kraj je njene prve i jedine veze. Svit se konca. Ali zapravo ne, jer je grad u kojem zivi mali, jer ce jos 200 do 300 puta morati objasniti da vise nema zarucnika, jos duplo toliko puta vidjet ce njegove prijatelje, vjerojatno i njega, i pokusati se praviti kul. Znam da joj je grozno, potpuno sam toga svjesna. I stvarno joj zelim nekako pomoci. Ali ne dozivljavam potpuno ni tudji Autocad ni tudje ljubavne boli, jer su prvi dani ljeta, prvo kupanje u ovoj godini i isprobavam nove badice i kombinezon za plazu. Ljeto je! |
- 19:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 07.04.2013.
Sposobnost
|
Ovog tjedna blog kasni, i to poprilicno. Bilo je nekoliko tema u igri. Prvi Uskrs koji nisam provela doma nakon dugo vremena, zdravlje roditelja, debele macke... A onda sam jedne veceri ovog tjedna navratila kod susjede na caj jer mi se nije islo spavati vec u 21h. Odlucila sam da cu doci popiti caj do 21.30 i biti u krevetu najranije u 22 i naspavati se bez problema. Legla sam blizu ponoci,pripita, dobivajuci infarkt od grickalica i alkohola koje sam satima zderala i pila. Drugi dan nisam cijeli dan dosla sebi i morala sam nekoliko puta izgovoriti to na glas, cisto da mi sve sjedne. Naime, kako to medju zenama vec biva, na babinjaku se ponekad otkrivaju neugodne informacije, s ciljem da se javnost upozna sa skorasnjim promjenama te da bi se osigurala moralna potpora u alkoholu i grickalicama u nadolazecim teskim trenucima. To sto se otkrilo dosta me je razljutilo i pogodilo i trebalo mi je nekoliko dana da odlucim koji dio od svega izrecenog me vise brine/vrijedja i za sto bi tocno nekome trebalo odvaliti samarcinu. Vec mjesecima smatram da ce u svojoj krizi srednjih godina netko uciniti razne gluposti, pricam to kao zlobni vic. I onda, kad ih doista ucini, ne mogu vjerovati. Jer to su stvari o kojima citam na forumima i u losim ljubicima, stereotipi kojima se zaplicu sapunice, situacije iz kojih nastaju urbane legende o muzevima koji se plahtama spustaju niz zgrade. Ali cini se da takve stvari doista postoje, i sada se dogadjaju nekome koga znam vec dosta dugo. Nitko ne zna kakav je iduci potez i nitko ga ne zeli uciniti prvi. Nitko se ne zeli prenagliti, ali u isto vrijeme unutar jednog dana promjene raspolozenja su brze i snazne. Zivot se mijenja, stvari se raspadaju,a likovi ove spaunice osjecaju se toliko lose da ne znaju sto bi sa sobom. A onda, jednog dana, Super G i ja razgovaramo o tome i ona kaze -Dobro, desilo se, on ocito nije covjek za to. Ali sto ce biti za godinu, dvije,pet? Doista, sada je usrao stvari poprilicno, ali stvari ne moraju ispasti tragicne ako se malo primiri. Moze sve to joj zavrsiti civilizirano i dzentelmenski. No, sada kad znamo da se u teskim situacijama ponasa kao krele, i da je sposoban ne samo lake, nego i za teze prekrsaje, i da sve to radi s predumisljajem........cega ce se jos sjetiti? Odjednom, susjed mi nije ni smijesan, ni simpatican,niti karikatura. Mogu ga zamisliti kako radi sve vece i vece gluposti i unistava i zenu i djecu za iducih dvadeset godina,a mozda i dalje. Odjednom,on nije beskrajno komplicirani frik za gadgete, on je rogati vrag. Odjednom mi je mucno. |
- 20:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
