|
|
U filmovima novinari su jezičavi, podmukli i često upadaju u nevolje. Čim se novinar približi glavnom junaku, on baca sol preko ramena, pljuje na pod i križa se. To se zna dogoditi i u stvarnom životu. Samo zato što ste novinar, neki ljudi će se ponašati prema vama bolje. A neki i gore. Neki će vas se bojati. Sve skupa to čovjeku, da ne kažem novinaru, malo udre u glavu. Drugačiji si od ostalih. Imaš nekakvu moć. Ona se uglavnom sastoji od tuđe predodžbe o tebi i ponekad se bazira na posve krivim stvarima, ali, eto, tu je. Odavno se u svom novinarskom fušanju nisam srela s nekim tko bi me se bojao. Dogodilo mi se to prošli tjedan i jako me iznenadilo. Osjećala sam se kao pas kad ne shvaća zašto se netko ne želi igrati s njim-zar smrdim??? S moje strane počelo je s velikim simpatijama, a završilo padom rolete kad sam vidjela na što će ličiti autorizirani tekst. U tom trenutku ženu s kojom sam razgovarala bih opisala kao kontrolfrika, osobu koja se toliko boji svega da se autocenzurira svakom prilikom, smanjuje broj riječi u odgovorima kao da ću joj naplatiti svaku, ne želi slobodno izraziti svoj dojam o nekom mjestu, sve radi u zadnji tren pritisnuta rokom, ublažava stvari koje su smiješne i emotivne i sasvim nepotrebno stavlja oklop na sebe. Da to sve napravi svom partneru, koji je isto novinar, mislila sam zlurado, ubio bi ju, baš kao i ja sad mentalno, zbog toga što mi je izrezala tekst i sad u kasni sat ga još moram ispravljati i ubacivati razmake umjesto da samo stisnem send i pošaljem uredniku. Da se nju pitalo, najnovija u nizu novinara koji ju intervjuira je neprofesionalna jer joj je poslala transkript na odobrenje, ali nije poslala slike i sad je slika koja joj se ne sviđa na netu. I dalje mi je žena simpa, ali sam traumatizirana, kao što je sigurno i ona i dalje traumatizirana novinarima jer smo svi isti. Frankie kaže-relax. Oznake: intervju, novinari, mediji |
Za razliku od djece, odrasli se druže tako da gledaju blesave filmove, igraju društvene igre, jedu grickalice i piju sokove s puno šećera. Oznake: prijateljstvo, Druženje, društvene igre |
Kad dvoje tvojih prijatelja počne hodati, spremna si na neke stvari. Popis nekih stvari na koje si spreman: 1. Veza će postati ozbiljna. 2. Veza će postati toliko ozbiljna da će se oženiti. 3. Morat ćeš obići mnoge dućane da nađeš crvene štikle koje idu uz crvenu tuniku koju ćeš nositi na vjenčanju. 4. Prekinut će i oboje će grcati u suzama. 5. Prekinut će, grcat će u suzama i neće te neko vrijeme moći nacrtanu vidjet jer si ih ti upoznala i sve si ti kriva, glupačo. 6. Ti ćeš zbog toga grcati u suzama neko vrijeme. A onda, s vremenom, shvatiš da se mogu dogoditi još mnoge stvari na koje nikako nisi bila spremna... i da one zaslužuju svoj popis. Popis stvari na koje nisi bio spremna: 1. Počneš uspoređivati prijateljičinog sadašnjeg i bivšeg. 2. Počneš se pitati da li prijateljica stalno pada na slične tipove. 3. Nekoliko puta pitaš nešto prijateljicu, a ona ti umjesto odgovora da priopćenje za javnost koje je jako dobro sročeno, ali apsolutno neinformativno. 4. Razmišljaš da li bi se trebala zabrinuti ili uvrijediti što ti prijateljica više ne govori o sebi stvari koje je nekoć govorila, ili je to normalno u toj situaciji. 5. Zbog čestih druženja, tvoj partner i tvoj prijatelj (sada partner tvoje prijateljice) će otkriti karakterne razlike koje nisu bile toliko važne u prethodnih osam godina druženja, zbog gluposti će na trenutak zaiskriti, zbog iskrenja počet će se preispitivati karakteri tj. razlozi za ponašanja i netko će u jednom trenu u afektu reći "nikad više neću...." 6. Bojat ćeš se da će se stvari rečene u afektu stvarno i dogoditi i nakon što se oboje ohlade i da će se sve promijeniti. Oznake: prijateljstvo, ljubav, karakteri |
Nije strašno ići na groblje. Bilo je strašno kad sam bila mala. odnosno, bilo mi je naporno. Ali tada je bilo još sve svježe, a išli smo često. Sada idem jednom godišnje, sama, i to je puno lakše izdurati. I javni prijevoz je super organiziran. Evo još jednog busa. Vrijeme je divno. Vidi, vidi, ljubičasti lampaši. To se ne vidi često. Uzet ću te. Drek. Nemam ni upaljač. Imam samo tri upaljača doma u kuhinji, koje nikad ne koristim, ali zašto bih ih se sjetila na vrijeme? Možda još i cvijeće, neku lončanicu. Eto, ako čovjek nije smislio nedjeljni ručak, kao ja danas, može svašta fino jesti na prilazu groblju. Ima i štandova sa slatkišima. Ups. Nisam skužila da je svijeće na ovoj jednoj strani lončanice malokc oguljeno. A što sad, bit će još gore dok ju doteglim. Samo polako, kud se žuriš? Radiš to dovoljno rijetko, izvoli to raditi kako se spada. Usput ću malo zaliti cvijeće, možda mu bude godilo. Voda je hladna, brrrr. Zemlja oko groba je još mokra. Kako može biti ovoliko blato, pa kad je zadnji put padala kiša? Pored ujakova groba mali je kameni spomenik s anđelima za djevojčicu koja je umrla 1928. Nesreća, bolest? Anđeli su pomalo izgubili oblik. Ispod spomenika je blok na kojem je uklesano ime majke koja je umrla 1964. Što li se dogodilo ocu? Koliko već dugo stoji tu, a da ga nitko ne obilazi? Na ploči je nekoliko lampaša, a u vazi umjetno cvijeće. Znam da ih stavlja moj djed jer mu je žao da ploča bude prazna. Rekao je da su im ukrali nešto s groba. Puno godina ranije pokušali su ukrasti i kipić Majke božje, napukla je gotovo cijelom duljinom. Svašta. Baš svašta. Kraj prabake novi grob, crn i sjajan na popodnevnom suncu. Uklesane su samo godine rođenja. Bračni par se pripremio na vrijeme. Iza njenog imena piše i nadimak i djevojačko prezime, iza njegovog imena piše "sv.Rok". Mjesto? Nadimak? Omiljeni svetac? Po godinama su blizu baki i dedi. Baka stalno tvrdi u zadnje vrijeme da "ide u svom kraju". Ne želim razmišljati o tome, ni slušati ju uopće. Kod praujaka i supruge gužva cvijeća i svijeća. Skupljam izgorjele lampaše i obećajem si, baš kako sam si obećala lani, da ću iduće godine biti spremna. Uzet ću onaj skupi što gori neki nebulozan broj dana, a navodno ima lijepo svjetlo, ne žmiga. Upaljače imam, sad imam i šibice. Pitam se ima li lampaša na grobu drugog djeda i druge bake. Prije nego što se snađem, kraj je. Sve sam postavila, pomolila se. Sad treba polako kući. Sunčano je, tiho i toplo. Krizanteme se žute u beskonačnim redovima. |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |