U filmovima novinari su jezičavi, podmukli i često upadaju u nevolje.
Čim se novinar približi glavnom junaku, on baca sol preko ramena, pljuje na pod i križa se.
To se zna dogoditi i u stvarnom životu.
Samo zato što ste novinar, neki ljudi će se ponašati prema vama bolje.
A neki i gore. Neki će vas se bojati.
Sve skupa to čovjeku, da ne kažem novinaru, malo udre u glavu.
Drugačiji si od ostalih. Imaš nekakvu moć. Ona se uglavnom sastoji od tuđe predodžbe o tebi i ponekad se bazira na posve krivim stvarima, ali, eto, tu je.
Odavno se u svom novinarskom fušanju nisam srela s nekim tko bi me se bojao. Dogodilo mi se to prošli tjedan i jako me iznenadilo. Osjećala sam se kao pas kad ne shvaća zašto se netko ne želi igrati s njim-zar smrdim???
S moje strane počelo je s velikim simpatijama, a završilo padom rolete kad sam vidjela na što će ličiti autorizirani tekst.
U tom trenutku ženu s kojom sam razgovarala bih opisala kao kontrolfrika, osobu koja se toliko boji svega da se autocenzurira svakom prilikom, smanjuje broj riječi u odgovorima kao da ću joj naplatiti svaku, ne želi slobodno izraziti svoj dojam o nekom mjestu, sve radi u zadnji tren pritisnuta rokom, ublažava stvari koje su smiješne i emotivne i sasvim nepotrebno stavlja oklop na sebe.
Da to sve napravi svom partneru, koji je isto novinar, mislila sam zlurado, ubio bi ju, baš kao i ja sad mentalno, zbog toga što mi je izrezala tekst i sad u kasni sat ga još moram ispravljati i ubacivati razmake umjesto da samo stisnem send i pošaljem uredniku.
Da se nju pitalo, najnovija u nizu novinara koji ju intervjuira je neprofesionalna jer joj je poslala transkript na odobrenje, ali nije poslala slike i sad je slika koja joj se ne sviđa na netu.
I dalje mi je žena simpa, ali sam traumatizirana, kao što je sigurno i ona i dalje traumatizirana novinarima jer smo svi isti.
Frankie kaže-relax.
Post je objavljen 30.11.2014. u 08:14 sati.