/
subota, 01.09.2018.
Absolute Goo
subota, 01.09.2018.
Absolute Goo
|
21:01 Dogodilo se, konačno se dogodilo. Trebalo je samo 20 godina, ali oni su sada stvarno na pozornici, a ja sam desetak metara od njih. Kulerski su ušli uz Dizzy, pjesmu s albuma koji je izašao 1998 i koji ih je proslavio. Publika je u deliriju. Everything you are Falls from the sky like a star Everything you are Whatever ever you are Zvuče moćno. Izgledaju..... Basist Robby smršavio je dosta od dana najveće slave i dobro mu stoji. I dalje ima dugu kosu i osmjeh Cheshirske mačke, ludu energiju s kojom te diže, još uvijek svira bos. Srcolomac John, nekad idol tinjedžerki, je također fit, dobro obučen, prepun rokerskih tetovaža. Srednja dob je generalno bila dobra prema njemu, ali botoks nije. Zadnjih 6-7 godina voli pretjerivati i prošao je razne faze voštane lutke. Sad je dobar, ali svakome tko ga se sjeća kao komada iz ranih 2000ih odnosno noughties, srce se pomalo stegne. Glas mu je i dalje sjajan, jak, čist i prepoznatljiv. Pitam se jesu li se ikad osjećali kao Lolek i Bolek. Pitam se je li Robbyju bilo teško, je li bio ljubomoran jer su se svi fokusirali na zgodnog plavušana pored njega. Pitam se tko je zaključio da je botoks dobra ideja, izdavačka kuća Warner ili John, i da li im je itko ikada rekao da bi trebalo malo prikočiti s time. Žao mi je što ih nisam vidjela uživo dok je bubnjao Mike, čovjek s kojim su odradili najveću slavu. Sada su John, Robbie i ova neka tri tipa sa strane. Znam da nisu mislili da će se baviti ovime ovoliko dugo, ali tu su i mi smo tu i vraški mi je drago zbog toga. And i want to get free Talk to me Stare stvari su kratke i brze, snimam pomalo od svega jer si ne mogu pomoći, iako snimka nije savršene kvalitete, želim imati suvenir, iako bi trebalo samo skakati, pijano skakati, surfati na valovima divne buke koja puni sobu. I'll stay with you Walls will fall before we do Lete crni baloni dok prolaze najveći hitovi, uživam, ali ipak se nadam da će jednom svirati i stvari od prije 1995, jer ima tako dobrih pjesama koje bih tako voljela čuti uživo. You can make it on a wish if you want to Nove pjesme su sporije, takve su to godine, i božemioprosti, na zadnjih par albuma pjesme su mi malo previše dopadljive, formulaične i himnične, ali ima trenutaka kada ih i dalje čujem ispod sve te uglađenosti čujem one tipove koji su me osvojili, blago zafrkane pojedince koji su se poženili,dobili djecu i donekle unormalili. And I can't believe it's coming true God, it's good to be alive Kao što žalimo za Johnovim izgledom, tako žalimo i za starim pjesmama i znamo da mogu i dalje biti "pravi" rokeri, ali oni namjerno lagano. Ali ima i dalje trenutaka kada stih sjedne kao budali šamar, jednostavan a istinit do boli, i kada se naježiš od rifa i kada je to jednostavno to, kao što je nekada bilo. Turn it on, turn it up, turn it over and we’ll start again Sat i pol prođe u trenu. Dobro se zabavljamo. Zadnji im je nastup u Europi za ovu godinu, iznenađeni su prijemom, zezaju se,slikaju,smiju. Uhvatim trzalicu, iz drugog pokušaja, nakon što mi prvu neki krele izvuče ispod ruke i sretna sam ko nikad. A onda rock-čarolija prođe i opet postanem bundeva. 22:55 S majicom na bend kupljenom od bradatog Škota u balončiću sreće izlazim na zrak, ugodno svjež. And even though the moment passed me by I still can't turn away Još neko vrijeme sjedim u mraku u dvorištu Arene, kao i mnoga društvanca. Nikome se ne žuri, sutra je praznik. Prisluškujem priče, zavidim ženama koje slijede bend uokolo i koje su ih upoznale. Pojedem hotdog i divim se kako super šreham njemački.Gledam jedan od tour buseva kako odlazi. A zatim odšetam na bus za doma, za stvarnost. Oznake: koncert, Beč, ljeto, goo goo dolls, rock |
- 08:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 22.08.2018.
20
|
7:20 Stojim pred ogledalom u hodniku i pitam se je li moguće izgledati više kao turist u sponzorskoj Valamar majici. Jako sam slabo spavala, a na putu sam na kolodvor da uhvatim bus za Beč, idem na koncert. Putovanje, sada u drugoj od 4 faze, uključuje 4 busa i 18 sati koje treba provesti u njima, pa pakiram knjigu, masku za spavanje, bateriju i kabel jer me strah da ostanem bez baterija i ekstra mobitel jer su pametni telefoni jednostavno nepouzdani (zaboga, baterija im jedva traje jedan dan!). Na kolodvoru otkrivam da sam zapravo ikona stila. 11:45 Čim smo prešli granicu počela je padati kiša. Točnije, pljušti. Nismo doživjeli kišu najmanje 2 duga, suha i vruća tjedna. Čak mi paše. Kao tinejdžerica i studentica nisam nikada tako putovala na koncerte u drugu zemlju, pa sam zaključila da je vrijeme da to napravim u ovim nježnim 35ima. Osim što svira moj omiljeni bend iz tinejdžerskih dana, koji nikada nisam vidjela uživo, stvar je vrlo jednostavna i tome ne mogu odoljeti. Iskrcam se na kolodvoru i samo odšećem do dvorane. Po putu ima restorana i dućana, a preko puta dvorane je i jeftini hotel ako zatreba plan B. Prelako. I to što iza mene sjedi dvoje vrtićanaca kojima je dosadno prebolijevam lako jer je njihovoj mami sigurno teže nego meni. Ja idem na koncert! 18:30 Sjedim u dvorištu bečke Arene, što je kompleks starih zgrada od cigle, aristokratski zaraslih u bršljan i izgrafitiranih dokle se moglo segnuti. Prva asocijacija mi je Močvara, ali Arena je zapravo puno više kul. Tour buses uredno stoje na parkingu ispred kompleksa, ali oko njih jurišaju samo roadies. Da prikratim vrijeme otišla sam na ručak u kineski restoran i otkrila čudesan kvart Gasometer, izgrađen oko starih plinskih spremnika koji su pretvoreni u mali grad. Opet mi je bed zbog majice jer su svi oko mene u nekim punk-rock kombinacijama. Obećajem si da ću kupiti majicu na bend da mi bude lakše. Čitam knjigu, baš kao i tip do mene, koji također ima ruksak i došao je tko zna otkud. Pristojno se ignoriramo. Žena s desne strane mi se obrati na njemačkom, pokazujući na moju majicu - I mi smo bili u Rapcu, baš je bilo super. Odmah se osjećam bolje. 20:30 Nema plakata, nigdje u dvorištu i žao mi je jer sam se htjela slikati ispred njega (znam, bedasto). Cugajući i šećući oko dvorane slučajno sam našla jedan A4 papir zakeljen na šank (!) koji je tvrdio da će predgrupa svirati pola sata, a bed početi u 21h i svirati do 22.30. Oko 20h već sam stala u ispred pozornice i ostatak vremena patila što nisam uzela još cuge jer sam se bojala da ne izgubim mjesto, a cijelo vrijeme bilo je vruće za umrijeti. Predgrupa (Sebastian Edelhofer) je doista svirala pola sata, a kada su me prijatelji preko WhatsAppa pitali tko su, bila sam brutalna u opisu. To je neki pop-rock dečkić s bendom, misle da su super teški rokeri jer su glasni, a zapravo su totalna kamilica. Čak su im i frizurice savršeno nakrivljene. Ljudi oko mene skakuću, a ja se ne mogu ni dobronamjerno nasmiješiti. Jednostavno se ne mogu uživjeti i pitam se jesam li postala neka grozna babetina. I bend koji sam došla vidjeti lako bi se mogao opisati kao rock za curice, zašto mislim da su oni, i ja kao njihova publika, bolji od Sebija? Zato što jesmo i to će se uskoro potvrditi! Bend doista počinje svirati oko 21h. Blažena Austrija! (to be continued) Oznake: Beč, koncert, goo goo dolls, rock, punk, crossover |
- 21:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 03.07.2018.
The Goo Goo Dolls
|
Sad sam već u godinama da mogu reći kako nešto radim 20 godina. Ili još gore, kako sam nešto radila prije 20 godina. Nisam stara, navodno, ali nekako sam odrasla, a ne znam točno kako se i zašto to dogodilo. Jedna od stvari koje sam radila prije 20 godina, a koje se živo sjećam, je gledanje Buffy. Druga je slušanje The Goo Goo Dolls. Punk rokeri iz radničkog Buffalla živjeli su siromašno a svirali brzo i žestoko godinama. Za njih je znalo, kako kažu, 400 ljudi u svakom gradu u kojem su održavali koncerte. Onda su, na pragu tridesetih, snimili jednu laganu stvar, Name, koja je došla na top liste. Punk rock fanovi viknuli su "prodali su se!" i prekrižili ih. Warner Bros., izdavačka kuća, im je govorio "Dečki, izdržite još malo, za koju godinu ste slavni." I to se fakat desilo. Snimili su još jednu laganicu, za filmski soundtrack i ona je pomela sve pred sobom - Iris iz Grada anđela. U Kristovim godinama od heroja ulice postali su heroji cijele zemlje. Album se prodao, svirali su više nego ikad. Njihov izgled se nije promijenio, ali žene koje su im se nabacivale počele su izgledati sve bolje. Odlučili su da su ostarili i da moraju malo usporiti zvuk jer su punk rockali dovoljno i otišli u mainstream iliti soft rock, power pop, anthem rock ili kako se već zovu te stvari. Još nešto punk rock fanova viknuli su "prodali su se!" i prekrižili ih. Djevojke diljem svijeta su vrištale. Čula sam Iris, pa otkrila sve one prijašnje albume, divno energične, sa sjajnim riječima koje sam htjela nositi na majicama i gledati na zidovima. (htjela sam tu nešto zalijepiti od toga, ali u retrospektivi, ima toliko pjesama koje su dobre i zaokružene, sastavljene od sasvim običnih stvari pa citiranje nema smisla - kumulativan efekt je tu vrlo bitan za onaj osjećaj kad te riječi pjesme slože na pod krošeom. treba ih jednostavno čuti cijele. ali ima i par stvari u žanru mladenačkog bunta koje se uvijek mogu citirat uokolo A television war between the cynics and the saints Flip the dial and that's whose side you're on A-sleeping on the White House lawn ain't never changed a thing Just look at all the washed out Hippie dreams And it's falling all around us Is this some kind of joke they're trying to pull on us? ) Visila sam noćima na njihovom siteu, na kojem je bio message board, i u chatovima na kojima sam pričala s fanovima, uglavnom iz Amerike. Bila sam na mailing listi s 15ak ženskica, samo nas dvije iz Europe. Imale smo tu sreću da je jedna od žena s liste radila u Warneru i viđala ih po zgradi. Jedne godine dobila sam friško izašlu kompilaciju i potpisani set list i skoro umrla od sreće. (Gdje li je danas, vrag ga odnio??) Izdali su još dva albuma koji su se prodali u zlatnoj nakladi, Gutterflower i Let love in, a ja sam odlutala. Poženili su se, dobili djecu, prestali piti, otpustili bubnjara s kojim su su se proslavili (e, to me baš pogodilo kad sam čula), ponovo završili na onom kraćem dijelu krivulje, s manje prodanih albuma i manjim koncertima, i sad se ponovo izmišljaju. Ove godine slave 20 godina od Dizzy up the girl, albuma kojeg su svi primijetili, pa će ga cijelog svirati na turneji. Ljudi mojih godina i stariji, oni od 50+, koliko bend sada ima, kolektivno su viknuli "Isuseibože, prošlo je 20 godina!!" (Strašna stvar je da ja sad imam godina koliko su oni imali tada kad sam ih slušala.) Držeći se za glavu u nevjerici poslušali smo opet bend zbog kojeg nekoć nismo spavali. I stare stvari drže vodu, sjajne su. Mnogi su rekli: "Joj, šteta što su tako usporili, al ok je." Počeli su kupovati karte za koncerte. Potražih ih na You Tubeu, jer mi je s godinama stavljanje CDa u liniju postalo egzotično, a stavljanje slušalica u laptop bliskije, i padoh u rupu 90s rocka iz koje se nisam mogla izvući satima. Bilo je raznih sranja u 90ima, ali rock je stvarno bio dobar, sad to vidim, baš kao što mi je netko nedavno rekao i prosvijetlio me. Možda bi trebalo skočiti na koncert. Oznake: the goo goo dolls, dizzy up the girl, iris, the, let love in, teen, rock |
- 13:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 19.07.2016.
Tougher than the rest
|
Nesto me vec mjesecima muci. Springsteen ima turneju po Europi, koju ja uporno pratim, al ne idem na koncert. Imam nekih drugih planova za ljeto. Tj, imala sam te druge planove jos davno, a onda se Springsteen desio. Od srednje skole (znaci, vec skoro 20 godina (bloody hell!!!)) gledam te aranzmane bus+karta za koncert i govorim si iduci put, iduci put. Ove godine mogla je biti ta godina. Razmisljala sam o placanju na rate, o tome da skurim ustedjevinu u dolarima, svasta sam kombinirala. I na kraju pustila. I sad zalim, zalim, zalim. On uporno obilazi gradove, poznanici poznanika svako malo prijavljuju kako su se odusevljeni vratili iz Rima, Milana, Munchena. Strah me. Sjajan je on tip, i vraski zilav, al ima sad vec dosta godina. Jeste li primijetili kako poznati umiru ko muhe ove godine? A ako i odradi jos jednu turneju, hoce li moci to izdrzati,unatoc dzogiranju i vegetarijanstvu? Redovito me uhvati muka dok gledam te videe i slike, lupam glavom u tvrde povrsine i kunem. Pa bila si jednom, kaze kolegica, sto sad hoces? Jesam, bila sam, prije ravno 7 godina. Bilo je to kao lijep san. Ako ne odem opet, necu ga zapamtiti, vrlo jednostavno. Necu opet dozivjeti rock misu samo za mene i 40 000 mojih novih najblizih prijatelja, necu vidjeti tu silnu energiju i vezu s publikom. Jednostavno, necu. Bok, Bruce. Imali smo lijepu vecer u Munchenu 2009. Uvijek cu je se mutno sjecati. Hvala ti na svemu. Oznake: Springsteen, rock, turneja |
- 18:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 20.12.2014.
Queen
|
Gledala sam dosad nekoliko cover bendova- U2, Abba, Elvis. Onaj prvi zato što nisam kupila karte za pravi bend, ova druga dva zato što još ne mogu putovati kroz vrijeme. Kada mi je kolegica Party Animal preporučila koncert Queen Real Tribute, bila sam skeptična. Queen cover bend je dobar koliko im je dobar Freddie, to je jasno, a je li taj tip dobar? I zašto bih uopće plaćala da vidim tipa koji glumi drugog tipa?? Što ako si pokvarim Queen? Dok sam tako razmišljala da li da kupim kartu ili ne, shvatila sam da sam već (besplatno) gledala tri cover benda, i da je to nekako prihvatljivo za moje godine, pa s te strane mogu ići gledati i četvrti. A što se tiče onog dijela o "pokvariti Queen", nikad te pjesme nisam čula uživo, a vjerojatno nikad ni neću ako odem sad! Osim toga, ima ih na You Tubeu i zvuče stvarno dobro. Idemo, rekoh Party Animal i frknuh nosom na Mirnog Zagrepčanca koji je veliki fan Queen, a nije htio doći. -Štikle ili ne štikle?- pitah Party Animal. -Može štikle, ali kako ćeš onda čagati?- odgovorila mi je. Na kraju sam ipak obukla štikle. Jedina osoba koja je čagala na Queen bio je Freddie, zaključila sam. Stajala sam tamo,uglavnom među studošima (bilo je i starijih od 40, doduše), i shvatila kako je ovo prvi koncert nakon Springsteena na kojem je očito više muškaraca nego žena. Bend je izašao na pozornicu, "May" obučen kao May, "Deacon" obučen kao karikaturalni Deacon, oba s groznim perikama. Mogli su se više potruditi, kolutala sam očima. Freddie je izašao obučen u Wembley-komplet. Počeli su brzo i žestoko. Meni nepoznate stvari iz 70-ih su jednostavno sjajan rock, shvatila sam. Sav moj otpor se brzo istopio. "Mercury" je bio divan. Skinuo ga je u govoru, pjevanju, pokretima. Zadivljeno sam gledala. Imao je toliko energije da mi je bilo žao što ga pet puta više ljudi ne gleda kako skače na pet puta većoj pozornici. i, rockeri, metalci, sredovječni i mladi, znali su sve riječi. Počela sam razmišljati o pjesmama na način na koji nikada nisam razmišljala dok sam ih slušala na svojim Greatest hits kazetama. Nisu to samo ljubavne pjesme, ima pjesama o životu, prijateljstvu, kompliciranim odnosima. "Mercury" se presvukao u kožno odijelo, May je imao solo, kao i Deacon, koje su mnogi iskoristili kao piš-pauze. -Gledam ih već sedmu godinu za redom-rekla mi je jedna žena u redu za wc. U drugom dijelu koncerta pljeskali smo na Radio gaga, raznježili se na Love of my life, "Mercury" je pjevao I want to break free s perikom i pernatom boom Dok smo hodale prema autu razmišljajući kako su apsolutno vrijedili te pare, kako se nadamo da idu dalje nastupati i da će zaraditi više nego ovdje i kako moram poslušati rane albume Quuena, prijateljica mi je rekla kako sada posve shvaća zašto je Mercury bio zvijezda, kako je bio muževan, energičan. Muževan? Malo me to zbunilo. Oduvijek mi se činilo kao da je Mercury jedini gej/bipsić kojeg i naši konzervativni muškarci toleriraju ili čak vole, ali nikad mi nije palo na pamet da je to zato što je muževan. Meni je bio divan, ali pomalo pretjeran. Idućeg dana sam provela sms anketu- Mercury na pozornici: muževan ili tetkast? -Muževan- odgovorili su gotovo svi ispitanici i silno me iznenadili. Očito ga cijeli život krivo doživljavam. -Ali vrlo je teatralan!- primijetila sam -Da- odgovorili su, alli on je rock zvijezda! Oznake: Queen, Freddie Mercury, cover band, rock |
- 15:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
