Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/candystore

Marketing

Absolute Goo

21:01

Dogodilo se, konačno se dogodilo.
Trebalo je samo 20 godina, ali oni su sada stvarno na pozornici, a ja sam desetak metara od njih.
Kulerski su ušli uz Dizzy, pjesmu s albuma koji je izašao 1998 i koji ih je proslavio.
Publika je u deliriju.

Everything you are
Falls from the sky like a star
Everything you are
Whatever ever you are


Zvuče moćno. Izgledaju.....

Basist Robby smršavio je dosta od dana najveće slave i dobro mu stoji. I dalje ima dugu kosu i osmjeh Cheshirske mačke, ludu energiju s kojom te diže, još uvijek svira bos.

Srcolomac John, nekad idol tinjedžerki, je također fit, dobro obučen, prepun rokerskih tetovaža. Srednja dob je generalno bila dobra prema njemu, ali botoks nije. Zadnjih 6-7 godina voli pretjerivati i prošao je razne faze voštane lutke. Sad je dobar, ali svakome tko ga se sjeća kao komada iz ranih 2000ih odnosno noughties, srce se pomalo stegne.
Glas mu je i dalje sjajan, jak, čist i prepoznatljiv.

Pitam se jesu li se ikad osjećali kao Lolek i Bolek. Pitam se je li Robbyju bilo teško, je li bio ljubomoran jer su se svi fokusirali na zgodnog plavušana pored njega. Pitam se tko je zaključio da je botoks dobra ideja, izdavačka kuća Warner ili John, i da li im je itko ikada rekao da bi trebalo malo prikočiti s time.

Žao mi je što ih nisam vidjela uživo dok je bubnjao Mike, čovjek s kojim su odradili najveću slavu.
Sada su John, Robbie i ova neka tri tipa sa strane.

Znam da nisu mislili da će se baviti ovime ovoliko dugo, ali tu su i mi smo tu i vraški mi je drago zbog toga.

And i want to get free
Talk to me


Stare stvari su kratke i brze, snimam pomalo od svega jer si ne mogu pomoći, iako snimka nije savršene kvalitete, želim imati suvenir, iako bi trebalo samo skakati, pijano skakati, surfati na valovima divne buke koja puni sobu.

I'll stay with you
Walls will fall before we do


Lete crni baloni dok prolaze najveći hitovi, uživam, ali ipak se nadam da će jednom svirati i stvari od prije 1995, jer ima tako dobrih pjesama koje bih tako voljela čuti uživo.

You can make it on a wish if you want to

Nove pjesme su sporije, takve su to godine, i božemioprosti, na zadnjih par albuma pjesme su mi malo previše dopadljive, formulaične i himnične, ali ima trenutaka kada ih i dalje čujem ispod sve te uglađenosti čujem one tipove koji su me osvojili, blago zafrkane pojedince koji su se poženili,dobili djecu i donekle unormalili.

And I can't believe it's coming true
God, it's good to be alive


Kao što žalimo za Johnovim izgledom, tako žalimo i za starim pjesmama i znamo da mogu i dalje biti "pravi" rokeri, ali oni namjerno lagano. Ali ima i dalje trenutaka kada stih sjedne kao budali šamar, jednostavan a istinit do boli, i kada se naježiš od rifa i kada je to jednostavno to, kao što je nekada bilo.

Turn it on, turn it up, turn it over and we’ll start again

Sat i pol prođe u trenu. Dobro se zabavljamo. Zadnji im je nastup u Europi za ovu godinu, iznenađeni su prijemom, zezaju se,slikaju,smiju. Uhvatim trzalicu, iz drugog pokušaja, nakon što mi prvu neki krele izvuče ispod ruke i sretna sam ko nikad.
A onda rock-čarolija prođe i opet postanem bundeva.


22:55

S majicom na bend kupljenom od bradatog Škota u balončiću sreće izlazim na zrak, ugodno svjež.

And even though the moment passed me by
I still can't turn away

Još neko vrijeme sjedim u mraku u dvorištu Arene, kao i mnoga društvanca. Nikome se ne žuri, sutra je praznik.
Prisluškujem priče, zavidim ženama koje slijede bend uokolo i koje su ih upoznale. Pojedem hotdog i divim se kako super šreham njemački.Gledam jedan od tour buseva kako odlazi.

A zatim odšetam na bus za doma, za stvarnost.



Post je objavljen 01.09.2018. u 08:35 sati.