|
|
Gledala sam dosad nekoliko cover bendova- U2, Abba, Elvis. Onaj prvi zato što nisam kupila karte za pravi bend, ova druga dva zato što još ne mogu putovati kroz vrijeme. Kada mi je kolegica Party Animal preporučila koncert Queen Real Tribute, bila sam skeptična. Queen cover bend je dobar koliko im je dobar Freddie, to je jasno, a je li taj tip dobar? I zašto bih uopće plaćala da vidim tipa koji glumi drugog tipa?? Što ako si pokvarim Queen? Dok sam tako razmišljala da li da kupim kartu ili ne, shvatila sam da sam već (besplatno) gledala tri cover benda, i da je to nekako prihvatljivo za moje godine, pa s te strane mogu ići gledati i četvrti. A što se tiče onog dijela o "pokvariti Queen", nikad te pjesme nisam čula uživo, a vjerojatno nikad ni neću ako odem sad! Osim toga, ima ih na You Tubeu i zvuče stvarno dobro. Idemo, rekoh Party Animal i frknuh nosom na Mirnog Zagrepčanca koji je veliki fan Queen, a nije htio doći. -Štikle ili ne štikle?- pitah Party Animal. -Može štikle, ali kako ćeš onda čagati?- odgovorila mi je. Na kraju sam ipak obukla štikle. Jedina osoba koja je čagala na Queen bio je Freddie, zaključila sam. Stajala sam tamo,uglavnom među studošima (bilo je i starijih od 40, doduše), i shvatila kako je ovo prvi koncert nakon Springsteena na kojem je očito više muškaraca nego žena. Bend je izašao na pozornicu, "May" obučen kao May, "Deacon" obučen kao karikaturalni Deacon, oba s groznim perikama. Mogli su se više potruditi, kolutala sam očima. Freddie je izašao obučen u Wembley-komplet. Počeli su brzo i žestoko. Meni nepoznate stvari iz 70-ih su jednostavno sjajan rock, shvatila sam. Sav moj otpor se brzo istopio. "Mercury" je bio divan. Skinuo ga je u govoru, pjevanju, pokretima. Zadivljeno sam gledala. Imao je toliko energije da mi je bilo žao što ga pet puta više ljudi ne gleda kako skače na pet puta većoj pozornici. i, rockeri, metalci, sredovječni i mladi, znali su sve riječi. Počela sam razmišljati o pjesmama na način na koji nikada nisam razmišljala dok sam ih slušala na svojim Greatest hits kazetama. Nisu to samo ljubavne pjesme, ima pjesama o životu, prijateljstvu, kompliciranim odnosima. "Mercury" se presvukao u kožno odijelo, May je imao solo, kao i Deacon, koje su mnogi iskoristili kao piš-pauze. -Gledam ih već sedmu godinu za redom-rekla mi je jedna žena u redu za wc. U drugom dijelu koncerta pljeskali smo na Radio gaga, raznježili se na Love of my life, "Mercury" je pjevao I want to break free s perikom i pernatom boom Dok smo hodale prema autu razmišljajući kako su apsolutno vrijedili te pare, kako se nadamo da idu dalje nastupati i da će zaraditi više nego ovdje i kako moram poslušati rane albume Quuena, prijateljica mi je rekla kako sada posve shvaća zašto je Mercury bio zvijezda, kako je bio muževan, energičan. Muževan? Malo me to zbunilo. Oduvijek mi se činilo kao da je Mercury jedini gej/bipsić kojeg i naši konzervativni muškarci toleriraju ili čak vole, ali nikad mi nije palo na pamet da je to zato što je muževan. Meni je bio divan, ali pomalo pretjeran. Idućeg dana sam provela sms anketu- Mercury na pozornici: muževan ili tetkast? -Muževan- odgovorili su gotovo svi ispitanici i silno me iznenadili. Očito ga cijeli život krivo doživljavam. -Ali vrlo je teatralan!- primijetila sam -Da- odgovorili su, alli on je rock zvijezda! Oznake: Queen, Freddie Mercury, cover band, rock |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |