/
subota, 01.09.2018.
Absolute Goo
subota, 01.09.2018.
Absolute Goo
|
21:01 Dogodilo se, konačno se dogodilo. Trebalo je samo 20 godina, ali oni su sada stvarno na pozornici, a ja sam desetak metara od njih. Kulerski su ušli uz Dizzy, pjesmu s albuma koji je izašao 1998 i koji ih je proslavio. Publika je u deliriju. Everything you are Falls from the sky like a star Everything you are Whatever ever you are Zvuče moćno. Izgledaju..... Basist Robby smršavio je dosta od dana najveće slave i dobro mu stoji. I dalje ima dugu kosu i osmjeh Cheshirske mačke, ludu energiju s kojom te diže, još uvijek svira bos. Srcolomac John, nekad idol tinjedžerki, je također fit, dobro obučen, prepun rokerskih tetovaža. Srednja dob je generalno bila dobra prema njemu, ali botoks nije. Zadnjih 6-7 godina voli pretjerivati i prošao je razne faze voštane lutke. Sad je dobar, ali svakome tko ga se sjeća kao komada iz ranih 2000ih odnosno noughties, srce se pomalo stegne. Glas mu je i dalje sjajan, jak, čist i prepoznatljiv. Pitam se jesu li se ikad osjećali kao Lolek i Bolek. Pitam se je li Robbyju bilo teško, je li bio ljubomoran jer su se svi fokusirali na zgodnog plavušana pored njega. Pitam se tko je zaključio da je botoks dobra ideja, izdavačka kuća Warner ili John, i da li im je itko ikada rekao da bi trebalo malo prikočiti s time. Žao mi je što ih nisam vidjela uživo dok je bubnjao Mike, čovjek s kojim su odradili najveću slavu. Sada su John, Robbie i ova neka tri tipa sa strane. Znam da nisu mislili da će se baviti ovime ovoliko dugo, ali tu su i mi smo tu i vraški mi je drago zbog toga. And i want to get free Talk to me Stare stvari su kratke i brze, snimam pomalo od svega jer si ne mogu pomoći, iako snimka nije savršene kvalitete, želim imati suvenir, iako bi trebalo samo skakati, pijano skakati, surfati na valovima divne buke koja puni sobu. I'll stay with you Walls will fall before we do Lete crni baloni dok prolaze najveći hitovi, uživam, ali ipak se nadam da će jednom svirati i stvari od prije 1995, jer ima tako dobrih pjesama koje bih tako voljela čuti uživo. You can make it on a wish if you want to Nove pjesme su sporije, takve su to godine, i božemioprosti, na zadnjih par albuma pjesme su mi malo previše dopadljive, formulaične i himnične, ali ima trenutaka kada ih i dalje čujem ispod sve te uglađenosti čujem one tipove koji su me osvojili, blago zafrkane pojedince koji su se poženili,dobili djecu i donekle unormalili. And I can't believe it's coming true God, it's good to be alive Kao što žalimo za Johnovim izgledom, tako žalimo i za starim pjesmama i znamo da mogu i dalje biti "pravi" rokeri, ali oni namjerno lagano. Ali ima i dalje trenutaka kada stih sjedne kao budali šamar, jednostavan a istinit do boli, i kada se naježiš od rifa i kada je to jednostavno to, kao što je nekada bilo. Turn it on, turn it up, turn it over and we’ll start again Sat i pol prođe u trenu. Dobro se zabavljamo. Zadnji im je nastup u Europi za ovu godinu, iznenađeni su prijemom, zezaju se,slikaju,smiju. Uhvatim trzalicu, iz drugog pokušaja, nakon što mi prvu neki krele izvuče ispod ruke i sretna sam ko nikad. A onda rock-čarolija prođe i opet postanem bundeva. 22:55 S majicom na bend kupljenom od bradatog Škota u balončiću sreće izlazim na zrak, ugodno svjež. And even though the moment passed me by I still can't turn away Još neko vrijeme sjedim u mraku u dvorištu Arene, kao i mnoga društvanca. Nikome se ne žuri, sutra je praznik. Prisluškujem priče, zavidim ženama koje slijede bend uokolo i koje su ih upoznale. Pojedem hotdog i divim se kako super šreham njemački.Gledam jedan od tour buseva kako odlazi. A zatim odšetam na bus za doma, za stvarnost. Oznake: koncert, Beč, ljeto, goo goo dolls, rock |
- 08:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 22.08.2018.
20
|
7:20 Stojim pred ogledalom u hodniku i pitam se je li moguće izgledati više kao turist u sponzorskoj Valamar majici. Jako sam slabo spavala, a na putu sam na kolodvor da uhvatim bus za Beč, idem na koncert. Putovanje, sada u drugoj od 4 faze, uključuje 4 busa i 18 sati koje treba provesti u njima, pa pakiram knjigu, masku za spavanje, bateriju i kabel jer me strah da ostanem bez baterija i ekstra mobitel jer su pametni telefoni jednostavno nepouzdani (zaboga, baterija im jedva traje jedan dan!). Na kolodvoru otkrivam da sam zapravo ikona stila. 11:45 Čim smo prešli granicu počela je padati kiša. Točnije, pljušti. Nismo doživjeli kišu najmanje 2 duga, suha i vruća tjedna. Čak mi paše. Kao tinejdžerica i studentica nisam nikada tako putovala na koncerte u drugu zemlju, pa sam zaključila da je vrijeme da to napravim u ovim nježnim 35ima. Osim što svira moj omiljeni bend iz tinejdžerskih dana, koji nikada nisam vidjela uživo, stvar je vrlo jednostavna i tome ne mogu odoljeti. Iskrcam se na kolodvoru i samo odšećem do dvorane. Po putu ima restorana i dućana, a preko puta dvorane je i jeftini hotel ako zatreba plan B. Prelako. I to što iza mene sjedi dvoje vrtićanaca kojima je dosadno prebolijevam lako jer je njihovoj mami sigurno teže nego meni. Ja idem na koncert! 18:30 Sjedim u dvorištu bečke Arene, što je kompleks starih zgrada od cigle, aristokratski zaraslih u bršljan i izgrafitiranih dokle se moglo segnuti. Prva asocijacija mi je Močvara, ali Arena je zapravo puno više kul. Tour buses uredno stoje na parkingu ispred kompleksa, ali oko njih jurišaju samo roadies. Da prikratim vrijeme otišla sam na ručak u kineski restoran i otkrila čudesan kvart Gasometer, izgrađen oko starih plinskih spremnika koji su pretvoreni u mali grad. Opet mi je bed zbog majice jer su svi oko mene u nekim punk-rock kombinacijama. Obećajem si da ću kupiti majicu na bend da mi bude lakše. Čitam knjigu, baš kao i tip do mene, koji također ima ruksak i došao je tko zna otkud. Pristojno se ignoriramo. Žena s desne strane mi se obrati na njemačkom, pokazujući na moju majicu - I mi smo bili u Rapcu, baš je bilo super. Odmah se osjećam bolje. 20:30 Nema plakata, nigdje u dvorištu i žao mi je jer sam se htjela slikati ispred njega (znam, bedasto). Cugajući i šećući oko dvorane slučajno sam našla jedan A4 papir zakeljen na šank (!) koji je tvrdio da će predgrupa svirati pola sata, a bed početi u 21h i svirati do 22.30. Oko 20h već sam stala u ispred pozornice i ostatak vremena patila što nisam uzela još cuge jer sam se bojala da ne izgubim mjesto, a cijelo vrijeme bilo je vruće za umrijeti. Predgrupa (Sebastian Edelhofer) je doista svirala pola sata, a kada su me prijatelji preko WhatsAppa pitali tko su, bila sam brutalna u opisu. To je neki pop-rock dečkić s bendom, misle da su super teški rokeri jer su glasni, a zapravo su totalna kamilica. Čak su im i frizurice savršeno nakrivljene. Ljudi oko mene skakuću, a ja se ne mogu ni dobronamjerno nasmiješiti. Jednostavno se ne mogu uživjeti i pitam se jesam li postala neka grozna babetina. I bend koji sam došla vidjeti lako bi se mogao opisati kao rock za curice, zašto mislim da su oni, i ja kao njihova publika, bolji od Sebija? Zato što jesmo i to će se uskoro potvrditi! Bend doista počinje svirati oko 21h. Blažena Austrija! (to be continued) Oznake: Beč, koncert, goo goo dolls, rock, punk, crossover |
- 21:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.05.2018.
Koncert
|
Oni vec dugo nisu kul, ali u zadnje vrijeme opet ih postuju kao velike radnike i live izvodjace. Osim toga, ljudi su otkrili njihove rane albume i cesto citam kako ih se hvali. Imala sam stresno proljece i kad su objavili da opet sviraju u HR osjetila sam to kao osobnu pozivnicu da se malo razonodim, svjetlo na kraju tunela. Zapisala sam datum u kalendar i gurala naprijed. Dani su prolazili. Radila sam puno, vozila lose, skinula njihov novi album i slusala ga na livadi zamisljajuci najavljeni koncert na plazi. Tjedni su prolazili, radila sam sve vise i postajala sve umornija. Drustvo nisam imala, nitko nije vozio u tom smjeru,a nisam imala ni gdje prespavati. Nema veze, nije to strasno. Dodjem busom i odem busom, velka stvar. Izracunala sam budzet, dan prije koncerta sjela mi je dnevnica, shvatila sam to kao zeleno svjetlo. Treba se samo dignuti i spakirati. Osjecala sam da tonem kao umorni kamen. Pokusala sam si objasniti zasto treba ici. Za: -Koncert na plazi. -More (nisam ga vidjela od Bozica!) -Posjet dragoj prijateljici koju nisam dugo vidjela. -Oni su ljudi kasnim 50im godinama i zadnji put kad sam ih gledala, prije 4 godine, na samom kraju turneje bili su toliko polomljeni da u koristili masere i injekcije da ih usprave i osposobe za pozornicu. Jedan mali infarkt i uskoro se necemo gledati vise nikad! - Odmor od svega. Protiv: Isuse, nemrem. Umirem od umora. Bila sam na putu, radila 7 dana, a preksutra opet idem na put. Na dan koncerta sam se probudila slomljena. Nakon nekoliko sati unutarnje borbe zakljucila sam da sam papak koji jedinstvenu priliku kojoj se veseli cijeli mjesec otkazuje jer mu se malo spava. Cijeli dan sam smrcala. Navecer mi je prijateljica koju nisam htjela pitati za spavanje rekla: Da te utješim, počinje kiša. I bi kiša. Pljusak, prolom oblaka. Publika se smočila ko čep i pobjegla. Predgrupu su otkazali. Bend je kasnio u startu dva sata. Odjednom mi je bilo lakše. Da sam nakon svega toga morala sjesti u bus i doći doma pa se pakirati za Austriju, slomila bih se ko keks. I tako sam preboljela koncert. Oznake: simple minds, koncert, Split |
- 18:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 23.04.2013.
Girls just wanna have fun
|
Mladi darkeri, alternativci, rokeri i pankeri pjevali su u glas pjesme koje su bile hit dok su oni bili samo užasavajuća pomisao u primozgu svojih roditelja. Kako oni znaju te stvari? Ja ne znam te stvari, a živjela sam u 80-ima. Propala zvijezda šara kroz stilove, neke te raznolike stvari uopće mu nisu loše, nisam znala da mu i to ide. Konačno, koncert je gotov. Cure se idu ohladiti vani, a zatim kupujemo još bambusa. Već su dosta pijane, a Udana pleše pokazujući srednji prst. Prije nego što prekine mladi par koji stoji do nas i žvali se i počne im pričati kako im je sada super, ali za 20 godina će patiti ko nikad nikad. Poželim propasti u crni pod kluba. Srećom, mladi par se makne, pa imamo više mjesta za ples. Plava doživljava prvu krizu snage, ali relativno brzo se pribere i plešemo dalje. Još bambusa! Slikamo se, naravno, kao i tinejdžeri oko nas, ali ne za Facebook. Naši teški kapci i blesavo nasmiješene face dovoljno su loši sami po sebi, a kad se tome dodaju razbarušene frizure i vireći grudnjaci.... (Idući dan razmjenjujemo slike i kunemo se da ih nikome nikad nećemo pokazati.) Kad ćemo kući? Još malo, još malo, još samo jednu stvar. Konačno mi se desi da čekam "još samo jednu stvar" zato što se dobro zabavljam i zanima me što će biti iduće, a ne zato što se nadam da će se možda za tri minute atmosfera promijeniti na bolje. Cindy Lauper, Prince, Belinda Carlisle.... na svaku pjesmu vičemo wooooo. Kao u onoj fori iz How I met your mother, postale smo woo girls. Onda se još skupimo u krug i skačemo gore-dolje kao Snoopy. Majko mila. Otišla sam na kvasinu. Super G odbrojava: Za 14 sati letim. Za 13 sati putujem. Za 12 sati moram biti na aerodromu. Konačno, odlijepimo se kad glazba prestane biti isključivo 80s, izađemo na svjež, hladan zrak i zovemo taksi. -Svaki naš izlazak mi je sve bolji i bolji- kaže Udana. Cvatem od ponosa i u sebi zahvaljujem kolegici koja mi je ovo otkrila. -Za idući mjesec moraš naći nešto što je zabavno, a još i u lijepom prostoru. Odmah se preznojim. Oznake: zabava, koncert, 80s, brak |
- 09:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
